Vojtehovski: Pričala sam i sa princezama i sa prostitutkama 1Foto: Aleksandar Krstović

Novinarka Tatjana Vojtehovski jedno je od najznačajnijih TV lica. Njena emisija „Život priča“ jedna je od najzanimljivijih i među najgledanijima je na ovdašnjim televizijama.

Pričamo s Tatjanom o tome kako izgleda pomerati granice i rušiti tabue, o emisiji koju trenutno vodi i o istraživačkom novinarstvu.

*Gledaoci koji dugo prate vašu novinarsku karijeru, pamte nezaboravne emisije u kojima ste pre svih progovorili o tabu temama. Prisetićemo se samo dokumentarca o Virdžini ili čuvenu emisije na NS plusu u kome su gostovala dva čuvena beogradska transvestita Merlinka i Sanela. Kako ste uspeli da zadobijete poverenje tih ljudi da ispričaju svoje životne priče upravo Vama?

– Kada sam snimila dokumentarac o Stani Cerović, čuvenoj Virdžini i emisiju sa Merlinkom i Sanelom koju ste pomenuli, početkom 90-ih, nije bilo mobilnih telefona, scenarija sam kucala na pisaćoj mašini, nismo imali internet i kompjutere. Za Virdžinu sam čula na recepciji jednog hotela u Podgorici, seli smo u kola sa opremom i krenuli. Ekipa je sedela u kombiju sa kompletnom opremom za snimanje u nadi da ću je ja pridobiti za intervju. Merlinku sam upoznala jedne noći u ulici Gavrila Principa, koja je bila poznata kao stecište prostitucije. Stajala sam pored jednog izloga, opet je ekipa sa kompletnom opremom bila u kolima, i čekala sam makroa da se vrati da mi kaže šta je odlučio glavni makro, koji je sedeo sa policijom, malo niže u nekom kafiću sa najlonskom baštom. Bila sam spremna da platim za snimanje onoliko koliko bi koštala usluga od sat vremena. Dok sam čekala, zaustavio se auto, sećam se roze jugo, tablice Rume, otvorio prozor i pitao – pošto. Makro, kome sam pre toga rekla da sam novinarka, vratio se i rekao mi da se smesta gubim iz ulice, ali smesta. Zašto vam ovo pričam? Zato što sam u to vreme, sa takvim načinom rada imala samo jednu šansu da na licu mesta nađem način da uspostavim kontakt sa željenim sagovornikom, bez najave, bez upoznavanja, bez pripreme i da im nekako objasnim da mi treba njihov život za moju novinarsku priču i da to treba da uradimo odmah. I uspevala sam u tome. Sticala sam poverenje. Poštovala sam uvek svoje sagovornike, intuitivno sam znala koji su to „mali razgovori“ koji su bili potrebni da razmenimo neku energiju. Umela sam nekako da razgovaram i sa princezama i sa prostitutkama.

*Koliko su se prilike za istraživačko novinarstvo promenile i gde je ono danas?

– Pojava interneta je itekako olakšala celu stvar. Jedno je kad tragate za sagovornikom kad nemate ni mobilni, kad sagovornici nemaju ni fiksni telefon, kad krenete na put bez telefona da skupljate informacije samo uz direktne kontakte sa ljudima koje prvi put vidite u životu. Danas možete da ukucate željeno ime, nađete ga na FB i pošaljete poruku. Istraživačko novinarstvo je produkcijski skupo, jer zahteva vreme za pripremu sve dok ne izbacite pred publiku konačan proizvod. Ono što danas otežava istraživačko novinarstvo u Srbiji je zatvorenost institucija koje su dužne da komuniciraju sa novinarima, koje se jednostavno oglušuju na novinarske upite, ignorišu pitanja uprkos zakonu o dostupnosti informacija od javnog značaja. Dobra vest je da istraživačko novinarstvo u Srbiji postoji , ma kako bila turobna medijska scena, a jeste turobna.

*Vaša emisija „Život priča“ jedna je od najgledanijih. Pričate sa ljudima o teškim i bolnim stvarima, i poštujete dostojanstvo sagovornika. Da li je reč o dobrom pristupu ili nečem drugom?

– Emisiju stvara jedna malena redakcija. Svi smo potpuno svesni ogromne odgovornosti koju imamo prema junacima naših priča i publici. Svi sagovornici nam bukvalno daju svoje kucajuće srce na dlanu i mi osećamo veliku obavezu prema njihovoj odluci da to urade i poverenju koje su nam ukazali. To je ključ. Poverenje. To je i ogromna publika prepoznala i zato smo upeli da od samog početka emitovanja serijala napravimo emisiju kojoj se veruje. Ova emisija je gledana upravo zbog toga. Zato što joj se veruje, zato što vrlo pažljivo pričamo sve priče, sagledavamo sve uglove, nedeljama sedimo i čitamo dokumentaciju vezanu za temu, slažemo precizno vodeći računa o svim aspektima priče koja nužno mora da dobije potvrdu i na druge načine osim kroz usta sagovornika.

* Ima i onih koji kažu da ste srpska Opra Vinfri.

– Jedina stvar koja možda vezuje Opru Vinfri i moju malenkost, i hvala vam na tom komplimentu je ta što, i ona i ja, sa sagovornicima razgovaramo u pojedinim trenucima kao prijatelji. Tekući računi , mogla bih da se kladim, nam se razlikuju.

* Po čemu ćete pamtiti ovu sezonu emisije Život priča?

– Po tome što smo preplakali jedno popodne u kancelariji sa bratom i sestrom Olivera Ivanovića, po lavini koju je izazvala ispovest bivše supruge Alberta Nađa, Jelene Nađ, po svim pokušajima da van ekrana, emitovanja i radnog vremena uradimo šta god možemo da pomognemo da se Slavici Burmazović vrati troje kidnapovane dece, po mom odlasku u policijsku stanicu na neko „ispitivanje“ po nalogu sudije Lidije Alagić koje je donela odluku da se mladoj majci Nataši Naletin ekspresno oduzmu deca, da bi se kasnije ispostavilo da se ista sudija pojavljuje u slučaju Marije i Siniše Mali, Ivane Stamenković i još nekoliko majki koje ostaju bez dece, po naprasnoj odluci Siniše Malog da odustane od daljeg sudskog preganjanja oko dece sa bivšom suprugom nekoliko 4 dana pred emitovanje emisije u kojoj se pojavila Marija Mali, po njenom povlačenju saglasnosti za emitovanje, po tome što smo tako, sticajem okolnosti, patentirali jedinstveni TV format – intervju bez sagovornika, po časti koju mi je ukazao general Sreto Malinović svojim pristankom da ispriča svoj život, po privilegiji koju sam doživela jer sam prva van njegove porodice koja je pročitala njegov ratni dnevnik za koji niko nije ni znao da postoji, po tome što čekam da li će protiv mene biti pokrenut sudski spor jer smo istraživali na koji način se u istoj ekipi sudija, veštaka i advokata majkama oduzimaju deca na sudu, po pretnjama koje sam dobijala zbog priče o prebijanju porodice Janković iz Vranja i svim pokušajima sabotiranja te dve epizode, po prozivkama od dela policije zbog priče o Milici koju je pokušao da ubije bivši suprug policajac u sred policijske stanice, čitanju svih sudskih spisa iz slučaja Kontrast i činjenica od kojih vam se krv u žilama sledi kad sve to poređate, po malom Jovanu matematičkom geniju kome smo ispunili životnu želju, po životnoj lekciji koju smo dobili od nekadašnjeg beskućnika i nepoznate osobe koja mu je dala krov nad glavom, po svim mukama koje smo prolazili dok konačno nismo „porodili“ epizodu o vakcinama, za koju smo u pojedinim trenucima svi mislili da nećemo uspeti da je emitujemo, po susretu sa nesvakidašnjim čovekom koji je došao da se upoznamo jer hoće da pomogne Sari čije je dete obolelo od autizma posle MMR vakcine, po čekanju da se usvoji Aleksin zakon, po svim junacima emisije, jer se naši kontakti ne završavaju nakon emitovanja.

*Koliko vam je otežavajuća okolnost za bavljenje poslom to što vas svi vezuju za ono pitanje iz emisije „Trenutak istine“?

– To što nismo spremni da čujemo to pitanje, ne znači da se to ne dešava. A dešava se. To je stvarnost o kojoj smo tada progovorili. O tome sam napisala blog, ko hoće može da pročita. Ispod bloga se nalazi jedan duži komentar žrtve porodičnog nasilja. Ko hoće, nega ga pročita. Ne vezuju me svi za Trenutak istine. Samo za taj format me vezuju samo oni kojima je taj format privukao najveće interesovanje i pažnju.

*Prva TV je jedina koja nema rijaliti na svom programu, a veoma je gledana. Mislite li da je taj žanr poguban za televiziju?

Ima odličnih reality formata koji se emituju npr. na Diskaveriju. Nisu generalno svi reality formati loši i nekvalitetni. Razni takmičarski formati kao što je Survivor, ili formati koji spajaju davno izgubljene ljude, kulinarska takmičenja, gradnje ili restauriranje kuća, su dobri programi, naravno ako se produkciono dobro urade. Ako se reality format svede isključivo na suživot nekoliko nasilnika, nekoliko devojaka sklonih promiskuitetnom ponašanju u javnosti, proizvodnji konflikta koji je sam po sebi cilj, to ne spada u kvalitetan program. Isto tako , po ovo društvo je pogubnija svaka npr informativna emisija, koja se samo pravi da informiše a suštinski se bavi propagandom od bilo kog reality formata, pa i onog najgoreg. Jer taj najgori se ne pravi da nije najgori.

*Kako vidite novinarstvo u našem elektronskom medijskom prostoru danas?

– Podeljeno na novinarstvo i propagandu.

*Aktivni ste na Tviteru. Može li se Tviter posmatrati kao medij imajući u vidu da neki kažu da je to „najslobodniji medij u Srbiji“?

– Posmatranje tvitera kao medija u kontekstu priče o medijskim slobodama, je kao da kažete da me častite vazduhom jer ste mi dozvolili da dišem. 

Sašu sam podržala jer delimo iste vrednosti

*Bili ste deo podrške Saši Jankoviću. Sme li profesionalni novinar da se bavi politikom?

– Ako je je javno izražavanje stava da želim da živim u uređenoj državi koja počiva na vladavini prava, u kojoj se poštuje zakon, ne proganjaju neistomišljenici, ne preti svakom ko se usudi da izrazi drugačije a ne daj bože kritičko mišljenje, u kojoj svi imamo jednaka prava, poverenje u institucije sistema, pravo na slobodu mišljenja i govora, u kojoj ne strepimo da ćemo na neki način biti sankcionisani ili provučeni javno kroz najgore blato ako izrazimo svoje mišljenje, dobiti etikete izdajnika, nečasnih ljudi, lošijih Srba, biti označeni u javnom prostoru na način da je potpuno u redu da nam se nešto dogodi, ustati javno protiv zlostavljanja, nepoštovanja zakona, davljenja novinara – ako je to sve politika, e onda se ja bavim politikom. Međutim, stava sam da su to osnovne civilizacijske vrednosti i da je obaveza svakog ko ima građansku svest da stane uz te vrednosti, a pogotovo ako je javna ličnost. Jer to su one najosnovnije ljudske potrebe poput vazduha i vode. Poput želje da dišete bez da morate da pitate za dozvolu. Sašu sam podržala jer delimo iste vrednosti, upravo ove koje sam nabrojala.

 Pink nekad i sad’]

*Da li se razlikuje današnji Pink od onog na kome ste vi radili?

Razlikuje se. Nema više velikih filmskih naslova u udarnim terminima, nema mnoštva domaćeg igranog programa i svakako je najveća razlika u informativnom programu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari