Bolest proširenih vena je globalni fenomen, koji se u različitom stadijumu javlja u više od 50 odsto odraslog stanovništva sveta. Svaki drugi oboleli zahteva lečenje, bilo da je reč o proširenim kapilarima nogu ili o venskim trombozama. Oboljevanje se povećava sa starošću, a sa incidencom od 80 odsto populacije starije od 50 godina nesumnjivo spada u vodeće bolesti savremenog sveta – kaže za Danas prim. dr Javorka Delić, načelnik Odeljenja za bolesti perifernog krvotoka u Gradskom zavodu za kožne i venerične bolesti u Beogradu.

Malo je poznato da se obolenje venskih krvnih sudova javlja i u dečjem uzrastu. Pre nekoliko godina, rezultati epidemiloškog ispitivanja 1.017 dece od sedam do 14 godina sprovedenog u osnovnoj školi Sveti Sava, kao i kod 372 srednjoškolaca uzrasta od 15 do 19 godina, bili su iznenađujući: tri do pet odsto dece imalo je proširene vene nekog oblika, dok je u adolescentnom dobu ustanovljeno čak troje dece za operativno lečenje.

*Pratiti promene na dečjem uzrastu

– Veoma je važno pratiti promene na dečjem uzrastu. Jedan od predloga tog istraživanja bio je da se ispitivanje stalnih proširenja vena (varikoziteta) uvede u sistematske preglede dece, jer bismo tu bili „na izvoru“ problema. Drugo, sva ta deca imala su i druge smetnje vezane za slabost vezivnog tkiva – ravna stopala, B i C držanje kičme, mladeži po koži, potkožna krvarenja, proširene sitne kapilare. To su dodatni znaci koji upozoravaju, ali i neka indikacija da se i roditelji pregledaju – ističe naša sagovornica.

Proširene vene najčešće se prvi put javljaju u adolescentnom dobu, u vidu kapilara i manjih vena, dok period od 45 do 50 godina predstavlja doba manifestnih komplikacija.

– Reč je o naslednom obolenju. To znači da postoje promene u zidu venskog krvnog suda, kod članova njegove porodice koji imaju ili nemaju vene (deca) – postoji smanjenje kolagenih vlakana koja daju čvrstinu vena,a postoji smnanjenje elastičnih vlakana, postoji povećanje enzima koji razgrađuju ta vezivna vlakna i poremećaj na nivou ćelija. (ćelijska disfunkcija). To su četiri elementa značajnih promena. I kod naslednika osoba sa proširenim venama takvih promena ima – objašnjava dr Delić.

I jedan broj mladih ljudi ima visoki rizik za nastanak tromboza vena. Najčešće se radi o naslednoj, povećanoj sklonosti koja se zove trombofilija i sastoji se u povećanju faktora rizika u krvi koji doprinose trombozi ili smanjenju onih koji je sprečavaju. Bolest je familijarna, prisutna je kod više generacija ili članova jedne porodice, može se javiti spontano ili uz provocirajuće faktore – operacija, povreda, trudnoća, pobačaj, infekcija. Potrebna je precizna rana dijagnoza i primena doktrinarne terapije i prevencije.

* Godine kao loš izgovor

Žene obolevaju dva do tri puta češće od muškaraca, posebno u generativnom dobu i to one sa genetskom predispozicijom. Žene koje zdrave ulaze u menopauzu nemaju veće probleme sa venama nego žene drugih godina. „Opravdanje godinama“ često je pokriće za neodgovornost prema sopstvenom zdravlju i izgledu.

Netačno je da ljudi zbog stajanja dobijaju vene, već oni koji imaju vene teško podnose stajanje, sedenje i statičke pozicije uopšte. Uobičajena šetnja, nešto forsirana smanjuje venski pritisak. Suprotno, sportovi sa doskokom (košarka, odbojka tenis) naglo povećavaju venski pritisak i oni se ne preporučuju, za razliku od šetnje i plivanja.



Atlas proširenih vena

„Atlas proširenih vena“ , autora prim dr Javorke Delić, jedinstvena publikacija u oblasti flebologije na teritoriji Srbije promovisana je u Biblioteci grada Beograda sredinom protekle sedmice. Publikacija je namenjena lekarima opšte medicine, lekarima na specijalizaciji dermatologije i angiologije, studentima medicine i zainteresovanoj javnost, a u ulozi izdavača prvi put se pojavila farmaceutska kompanija Farmanova. Atlas je nastao je kao rezultat višegodišnje prakse, stručnih i naučnih istraživanja, ali je i svojevrstan „vodič“ jer sadrži smernice šta u kom slučaju treba uraditi. Osim tekstualnog dela, knjiga sadrži 122 originalne fotografije. Prim. dr Javorka Delić, mentor je za dermatologiju i flebologiju pri Katedri za dermatovenerologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu, potpredsednik Srpskog udruženja za lečenje rana, autor je i koautor 172 stručna i naučna rada.

 

– Naši pacijenti se u 80 odsto slučajeva javljaju sa komplikacijama. Mi lečimo komplikacije! O pravoj preventivi se ne razmišlja. Kao što postoji program za lečenje, treba da postoji i takav program preventive. Terapija je individualna. Dve pacijentkinje sa proširenim venama, različito se leče. Jer, jedna ima povišeni pritisak, veliku gojaznost i dishidrozu stopala (vrsta ekcema), a druga – nasledni faktor za nastanak tromboze. Ali, za pacijente mora da postoji i individualni program prevencije. Rana terapija je, ustvari, sekundarna prevencija. Najvažnije je da se spreče komplikacije – naglašava dr Delić.

*Masti su zabluda

Zabluda je, tvrdi naša sagovornica, da se problem proširenih vena može lečiti – mastima.

– Masti su potpuno beznačajan faktor u pravom lečenju. Pacijent se na taj nač!in bavi sobom. Stariji ljudi insistiraju da dobiju bilo kakvu mast, ako ne dobiju od nas tu u čekaonici „radi“ paralelna ordinacija, preporučuje ih familija, komšije. To se može primeniti paralelno, uz terapiju. Ali, ako se samo primenjuje mast, ona ne leči. Kad se krene ka ozbiljnijoj situaciji, trombozi, svaka priča u čekaonici prestaje. Jer, pacijenti znaju da je to jako rizično.

Generalno, pacijenti sa proširenim venama, ako bismo goborili o njihovom profilu, imaju pasivan stav: očekuju od lekara da dobiju neki preparat i da reše problem. Pacijenti treba ne samo da pokrenu ceo mehanizam svog lečenja, nego i da ga održavaju.

Prvi znak je pojava proširenih kapilara. To je ono što se prvo vidi i što je, s jedne strane, estetski problem, i sa druge indikacija određenog stepena zdravstevnog problema. Drugi važni znaci su otoci, bolovi, grčevi, osećaj težine u nogama. To su stvari koje skreću pažnju. Ukoliko dođe do tromboze, onda je to dramatičnija situacija. Vena je ispunjena trombom, jako bolna, otečena. Ali, Ima i tromboza koje su praćene minimalnim znakovima.

Multifaktorijalna bolest

Osim genetske predispozicije koja se dobija rođenjem, sve drugo možemo da utičemo: gojaznost, nedovoljna fizička aktivnost, povišeni krvni prittisak, povišene masnoće u krvi (uz pomoć lekara vratiti u fiziološke granice). Najveći faktor rizika za pojavu tromboza kod žena predstavljaju trudnoća i porođaj, ginekološke i ortopedske operacije. Za muškarce najveći rizik nose povrede i obolenja prostate. Venske tromboze ili jednostrani otok noge često je prvi znak uvećanja prostate kod muškaraca od 50-60 godina. Iako je nasleđe ključni faktor u nastanku obolenja vena, obično kod obolelih postoje i drugi znakovi slabosti vezivno-potpornog tkiva, kao što su spuštena stopala, preponska kila, mladeži, celulit, hemangiomi, hemoroidne vene i dr. Značajne su i hormonske promene (pubertet, trudnoća, porođaj, menopauza, hormonska terapija), način života (stajanje), ishrana (gojaznost), povrede, pol, godine i drugo.

 

Za postavljanje dijagnoze bitna je i anamneza – koja može da ukaže na neku infekciju, genetski faktor, dodatne činioce. Lekari opšte medicine u domovima zdravlja mogu (i treba) da daju primarnu dijagnozu, odrede stepen proširenja vena, da li je u pitanju propširenje površnog sistema, nekomplikovano ili komplikovano. Ako je u pitanju duboka venska tromboza, oni pacijenta šalju specijalisti. Sve do tada, mogu sami da urade i primene odgovarajuću terapiju. Dijagnostika je poslednjih godina postala neinvazivna, komforna i jednostavna. U dijagnostici je nezamenljiva uloga kolor dopler. Dijagnostika je pristupačna, ali u kliničkim centrima se zakazuje nekoliko meseci unapred, iako je nekada hitna dijagnostika. Kod privatnih ustanova pregledi koštaju od dve i više hiljada. Nažalost, lečenje uglavnom pada na teret pacijenta.

*Opterećenje srca

Komplikacije mogu biti akutne, kao što su tromboza površnih i dubokih vana, plućna embolija, krvarenje, otok, bol, alergijske reakcije, povrede. Hronične komplikacije su stanje posle venske tromboze, hronični otok, venska ulceracija („pucanje“), opterećenje desnog srca. Uobičajene subjektivne smetnje su noćni grčevi, bolovi u listovima, osećaj teških nogu, žarenja kože, svrab…

Zbog toga što je ovo obolenje čest „krivac“ za odsustvovanje sa posla i invaliditet, ono poprima sve veći socio-ekonomski značaj. Da se ne bi dešavalo da pacijenti dolaze tek kada se jave komplikacije, neophodni su preventivni programi pravovremena dijagnostika, redukcija faktora rizika i adekvatna terapija.

– Kada pravimo profil tih ljudi, obično imaju više paralelnih bolesti, najmanje pet-šest faktora rizika, različite opterećujuće situacije (socijalne, emotivne, materijalne), a sve to treba da uklopimo u dobar „proizvod“ – dobro lečenje, na koje utiče mnoštvo faktora – zaključuje dr Javorka Delić.



Neophodni preventivni programi, pravovremena dijagnostika, redukcija faktora rizika i adekvatna terapija: Prim dr Javorka Delić

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari