Dragan Ristić: Niko ne želi da se suštinski bavi pitanjem Roma 1

Festival romske kulture i aktivizma – FRKA rezultat je Kalovog desetogodišnjeg muzičkog ali i aktivističkog rada.

Shvatili smo da je kultura najbolji i najprepoznatljiviji proizvod romskog naroda, njegov brend, koji se nikad nije koristio u kontekstu romskih prava. Neverovatno je da nikad iza muzike romskih umetnika nije stajao nikakav koncept. I da su naši reprezenti u mejnstrim kulturi zapravo bendovi i osobe neromskog porekla. Mislim na Gorana Bregovića, Emira Kusturicu, Gogolj Bordelo… U tom kontekstu, odlučili smo da napravimo festival FRKA gde ćemo se baviti romskom kulturom, muzikom… ali ćemo imati i druge programe kojima želimo da skrenemo pažnju publike na teme koje su od presudnog značaja za budućnost romskog naroda, poput obrazovanja, položaja žena Romkinja, Poglavlja 23… – kaže za Danas Dragan Ristić, direktor Romskog kulturnog centra i frontmen grupe Kal.

U okviru muzičkog programa prvog dana festivala koncerte će održati upravo grupa Kal sa brojim gostima iz kulturnog i javnog života, poput Marčela i Sergeja Trifunovića, i Grubb, a 1. oktobra, na večeri pod nazivom Dame pevaju romski bluz, nastupiće romski bend iz Niša VeryNaiss, a romske pesme pevaće Bilja Krstić, Ana Stanić i Bojana Stamenov.

* Jednom prilikom ste izjavili da je bolje napraviti bend nego političku partiju. Šta je to što može muzika što možda ne može aktivizam?

– To možda zvuči kao floskula, ali ja sam se u to odavno uverio. Evropa je u popriličnoj krizi ideologije. Sve političke partije postale su korporativne. Rekao bih da je levica u mnogo većoj krizi nego desnica, jer su kod desnice mnogo jasniji ciljevi, dok levica ima problem sa svojim ciljevima. U svemu tome, muzika je nešto gde nema problema i gde su ideje potpuno jasne. Kad se deluje na ljudske emocije, onda se sve malo drugačije shvata. Siguran sam da bend ima mnogo bolje mogućnosti od bilo koje političke partije jer ima više onih koji nas podržavaju nego što bi imala bilo koja politička partija. Da sam osnovao neku stranku, ne verujem da bih imao ovoliku pažnju i ovoliki broj ljudi koji stoje iza toga što ja radim i što rade moje kolege.

* Kad ipak moraju da se pređu granice umetnosti i da se uđe u aktivizam?

– Mislim da je ovo vreme u kome svaki građanin mora da bude društveno odgovoran. Sve drugo je tragedija. Umetnost radi umetnosti je koncept koji je deo prošlosti. U ovom surovom svetu posmatramo užase koji se dešavaju skoro svaki dan. Čovek nešto mora da uradi i da svoj doprinos. Ovo je vek u kome umetnici moraju da preuzmu ozbiljnu odgovornost i da budu angažovani.

* Da li je za umetnike romske nacionalnosti to još važnije, moraju li oni uvek da budu angažovani?

– Čini mi se da umetnici romskog porekla nikad nisu ni bili društveno angažovani. Iza nekih umetnika nikad nije stajao koncept već samo emocija. Niti želim niti mogu da sudim o tome. Ali niko nije razmišljao o konceptu niti je bio kadar da sprovede neki koncept i da iskoristi moć koju ima. Mislim da u tom kontekstu umetnici romskog porekla imaju ozbiljnu odgovornost.

* Na debatama će biti reči o gorućim problemima pripadnika romske nacionalnosti. Ali može li se zapravo govoriti o gorućim problemima kad su Romi u pitanju? Nije li sve urgentno?

– Za nas je svaki dan juče. Stvarno više nemamo vremena. Svaki problem je gorući. Mi se nalazimo u jednom začaranom krugu. Problem države je što ne postoji implementacija svega onoga što se u državnoj administraciji odluči. Strategije, planovi… su poprilično dobri, ali kad dođemo do toga da to treba implementirati, onda se stvari usložnjavaju. Onda nema nikakvih rezultata. Gde se gubi ta veza između ideje i realizacije, samo mogu da nagađam. Ali postoji ozbiljan problem. Čini mi se da većina, pre svega mislim na vlasti, ne želi ozbiljno da se bavi problemima Roma. Više se bave formom, nego suštinom. Uzalud je ako učinimo sve što je potrebno za ulaz u EU, a stvari suštinski ne promenimo.

* Šta je suština i šta to sve stoji u Poglavlju 23?

– To poglavlje ima ima delove koji se bave obrazovanjem, stanovanjem, zapošljavanjem, socijalnom zaštitom… u svim tim stvarima mi imamo problem. U obrazovanju imamo silne probleme. Kažu da romska deca ne idu u školu. A kako da idu kad večito sede u zadnjoj klupi. Kako da idu u školu kad su diskriminisani svojih vršnjaka, učiteljskog kadra, pedagoških asistenata. Ako govorimo o stanovanju, samo u Beogradu postoji 93 nelegalna i nehigijenska romska naselja. Praktično nema nijedan segment, ako govorimo o zapošljavanju, socijalnoj zaštiti, zdravstvu… koji je rešen. Diskriminacije znate i sami koliko ima. Prave se akcioni planovi a praktično niko nije maknuo od početka. Problem je što niko ne želi da se suštinski bavi pitanjem Roma.

* Možemo li govoriti da je situacija u Evropi bolja, ako znamo šta se dešava u pojedinim državama?

– Zavisi. Treba reći da kako je većini u jednoj zemlji tako je i manjini. Sasvim sigurno moramo napraviti razliku između statusa Roma u Srbiji i statusa Roma u Danskoj, Švedskoj, Francuskoj ili Nemačkoj.

* Na festivalu će biti prikazano i nekoliko filmova. Koliko umetnost može da pomogne u borbi protiv predrasuda?

– Svakako da umetnosti može da posluži u borbi protiv predrasuda. Mislim da je jako mali procenat onih koji znaju da je Roni Vud, gitarista Rolingstounsa, poreklom Rom, da je Čarli Čaplin poreklom Rom, da je predsednik Brazila (od 1956. do 1961), otac modernog Brazila Žuselino Kubiček de Oliveira bio Rom, da je Majkl Kejn poreklom Rom… Ima mnogo takvih primera, ali se o tome ne priča. To je na nekom supkulturnom nivou, dok se stereotipi da smo lopovi i neradnici šire brzinom komedije. U tom kontekstu neophodno je da se bavimo edukacijom većine. Što se tiče konkretnog obrazovanja, postoje jednostavne ideje koje bi donele ogromnu korist. Zašto ne bi svakog 8. aprila, na Svetski dan Roma, časovi građanskog vaspitanja u svim školama bili posvećeni Romima i njihovoj kulturi. Samo jedna takva stvar bila bi ogroman korak.

* Šta FRKA može da promeni?

– FRKA je jedno malo ministarstvo kulture, obrazovanja, informisanja… Jedna romska vlada u senci čij je osnovni zadatak da ukaže na probleme i da ozbiljno poraste kako bi predstavljala jedan od ključnih faktora u procesu poboljšanja statusa Roma na teritoriji Srbije. Mislim da ćemo do toga doći. Zaista verujem u to. Romska kultura i umetnost je apsolutno najveći brend romskog naroda. To je jedan od dobrih puteva kojim treba krenuti.

Tekst je objavljen u posebnom dodatku lista Danas – Festival romske kulture i aktivizma FRKA#2

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari