Ako bismo pravili rang listu najuspešnijih golmana Novog Pazara u superligaškoj konkurenciji na njoj bi mesta bilo samo za njih četvoricu. Najduži i dosta kvalitetan niz utakmica imao je Vladan Đogatović, problemi sa navijačima Nemanje Supića bacili su u senku neke od njegovih velikih odbrana, dok je Miloš Budaković za sezonu i po uspeo da poveže par uzastopnih utakmica, ali nije nalazio načine kako da se izbori sa standardno jednim lošim danom, što ga je onemogućilo da na duži period zadrži mesto prvog čuvara mreže Novog Pazara.

Karakteristike na osnovu kojih se prave razlike između dobrih i odličnih golmana uglavnom se svode se na to da će dobar golman odbraniti ono što je moguće odbraniti, a odličan pored mogućeg u pedeset odsto slučajeva će zaustaviti i ono što mnogima izgleda nemoguće. Sadašnji prvi golman Novog Pazara, 31 – godišnji Kraljevčanin Zlatko Zečević za učinjeno u dva i po meseca koliko je neprikosnoven kao čuvar njegove mreže s pravom se nominovao za najboljeg golmana kluba otkako se on nadmeće u Superligi. Svojim odbranama najviše je doprineo da ekipa u ovoj polusezoni upiše tri uzastopne pobede. Mrežu Novog Pazara čuvao je na deset utakmica i pritom primio samo sedam golova.

  • Bez obzira na iskustvo i godine starosti za svakog golmana jedan od najtežih ispita je onaj kada za novi klub debituje u duelu sa Crvenom zvezdom u Beogradu. To se ove jeseni tebi dogodilo u dresu Novog Pazara.

-Imao sam vremena da se pripremim za nastup na Marakani, jer su mi prvi trener tima za tu utakmicu Izet Ljajić i trener golmana Mirko Radulović dva dana ranije saopštili da ću braniti protiv Zvezde. Računajući i period proveden u drugim klubovima bio je to četvrti put da čuvam gol nekog tima na našem najvećem stadionu. Jeste postojala određena bojazan, u smislu da su crveno – beli kakvi god igrački bili u stanju da mnogima napune mrežu pred svojom publikom. Imalo je i treme, ali samo do prve uspešne odbrane. Nikad nije lako igrat protiv Zvezde na njenom stadionu, pa ni meni kojem je kao golmanu Jagodine Marakana ostala u najlepšem sećanju obzirom da sam pre nekoliko godina na njoj zaustavio penal koji je izveo Kadu.

  • Zvezda je pobedila 2:0, s tim da su gotovo svi izveštači Zečevića naveli kao najboljeg pojedinca u gostujućem timu. Doduše, na neki način si označen i kao sukrivac za drugi gol Beograđana?

-Žao mi je što smo doživeli taj poraz zato što nas Zvezda nije nadigrala. Primili smo dva vrlo naivna gola. Lično mislim da sam posle dva meseca treniranja i neigranja takmičarskih utakmica dobro obavio svoj posao. Nisam ga imao puno, a to što sam imao čini mi se da sam korektno odradio. Ono što je prethodilo drugom Zvezdinom golu se dešava. Moja namera je bila najbolja, a dogodilo se da sam loše ispucao loptu. U nastavku te akcije našeg rivala je baš pogledala sreće, ne događa se tako često da se lopta odbije od leđa odbrambenog igrača i završi u golu.

  • Biti rezervni golman u ma kojem timu u 31 godini verovatno nije baš najprijatniji osećaj. Dugo si čekao da staneš ispred stativa novog kluba. Šta se u to vreme motalo u tvojoj glavi?

-Jedan od razloga da sam prihvatio poziv Novog Pazara je i taj što mi je rečeno da ću biti prvi golman kluba. Predočena mi je konkurencija i nisam imao nikakav problem zbog toga što je Budaković dobio prednost na početku prvenstva. U tih pet kola imao je moju apsolutnu podršku. Profesionalac sam i tako vaspitan da nikad ne gubim strpljenje, a kad dobijem šansu umem da je ščepam. Jasno, nikom nije prijatno kada je u drugom planu, ali ja sam apsolvirao čekanje.

  • Slažeš li se da je u pogledu tvog statusa u Novom Pazaru najvažnija bila utakmica sa Spartakom?

-U duelima sa Jagodinom i Vojvodinom nisam imao mnogo prilika da se iskažem. Onda je došla utakmica sa Spartakom u Novom Pazaru za koju se može reći da je bila prelomna za moju poziciju u timu. Sa odbranama dva vrlo dobra šuta protivničkih fudbalera i zicera Torbici, sve kod rezultata 0:0, stiglo je i samopouzdanje. Ništa se nije dogodilo slučajno. Te odbrane rezultat su iskustva, treninga i proizvod rada sa pravim ljudima, a najviše smirenosti koju po prirodi imam. Tačno je, od te utakmice mnogo sam lakše ulazio u naredne mečeve.

  • Koliko ima istine u pričama da je retko koji golman kao Zečević specijalista za situacije jedan na jedan?

-Uvek me je krasila snalažljivost u slučajevima kada se protivnički igrač nađe oči u oči sa mnom. Što naravno ne znači da dosta golova nisam i primio na takav način. Istina je da volim takve izazove.

  • Tvoja ubedljivo najbolja utakmica u dresu Novog Pazara je ona u pobedi nad Napretkom u Kruševcu. Izašao si kao pobednik iz mnogih složenih situacija u koje su te stavili Kruševljani. Njihovi najbolji napadači Trujić, Božović i Ndiaje nisu uspeli da te savladaju ni sa samo par metara udaljenosti od gola?

– Ispalo je da sam postao junak te pobede. Tako je to fudbalu, nekad to budeš ti, sutra neko drugi. U svakom slučaju radi se o jednom od naših najvažnijih trijumfa u ovoj polusezoni. Mnogo nam je značilo što smo uoči tog duela znali šta se sve dešavalo u prethodnom megdanu dva tima u Kruševcu. Sećate se lošeg suđenja i problema s kojim su se suočili naši navijači. To nam je dalo neku dodatnu i posebnu snagu. Naravno nije bilo lako, ali uspeli smo sa kamatom da vratimo na terenu za sve ono što se dešavalo van terena.

  • Nemerljive su i tvoje zasluge za pobedu nad Radničkim iz Niša, kao i za osvojeni bod u sudaru sa Partizanom?

-Odavno nas neko nije tako sabio u naš šesnaesterac kao što su to učinile Nišlije u prvih dvadeset minuta te utakmice. Bilo je mnogo prekida, kornera, skoro da nismo imali izgleda da dođemo do daha. Odbrana jednog vrlo neugodnog udaraca na samom početku meča donela mi je preko potrebni mir. Kada je reč o Partizanu i onoj Živkovićevoj velikoj šansi odlučili su delići sekunde. Verovatno da on nije šutnuo onako kako je želeo, kao što je i istina da sam na vreme napustio gol. Iz takve blizine, ako niste smireni, često se događa da napadač kako god da udari loptu ona završi u golu.

  • Kakav stav imaš prema jedanaestercima. Oni su prilika da se golmani vanredno istaknu. Raduješ li im se?

-Ne volim ih. To su situacije u kojima golman ne može mnogo toga da izgubi. Ni u psihološkom smislu ne predstavljaju veliki problem za nas. Sve je jednostavno, odbraniš li penal ti si heroj, u suprotnom nikom ništa. U svojoj karijeri imam poprilično dobru kolekciju odbranjenih penala. U sećanju su mi se posebno zadržala dva iz Beograda. Oba sam zaustavio pri rezultatu 0:0, na kraju je bilo 1:0 za naše rivale. Čuvajući gol Banata u Beograd protiv Partizana izašao sam kao pobednik iz duela sa Nenadom Đorđevićem, a već sam pomenuo i odbranjeni penal Kaduu u utakmici Crvena zvezda – Jagodina.

  • Pohvale upućene golmanima u odnosu na ostale igrače obično ne traju dugo. Za razliku od njih greške, koje često mogu da budu fatalne, dugo se pamte, a znaju i da se nikad ne zaborave.

-Apsolutna istina. Za razliku od ostalih igrača naše se greške vide iz aviona. Nikad se i ni sa čim ne zanosim, znam da nam je sudbina takva da to što te danas dižu u nebesa ne znači da te već sutra neće ,,gaziti“. Naš posao je takav, ili si heroj ili tragičar. U svakom klubu je tako.

Rukavice Petera Ceha

Zlatko Zečević je fudbalsku karijeru počeo kod trenera Đorđa Kokovića u mlađim kategorijama kraljevačkog kluba Bubamara, potom je promenio veliki broj klubova. ,,Jako sam vezan za OFK Beograd. Mnogo puta sam odlazio i vraćao se na Karaburmu. Veliki sam prijatelj sa svim nekadašnjim igračima tog kluba, a mojim saigračima, pa i sa Kolarovim i Ivanovićem. Sa sjajnim čovekom Banetom Ivanovićem sam često u kontaktu. Bio sa na njegovoj, kao što je i on prisustvovao mojoj svadbi. Poklonio mi je i dres Čelsija sa brojem dva, a ne mogu vam opisati koliko je značio i još uvek znači trenutak kada mi je uručio golmanske rukavice sa potpisom Petera Čeha u kojima je ovaj branio finalnu utakmicu Lige šampiona u kojoj su se 2008. u Moskvi sastali Mančester junajted i Čelsi“, s ponosom ističe ovaj potez Ivanovića Zečević.

Zeko, majstore

Po povratku iz Kruševca nakon pobede nad Napretkom Zečević je kao najzaslužniji za taj uspeh doživeo neviđene ovacije na ulicama Novog Pazara. „Da sve bude čudnije trebalo je odmah iz Kruševca da otputujem za Kraljevo. Više se i ne sećam šta je bio razlog zbog koga sam promenio odluku. Većina igrača iskoristila je priliku da jedan dan provedu u gradovima gde im žive porodice. Po povratku, negde na polovini puta obavešteni smo kako nam navijači pripremaju doček. Već na ulasku u grad čekalo nas je 200 do 300 najodanijih pristalica kluba, koji su nosili zastave i baklje. Nikada pre nešto slično nisam doživeo. Vladala je neviđena euforija, a tek kad su zapevali – Zeko, majstore – postao sam svestan značaja te pobede. Mnogo lepa slika“, ne skrivajući osmeh govori Zečević.

Dobro poznat mentalitet

Zanimljivo je da Zečevićevi roditelji korene vuku iz novopazarske i tutinske opštine. „Kao dete dosta vremena sam provodio u ovim krajevima i odlično poznajem ovdašnji mentalitet. Deda po ocu rođen je u selu Pope, a majka je iz Mitrove kod Tutina. U Novom Pazaru i sad živi porodica mog pokojnog ujaka Milovana Savića, koji je od osnivanja Radio Novog Pazara radio u njegovoj marketing službi“, otkriva nam ovaj porodični detalj Zečević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari