Diskus hernija kao neurohirurško oboljenje javlja se između 30. i 50. godine života kada usled slabljenja, pucanja ili naprsnuća fibroznog prstena u međupršljenskom disku kičme dolazi do pritiska na živac, što dovodi do poznatog stanja išijasa ili lumbaga, kaže pukovnik prof. dr Zoran Roganović, neurohirurg na VMA.

Prema njegovim rečima, oko 90 odsto ljudi na planeti je u nekom periodu svog života imalo epizode bola u krstima.

– Često se dešava da se diskus hernija meša sa drugim nazivima za lokalizaciju bola kao što su lumbago (bol u slabinskom delu tela), išijas (bol duž noge) ili lumboishijaligija (bol u slabinskom delu i nozi). U 15 odsto slučajeva se dijagnoza vrlo brzo razreši, odnosno otkrije se uzrok tegobe – ističe Roganović.

Faktori rizika za nastanak diskus hernije su različiti, od uzrasta, nasledne predispozicije pa do dugog sedenja, podizanja tereta i naglog rotiranja tela.

– Trauma u vidu naglog udarca ili pada i te kako se može svrstati u uzročnike pojave ovog neurohirurškog oboljenja. Kada je reč o učestalosti diskusa kod polova, češće obolevaju muškarci, jer na promene utiče pojačano lučenje testosterona. Isto tako, slabija muskulatura ili pušenje može da prouzrokuje pojavu diskus hernije – navodi Roganović i dodaje da se prve promene na kičmenom stubu javljaju već u drugoj deceniji života kod muškaraca, odnosno u trećoj kod žena.

Klinička slika diskus hernije zavisi od brojnih mehaničkih faktora i to od količine supstance diska koja se utisnula u kičmeni kanal, od broja pogođenih korena nerava i od veličine prostora unutar kičmenog kanala, jer neki pacijenti imaju uzan kanal i tada veoma mala hernija može izazvati teške simptome.

– Bol u donjem delu leđa je početna tegoba, koja se prikazuje kao tup bol sa pogoršavanjem pri naporu. Kod diskus hernije bol u nozi je uvek izraženiji od bola u leđima. Bolesnik sa slabinskim diskusom usporeno se kreće, savijen je napred i bočno i više mu odgovara stajanje od sedenja ili ležanja. Neophodno je mirovanje, u nekim slučajevima primena anelgetika ili imobilizacija. Bol se nakon mesec dana kod 80 do 90 odsto bolesnika potpuno povlači i dve trećine pacijenata nakon toga više ne posećuje svog lekara – objašnjava neurohirurg.

Pored konzervativnog tretmana postoji još dva načina lečenja i to fizikalna terapija i u krajnjem slučaju hirurško lečenje.

– Fizikalna terapija (kineziterapija) sprovodi se nakon prestanka bola, kada se radi na jačanju abdomalnih mišića i uče se zaštitni položaji tokom obavljanja dnevnih aktivnosti. Ukoliko bol traje duže od mesec dana i osoba ne reaguje na lekove, neophodno je utvrditi da li se radi o sindromu “kauda ekvina”, koji uzrokuje motorne i senzorne promene u nogama, dovodi do poremećaja mokraćne bešike i creva (nemogućnost kontrolisanja stolice). U tom slučaju neophodno je hirurško lečenje – objašnjava Roganović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari