Nekada je postojao zanat zvani baštovanstvo, onda je sledilo bankarstvo, a sada je na delu pljačkarstvo. Kamila Palja veli da su devedesete porodile pohlepnu ekonomiju. Odjednom dva i dva postalo je šest. Trgovci su trljali ruke, a ekonomsko lice – prepuno kozmetike – imalo je samo jedan cilj: opljačkati što širi sloj ljudi. Nekada su se pljačkale kočije, prodavnice, pošte, banke, a sada se taj pojam tiho uvukao u razaranje sveopšte ekonomije. Pljačkaju oni koji mogu da „leše“ druge prezentujući, eto, pravdu da jači ima uvek jače argumente. Gde god se zateknemo pruža nam se prilika da nešto maznemo.


Mnogi bi mogli reći da sam naivan i šta se ja mešam u ekonomiju, kad je ona pod ingerencijom ekonomista kao što su jevanđelja pod ingerencijom teologa. Davno sam još pročitao da nepismeni najbolje tumače biblijske tekstove. Savremeno doba, takođe, ne potrebuje dobro obaveštenu inteligenciju o stanju u društvu, već čisto oko i refleks za stvarnost. Čak, tvrdim, oni koji su udaljeniji od događaja bolje vide šta se dešava u događaju. Ako nam je stvarnost ispred nosa, ništa ne vidimo. Današnja ekonomija ne potrebuje aritmetiku, već etiku. Kapital nameće iskorišćavanje, čak – sve je dozvoljeno! Ekonomija ni ne misli više da može biti predlog našeg boljitka. Pljačkarstvo se ni ne primeti više, jer je dobilo legalne okvire.

No, ako i nisam stručnjak za fondove, budžete i bilanse… sigurno primećujem pljačkanje planete. To ne može gotovo niko da ospori. Homo ekonomikus pljačka minerale, kamenje, lepotu vekovnih pejzaža. Planeta postaje sve manje zelena, sve manje plava… a nebo i mora sve tamnija. Čovek je gladan i kad mu je stomak pun.

Trebalo bi raspisati referendum o progresu. Znam da bi sigurno barem jedan čovek (moja malenkost) bio protiv njega. A demokratsko društvo je slabo, ako ne može da uvaži glas i jednog čoveka. Jer, može se napredovati i bez napretka.

Pljačkarstvo se rasprostrlo kao bakterije. Džeparoša je na svim stranama: porezi, inflacija, neisplaćivanje, kurs monete, rast cena…

Oni koji imaju kažu: sloboda je vaša, novac je naš!

Čovek pljačka i svoju nevinost, prekrije je a onda čitav život vara sebe da ona ne postoji. Najlakše je opljačkati dušu. Ego tada počne da pljačka tuđi ego. Stara poslovica veli – sto batina po tuđem dupetu nije mnogo. Čovek pljačka jer ne oseća potrebu drugog da, takođe, živi. Treba sagledati stvarnost bez opterećenih ekonomskih imperativa. Nezarađene pare, ma koliko bile slatke, kao da su premazane uljem. Brzo iskliznu iz ruku i iz sigurnosti same količine. Ne rukuj se za zlom. Dogod se ne smanji razlika između bogatih i siromašnih, sve je pod sumnjom. Čak i istinita informacija, danas, postaje preložak za laganje i manipulaciju.

Ko mnogo želi, ubrzava vreme.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari