24. oktobar // četvrtak //



Na socijalnim mrežama, kako drugačije, čitam da sam izabrana za evroatlantsku ličnost godine. Istom me proglasio Međunarodni institut za bezbednost, u sklopu svojih aktivnosti na promociji evroatlantskih integracija koje se sprovode u saradnji sa Odeljenjem za javnu diplomatiju NATO. Sa Institutom dosad nisam sarađivala, ovo će biti prilika i za bolje upoznavanje.


NATO PDD jako cenim, jer se nisu ustezali da na skupove Centra za evroatlantske studije, na čijem sam čelu, pošalju svoje predstavnike da se suoče sa članovima porodica 16 radnika RTS poginulih u NATO bombardovanju Srbije. NATO PDD i CEAS sarađuju iako CEAS neretko kritikuje način na koji NATO sam sebe u Srbiji već više godina predstavlja. Posebno smo protiv modela – hajde da zaboravimo prošlost i okrenemo se budućnosti. Zašto, kad Srbija i NATO imaju jedinstvenu zajedničku istoriju, o kojoj javnost Srbije mora znati više i preciznije, a iz koje i Srbija i NATO moraju učiti zajedno, koristiti dobro, gledati kako da prevaziđu loše, makar za budućnost. Gde bolje razmatrati, na raznim nivoima, veliko pitanje broja kolateralnih civilnih žrtava u Avganistanu i generalno, nego u Srbiji sa ovakvim posebnim iskustvom? Protiv smo i dominantnog modela i ono malo javnog zagovaranja približavanja Srbije NATO koji dolazi iz Srbije – mora se ako hoćemo u EU. Nije tačno. Još gore – članstvo u NATO će privući strane investitore. Ništa objektivne procene bezbednosnih i odbrambenih potreba i mogućnosti Srbije, novi politički momenat koji je doneo Briselski sporazum, objektivno sagledavanje alternativnih mogućnosti, strani investitori samo čuče na granicama i čekaju članstvo Srbije u NATO. Nominacija prija, naravno, a sredinom novembra je dogovor o ceremoniji. Moja velika šansa da konačno postanem neko i nešto u ovom gradu. Kad mi je izašao esej u knjizi „Međunarodna zajednica i Zapadni Balkan – nedovršeni posao“, koju je objavio prestižni Džons Hopkins univerzitet, esej koji sam imala priliku da promovišem i u SAD, rođena sestra mi je lepo rekla: „Sve je to divno and krasno, ali dok se ne pojaviš u Gloriji, nisi niko i ništa ovde.“ U Utisak nedelje sam stigla jednu emisiju posle Jelene Karleuše. Ovu nagradu sam zasluženo dobila pre Dragana Šutanovca.

25. oktobar // petak //

Sa Radomirom Ličinom se, na nekom od serije diplomatskih prijema koja krene krajem oktobra, opet šalim na račun toga da nas dvoje i još par autovanih ljudi treba na vreme da iskujemo neke prvoboračke spomenice apropo zalaganja za članstvo Srbije u NATO. Možda predsednik Nikolić da nas razmotri, on deli i šakom i kapom te stvari. Moja procena je da će za godinu-dve, ako državni vrh i međunarodna zajednica tako odluče, podrška članstvu Srbije u NATO naglo skočiti, opet bez javne debate i boljeg poznavanja činjenica, nažalost. I tada će biti da su svi oduvek smatrali da je baš to onaj ključni iskorak Srbije ka političkom Zapadu, koji još nismo napravili iako smo kandidati za članstvo u EU. Ako se pitanje Kosova završi novim ustavom Srbije, do toga će vrlo brzo doći. Srbija je velika zemlja. Pitanje je nažalost da li će težnje za članstvom Makedonije i Crne Gore biti uslišene. One već šalju kontingente u NATO misije, zašto bi NATO, u kome se odlučuje konsenzusom bar formalno, za isti sto doveo još dve male relativno konfuzne zemlje? Reality bites.

26. oktobar // subota //

Kod frizera čitam pomno Story i Gloriju. Po ko zna koji put shvatam koliko malo znam o Srbiji, o Beogradu, o tome ko su ljudi koji dominantno formiraju javno mnjenje, kuda idu glavni tokovi novca…. Vrlo korisno podsećanje. Bili silni neki rođendani slavnih, godišnjice tih magazina, red carpet poziranje, E channel style, kuk blago isturen, sve je naučeno osim stila. Samo mi se slika Srne Lango, od hiljade valjda objavljenih, svidela. Way to go, girl. Drama polako počinje, lako mi je za to šta ću da kažem na ceremoniji dodele nagrade, šta obući to je pitanje. Ko zna, možda me se Glorija konačno seti.

27. oktobar // nedelja //

Teranje kera po Adi. Ada je Beograd koji jeste svet, onaj čiji bih deo ja volela da Beograd bude. One hiljade šetača, biciklista, roleraša, pokret, vazduh, spoj prirode i dobre organizacije. Objašnjavala sam na nekoj diplomatskoj večeri nedavno koja je glavna razlika između Beograda devedesetih i Beograda danas. Onda su dominantni kučkari bili head and shoulders sa nevaspitanim dobermanima, rotvajlerima i raznim bulovima, koje su mučili, parili u srodstvu, organizovali im borbe… Vlasnici koker španijela, setera i bretonaca su skoro nestali iz parkova i sa ulica u tom periodu. Grad je sad pun bišona, vestija, retrivera… kvantni skok u kučkarstvu i pacifikaciji Beograda, kako ga Kišjuhas lepo objasni, ne ono mic po mic u ekonomiji.

28. oktobar // ponedeljak //

Panović i dalje neće da mi objavi otvoreno pismo ruskom ambasadoru u Srbiji Aleksandru Čepurinu, koje sam mu uputila posle skandaloznog intervjua mu u Večernjim novostima. Tu je, između ostalog, izjavio: „Stav Rusije po tom pitanju je jasan: NATO je atavizam prošlog veka. Još su sveže rane od NATO bombardovanja i smrti – i ne samo u Srbiji. Nikada neću razumeti i prihvatiti one koji zarad 30 srebrnjaka guraju zemlju u ovaj vojni savez, čime izneveravaju elementarne ljudske vrednosti, urušavaju sećanje na žrtve. Srbija ima dugu tradiciju kao nesvrstana zemlja.“ Ceo grad priča o pismu, doduše osećam da većina nije sigurna da li sam napravila još jednu ludost u svom stilu ili super stvar. Ja znam. Dolazi nam RISI, „prvi Putinov NVO u Srbiji“, kako se sami predstavljaju. Pa dobro došli da otvoreno sučelimo argumente u zemlju u kojoj NVO još smeju da rade, a ni gej parada nije zabranjena na 99 godina. Na slici sa najave početka rada, koju je preneo portal Pravda, naravno, a koji redovno pratim, jednom radikali pro ruski uvek radikali pro ruski, slika sa nekim bradatim popom kao centralnom figurom, mada Politika forsira nekog drugog „analitičara“. Što reče jedan moj drug sa FB, kao konvencija Zi Zi Top fanova. A Panović, pa stići će ga zaslužena kazna. Za vikend prvo čitam Kišjuhasa, pa njega. SMS kritike stići će mu ne u uobičajenih šest ujutro, već oko 6 i 10. Sadržaj će verovatno bitni sličan većini prethodnih – ili e, svaka ti čast, ulepša mi dan, ili šta je bre ovo, treba mi pet knjiga tipa sto najboljih filmova, sto najboljih hevi metal albuma, svet stripa i to da bi išta razumela.

29. oktobar // utorak //

Peščanik rano ujutro objavio da je umro Srđa Popović. Meni poseban i po upornosti sa kojom je ukazivao na pobunu Crvenih beretki, na puč koji je rezultirao Đinđićevim ubistvom, na vezu državnog i vrha sektora bezbednosti u svemu tome. Mi živimo u planiranim posledicama tog čina. Međunarodna zajednica je samo dodatno otežala stvar plaćajući cenu Briselskog sporazuma normalizacijom nasilnika i nasilja. Ne reaguju ni na nalaz Suda u Strazburu u slučaju ubijenog vojnika Kostića, jednog od trojice vojnika čije nasilne smrti država zataškava, a koje CEAS prati i o njima piše pod nazivom „Slučaj Leskovac“. Svašta trpe i zbog lokalnih izbora 3. novembra na Kosovu. A ne bi trebalo, ne bi smeli. Gledam snimke „čišćenja Mitrovice“ od izborne propagande. Skidanje plakata pomoću dizalica za šišanje drveća i opravku semafora, teško da je to imovina pojedinaca. Pre će biti da i to država Srbija plaća, svesna ili ne, imajući kontrolu ili ne. Tako je bilo i sa „statusno neutralnim“ kamionima javnih preduzeća iz Srbije koja su onomad doturala šljunak za barikade na Jarinju. Vučiću i Dačiću, i Tadić je nekad bio darling međunarodne zajednice. Više nije. Sručio je sam sebi šljunak na glavu kamionom javnog preduzeća.

30. oktobar // sreda //

Pripreme za objavljivanje novog CEAS izveštaja „U korak sa privatnim sektorom bezbednosti u Srbiji“, čije objavljivanje treba da se poklopi sa ovonedeljnim početkom skupštinske rasprave o Predlogu zakona o privatnom obezbeđenju, u punom su jeku. Odjednom na netu vidim da će u subotu u Beogradu svirati Brand New Heavies. Odoše profesionalizam i koncentracija dođavola. Vrtim telefone, puštam muziku po FB, kad ono žurka zatvorenog tipa, nema karata. Tako mi i treba, kad izlazim u Danasu, a ne u Gloriji.

Autorka je predsednica Centra za evroatlantske studije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari