Kako je nastala inicijativa Ne da(vi)mo Beograd? 1Foto: FoNet / Zoran Mrđa

Uoči za danas zakazanog protesta „Ne da(vi)mo Beograd“, petog po redu, podsećamo kada i kako je nastala ova inicijativa. Tekst iz specijalnog izdanja „Dosije Savamala“, objavljenog 26. juna ove godine, prenosimo sada i na portalu.

Pre masovnih protesta, fantomskog rušenja, leks specijalisa i misterioznih kvarova tramvaja, bila je javna sednica Komisije za planove Skupštine grada Beograda. Bio je utorak, vreli 22. jul 2014. godine, nešto pre 13 časova. Ispred prostorija Gradske uprave grada Beograda, u Ulici 27. marta okupilo se nekoliko stotina građana. Čekaju da počne sednica na kojoj će biti razmatrane primedbe na Nacrt izmena i dopuna Generalnog plana Beograda 2021. Rađao se pokret Ne da(vi)mo Beograd.

Javne rasprave Komisije za planove održavaju se u podrumu zgrade Gradske uprave. Prostorija u kojoj se održavaju sednice dosta podseća na sudnicu. U prednjem delu se nalazi uzdignuta katedra za kojom sede članovi veća. Ostatak sobe ispunjavaju pravilno raspoređene plastične stolice. Prostorija je veoma prostrana, ali u ovom konkretnom slučaju – ne dovoljno prostrana.

Na Nacrt izmena i dopuna Generalnog plana Beograda 2021 bilo je uloženo preko 1.200 prigovora i skoro svi podnosioci su došli da svoje zamerke lično obrazlože. Bilo je tu i široj javnosti poznatih lica i onih koja će tek postati poznata.

Generalni plan Beograda 2021 bio je prvi dokument koji je stajao na putu projektu Beograd na vodi (Leks specijalis dolazi znatno kasnije). „Urbanistički ustav“ sadržao je niz odredbi koje su žuljale strane investitore i njihove, tada se govorilo, stotine miliona evra (kako je vreme prolazilo i visina potencijalnih investicija je opadala). Nacrt izmena i dopuna Generalnog plana zamišljen je kao metla koja treba da očisti sve one paragrafe koji stoje na putu razvoja zemlje. Pa je tako taj dokumet izbrisao deo koji je insistirao na sprovođenju međunarodnog konkursa za teritoriju Savskog amfiteatra. Takođe, negde se zagubio i deo plana koji je Karađorđevu ulicu i okolinu video kao potencijalno dobre lokacije za sadržaje javne namene od nacionalog značaja. Između ostalog, izmene su omogućile i novu preparcelaciju zemljišta i izgradnju novih saobraćajnica.

Bilo je tu za svakog po nešto. Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbija je najviše energije usmerio prigovarajući na član koji ukida obavezno raspisivanje konkursa za idejna rešenja u Savskom amfiteatru. Odgovor Komisije za planove bio je u formi antičkog sofizma: „ukoliko Vlada Srbije utvrdi neku od napred navedenih lokacija kao lokaciju od značaja za Republiku Srbiju, za takvu lokaciju nije obavezna izrada konkursa“ dodajući da raspisivanje konkursa nije isključeno ako se „utvrdi potreba za takvim načinom javne stručne provere“.

Na najveći broj primedbi odgovor je bio isti: Primedba se odbija kao neosnovana. To se odnosilo na zamerke koje su dovodile u pitanje teme poput visine mostova, restituciju, način regulacije određenih parcela. Isti odgovor dočekao je i zamerku na pravnu osnovu organa koji je izmene i inicirao. Naime, nacrt Izmena i dopuna Generalnog plana došao je od Privremenog veće grada Beograda. Kako je na čelo grada izabran aktuelni gradonačelnik Siniša Mali, Privremeno veće je prestalo da postoji, a sa njim i odgovornost za odluke koje je donosilo.

Među brojnim građanima, ne i ispred njih, bio je predsednik Nove stranke Zoran Živković (kao i u naknadnim akcijama, političari su sami dolazili, niko ih nije zvao). „Naravno, planovi mogu da se menjaju, ali za to postoji procedura koja podrazumeva javnu raspravu, stručnu raspravu koja pre toga podrazumeva ekonomsko, prostorno, urbanističko sagledavanje, a tek onda se dolazi do makete. Ovde je sve počelo sa maketom, koja inače ne odgovara realnom stanju na terenu. Kažu stručnjaci da je to kopi pejst varijanta jednog projekta koji je pravljen za pustinjske uslove, pa je sad prebačen na reke. Menja se silueta Beograda, ugrožava se plovnost Save i pitanje je da li će Beograd biti zaštićen od poplava ako Sava promeni tok. To su osnovni prigovori“, kazao je Živković.

Sednica je u tom maniru trajala više od šest sati. Kako je ko gubio energiju i živce napuštao je prostoriju. Na kraju je i ono malo građana koji su dočekali i zvaničan završetak „javne“ sednice napustilo salu Gradske uprave sa osećajem da su ih zvanične institucije sažvakale i ispljunule.

Vrlo je moguće da se tu 22. jula 2014. godine na popodnevnom suncu ispred zgrade Gradske uprave u Ulici 27. Marta u nečijoj glavi rodila ideja o formiranju inicijative Ne da(vi)mo Beograd. Potom će uslediti upadi u skupštinu grada, protesti ispred parkiranih tramvaja, oduzimanje propagandnog materijala i hapšenja, a od skoro i sve masovniji protesti. U šta će se sve ovaj pokret izroditi ne možemo u ovom trenutku da znamo. Ali, ono oko čega ne bi trebalo biti dileme – pokret je nastao kao posledica bahatog i snishodljivog odnosa izabranih zvaničnika koji su zaboravili da treba da rade u interesu građana.

Tekst je objavljen u specijalnom izdanju Danasa „Dosije Savamala“ koji je objavljen 26. juna 2016.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari