Neposredan povod za ovaj tekst je objavljivanje Vladinog nacrta zakona o veteranima 1. decembra ove godine, i simulacija javne rasprave o ovom nacrtu, koji možete naći na adresi http://www.minrzs.gov.rs/cir/aktuelno/item/1591-poziv-za-javnu-raspravu-nacrt-zakona-o-pravima-boraca,-vojnih-invalida,-civilnih-invalida-rata-i-clanova-njihovih-porodica

Nacrt Zakona je takav da zapravo želi da eliminiše što veći broj veterana i invalida: ograničava se pokretanje postupka na pet godina nakon nastanka bolesti, a od najskorijeg rata, onog na Kosovu, prošlo je petnaest godina; veteran I klase po Zakonu je onaj koji je proveo na ratištu 300 dana, a na „vojnu vežbu“ se uglavnom pozivalo na dva meseca…

Ipak, ključno pitanje koje muči najveći broj veterana glasi – jesam li veteran, ili socijalni slučaj!? Pitanje se nameće činjenicom da se veterani, ili borci, predlogom Zakona, koji je u procesu donošenja još od devedesetih godina, svrstavaju pri ministarstvu za socijalu!?

U vreme kada ministar za rad, socijalna i boračka pitanja, ili kako već, bije ništa manju bitku od one koje su bili veterani, bar tako mediji pokazuju, za to da se u državi socijalni slučajevi privole Zakonski (sic!) da svoja primanja opravdaju ikakvim radom, država je veterane i pre nego što ih je Zakonski ozakonila nekim automatizmom svrstala u socijlane slučajeve. Naime, smeštajući veteransko pitanje u Ministarstvo za socijalu, identifikovala ih je kao socijalne slučajeve, a ne kao učesnike rata!

U trenutku kada je država poslala pozive i pozvala tadašnje radnike, seljake i činovnike u najvećem broju slučajeva na vojnu vežbu, odnosno u ratni sukob u kome Srbija „nije učestvovala“, i iz koga se dobar broj onih koji su se odazvali pozivu nisu vratili, svi ti radnici i seljaci koji su se odazvali bili su bukvalno u najboljim životnim godinama, u godinama kada su najsposobniji za rad i proizvodnju, i bili su manje-više situirani, čak dobro situirani, i činili takozvani srednji sloj tadašnjeg društva SFRJ!

Mogli su se pored već imenovanih društvenih statusa svrstavati u neke druge: metalci, voćari, činovnici… ali nikako ne u socijalne slučajeve!

Oni koji su se vratili, zatekli su ostatak zemlje iz koje su otišli, zemlju sklonu padu i propadanju u svakom smislu i pogledu…

Da li su i oni tome doprineli!?

Na neki način, nesvesno i nenamerno verovatno jesu. Ali to je neka druga priča…

Vraćajući su iz ratnog sukoba u kome Srbija „nije učestvovala“, pa samim tim ni oni nisu učesnici, borci ili veterani, kako god, nailaze na situaciju da su ima radna mesta već nestala uništavanjem i propadanjem firmi gde su radili i zarađivali, radna mesta koja su im pre odlaska omogućavala manje-više solidan i stabilan život, bez razmišljanja hoće li ili neće sutra imati posao, ostati bez posla i radnog mesta. Ili su se vratili u firme koje su tavorile i propadale i bile pod raznim vrstama patronata države. Društvene firme postaju dražvne firme, što je ozakonjeno Zakonom!

Zakon o veteranima se počinje donositi od devedesetih do danas… Još uvek je u fazi donošenja!

Mada veterani pre odazivanja na vojnu vezbu većinom nisu bili socijalni slučajevi, i manje-više bili su zdravi i pravi, radno sposobni građani tadašnje države, po povratku oni koji uspevaju da ostvare ikakva prava, a to su oni koji su stradali na „vojnoj vežbi“ i postali invalaidi, njihova problematika se svrstava u Ministartsvo za socijalna pitanja!

Kako god razmišljamo o njima danas, njih je vojska, Ministartsvo odbrane pozvalo na „vojnu vežbu. Odazivajuci se pozivu Ministarstva odbrane vratili su se takvi kakvi su se vratili. A poznata je izjava velikog vojnika Vojvode Mišića, da nije njega strah poći u rat. i ako treba i poginuti, već ga je strah da ako se iz rata vrati, neće se vratiti isti kao što je otišao…

Zahvaljujući činjenici da se Zakon o veteranima još uvek donosi, poslednje obećanje je bilo da će biti donet do kraja tekuce 2014. godine, samim tim se i ne zna tačan broj veterana, a u različitim nezvaničnim procenama se sa brojkom od 400 hiljada do čak 700 hiljada. Što bi značilo da bi se donošenjem Zakona broj socijalnih slučajeva, ne vetarana ili boraca, povećao za od 400 hiljada do 700 hiljada, što bi ujedno značilo i nametanje novog problema Ministarstvu. Jedva su smislili i doneli dokument kojim se socijalni slučajevi, a koji su radno sposobni, obavezuju na radne obaveze, odnosno opravdavanje radom sredstava koja se primaju na ime socijalne pomoći, kada evo novih problema, socijalnih slucajeva, takozvanih „boraca“ ili „veterana“!

I novih problema za nadležno Ministatsvo!

Da li bi i Zakonom ozakonjeni veterani ili borci bili obuhvaćeni ovom već postojećom uredbom, ili čime god, Ministarstva? Sama od sebe mi se nameće odmah slika: Drug i Prijatelj, veteran iz devedesetih bez ruke, je u vreme sukoba na Kosovu dobijao poziv od Vojske, a dvehiljaditih, pošto je prijavljen na biro, dobijao je posao da uvrće neke srafove. Toliko o brizi, ukratko.

U drugim državama nastalim raspadom SFRJ postoje zasebna ministarstva za veteranska pitanja. Pošto Srbija većim delom sukoba nije zvanično učestvovala, zar ne bi bilo logičnije da je nesporno Ministarstvo odbrane, koje je pozvalo zdrave i prave, radno sposobne ljude, radnike seljake i činovnike na vojnu vežbu, da sada, kada su dovedeni u situaciju takvu u kakvoj se nalaze, nađu svoje mesto, kakvo takvo, kao borci i veterani u okviru Ministartsva odbrane, i pošto su se svesno ili nesvesno odazvali pozivu Ministarstva odbrane na „vojnu vežbu“, kao većinom situirani građani, sada kada su se vratili takvi kakvi su, budu deo Ministarstva odbrane? Ukoliko nisu više zavredeli, toliko su sigurno zaslužili – ako već jesu delom i invalidi i socijalni slučajevi, da ne budu i Zakonom ozakonjeni kao takvi, već da im se da status koji im pripada, borac, ili veteran, kako god! Što su prvenstveno, a u situaciju da budu invalidi i socijalni slučajevi su dovedeni! A neka je logika, ako u celoj priči ima logike, da veterani, ili borci, kako god ih nazivali, ne pripadaju po nadležnosti Ministartsvu socijale, već ako nemaju svoje zasebno ministartsvo, zaslužili su da paripadnu tamo i onima, budu deo onih koji su ih pozvali na „vojnu vežbu“, Ministarstvu odbrane!

Neko razmišljanje pri donošenju Zakona o veteranima, ili borcima, kako god!

Na lično postavljeno pitanje, u poziciju socijalnog slučaja sam doveden, ali ne kao borac, ili veteran, već poput vecine građana…

Autor je rezervni pešadijski kapetan I klase, kriminalistički tehničar, učesnik ratova

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari