Gradska uprava Grada Beograda, Sekretarijat za socijalnu zaštitu raspisao je 12. februara Konkurs za finansiranje redovnih programa koje realizuju udruženja iz oblasti boračko-invalidske zaštite na teritoriji Grada Beograda u periodu april 2015. – mart 2016. godine. Uslovi ovog Konkursa krajnje su diskriminatorski prema većini veteranskih udruženja u Beogradu, nemaju nikakvo utemeljenje u domaćim, stranim ili međunarodnim dobrim praksama projektnog finansiranja aktivnosti organizacija civilnog društva, i otvaraju prostor za sumnje na sistemsku korupciju u gradskoj vlasti i organizovan progon veteranskih udruženja.

Po prvi put u dosadašnjoj praksi Grada Beograda uslovima Konkursa je predviđeno da pravo učešća ima „Udruženje koje predloženi program sprovodi minimum pet godina u kontinuitetu“. Javnosti nije predočen ni jedan razlog zašto je Grad Beograd iznenada odlučio da podrži isključivo projekte koji su „uhodani“ pet godina unazad, naročito ako se ima u vidu da situacija među veteranskim udruženjima nalaže sasvim suprotno rešenje. Naime, većina veteranskih udruženja u Beogradu tek je od nedavno počela da obezbeđuje sredstva za svoje aktivnosti podnošenjem predloga projekata na konkurse koje raspisuju državne ustanove, kao što je i državno finansiranje aktivnosti veteranskih udruženja putem konkursa za projekte pojava novijeg datuma – počela je baš pre pet godina! Prethodno je država finansirala samo ona udruženja koja su joj bila podobna, bez ikakvog konkursa, a svi ostali su svoj rad finansirali od članarine. Uvođenje projektnog finansiranja u oblast boračko-invalidske zaštite, pod ravnopravnim uslovima za sva udruženja, bilo je šansa da se višegodišnja ukorenjena nejednakost barem delimično ispravi. Aktuelni Konkurs Sekretarijata za sociujalnu zaštitu Beograda poništava ovu šansu, bez ikakvog opravdanja u sopstvenim ciljevima i prioritetima, što otvara prostor za sumnje na sistemsku korupciju u pripremi Konkursa.

Grad Beograd je morao posebno da obrazloži uslov da se programi koje će podržati sprovode „minimum pet godina u kontinuitetu“, jer je ovo ograničenje krajnje neuobičajeno, tačnije nečuveno je ne samo u dosadašnjoj praksi Grada Beograda, već u svetskoj praksi finansiranja projekata organizacija civilnog društva. Takva ograničenja se donose samo u nameri da se podrže i učvrste postojeći monopoli – primenjuju ih, na primer, banke u Srbiji kada odbijaju da odobre kredite za poslovne inicijative preduzećima mlađim od tri godine. Banke, međutim, nemaju odgovornost prema građanima da suzbijaju društvene nepravde, privilegije i monopole. Imaju li takvu odgovornost Grad Beograd i Sekretarijat za socijalnu zaštitu?

Postoji čitav niz drugih konkursnih kriterijuma koji bez ikakvog opravdanog razloga velikom broju udruženja uskraćuju pristup konkursu. Tako se na primer udruženjima nalaže da na Konkursu učestvuju samostalno, dakle bez mogućnosti da predložene aktivnosti realizuju u saradnji sa drugim organizacijama, a istovremeno se traži da predloženim programom obuhvate „korisnike sa najmanje devet opština Grada Beograda“. Ovim kriterijumom ne samo što su iz ovog Konkursa isključena sva veteranska udruženja koja deluju na manje od devet beogradskih opština, nego se ograničava njegova sloboda i samostalnost garantovana članom 3. Zakona o udruženjima.

Pored kriterijuma koje su sporni sa stanovišta dostupnosti konkursa za sva veteranska udruženja, posebno smo zabrinuti zbog činjenice da se u ovogodišnjem Konkursu Grada Beograda od aplikanata traži i sledeće: „Opišite način na koji se korisnici učlanjuju u vaše udruženje i dokumentaciju koju je potrebno da popune, kao i način na koji koristite prikupljene podatke u daljem radu.“ U izjavi koja se obavezno prilaže uz predlog projekta, od udruženja se čak zahteva i da navedu adresu na kojoj čuvaju arhivu o svojim članovima i prateću dokumentaciju, sa specifikacijom dokumenata koja se uz pristupnice prilažu i arhiviraju. Član 55. Ustava Srbije garantuje slobodu udruživanja, a zabranjuje samo tajna i paravojna udruženja, i ona koja zastupaju neustavne i nezakonite ciljeve, poput rušenja ustavnog poretka, ili raspirivanja mržnje. U ciljevima i prioritetima Konkursa nema ničega što bi opravdalo nadzor nad arhivama o članstvu podnosilaca programa. Imajući u vidu krajnje napet odnos između vlasti i veteranskih udruženja poslednjih nekoliko godina, pre svega zbog borbe koju su pojedina udruženja vodila za isplatu ratnih dnevnica i za izmene zakona o boračko-invalidskoj zaštiti, moramo se zapitati ko je u gradskoj vlasti i zbog čega odlučio da zloupotrebi Konkurs za finansiranje redovnih programa koje realizuju udruženja iz oblasti boračko-invalidske zaštite da bi prikupio podatke o veteranskim udruženjima koji nikako ne spadaju u informacije relevantne za Konkurs, niti su od ikakvog javnog interesa, a mogu poslužiti za progon „nepodobnih“ veteranskih udruženja i njihovih članova.

Učitelj neznalica i njegovi komitetii Srpski ratni veterani Beograda su u petak 27. februara podneli zahtev Sekretarijatu za socijalnu zaštitu Grada Beograda da nam dostave odluku i prateću dokumentaciju na osnovu koje su raspisali Konkurs za finansiranje redovnih programa koje realizuju udruženja iz oblasti boračko-invalidske zaštite na teritoriji Grada Beograda u periodu april 2015. – mart 2016. godine.

Nakon pribavljanja dokumentacije razmotrićemo kakve su pravne mogućnosti da poništimo štetne posledice odluke o raspisivanju Konkursa, o čemu ćemo izvestiti javnost.





U Beogradu, 4. marta 2015. godine





Učitelj neznalica i njegovi komiteti, direktor Noa Treister

Srpski ratni veterani Beograda, predsednik Zoran Kosanić





Dostaviti: Gradskoj upravi Grada Beograda, Sekretarijatu za socijalnu zaštitu, sekretaru Jasmini Ivanović

Javnosti

___________________

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari