Detinjstvo u oskudici 1

Nemaština se kao guja uvukla u porodični dom Jegdomira (41) i Milane (38) Dumbelović iz Vilova.

Sa svoje troje dece – Sanjom (13), Milojem (12) i Milojkom (9) žive na porodičnom imanju u Puljcima, u trošnom kućerku od jedva dvadesetak kvadrata. Preživljavaju od dečjeg dodatka i slabe zarade od nadničenja po selu. Za muku i patnju ove porodice čuli su u Humanitarnoj organizaciji „Srbi za Srbe“. Njihovi predstavnici su nedavno pokucali na vrata Dumbelovića, obradovali ih poklonima i ohrabrili toplom ljudskom rečju.

Milana i Jegdomir planirali su da svoj dom ispune sa još dece, ali ih je siromaštvo sprečilo u tome. Ćutke trpe sirotinju i tešku situaciju u kojoj su se našli nakon što je „glava“ porodice napustio posao fizičkog radnika u novovaroškom Komunalnom preduzeću . „Godinama smo živeli kod ženinih u Komaranima. Jeste nam teško, ovde tek obnavljamo domaćinstvo, ali hteo sam da se vratim na đedovinu, nemam šta da tražim po gradu. Plata komunalca jeste bila sigurna para, ali, daleko je, neizvodljivo je da uz rad po smenama stignem i u Varoš i da ovde nešto oposlim“, kazuje Jegdomir. U porodici Dumbelović, sem dečjeg smeha i graje, ničeg nema dovoljno. Kupatila nema uopšte, a ostalo je sve oskudno. I nameštaj i pokućstvo , a takav je i jelovnik.

– Za decu svaki dan mora da ima dva-tri hleba. Kuvam pasulj, kupus, makarone… Idem u maline, kleke, nadničimo po selu, ne biramo poslove, radimo sve kad nas neko zovne, priča Milana i sa tugom u glasu dodaje : „Najteže mi pada što se deca muče. Do škole u Akmačićima moraju dnevno da prepešače i petnaestak kilometara. Zimi ima zveri, strah nas je“. Sanji, Miloju i Milojku i pored borbe roditelja da im pruže što više mogu, najlepši dani detinjstva obojeni su sivilom nemaštine. Kompjuter, televizor, nova garderoba, igračke, za njih su samo nedosanjani snovi.

– Voleli bismo da imamo sve što i naši drugari, ali nije tako strašno. Skromni smo, dobro se slažemo, sami sebi pravimo zgodu i razonodu. Naše selo je najlepše na svetu i nećemo nigde odavde, pričaju ovi, i pored svega, veseli i razdragani mališani, koji su u nedostatku igračaka sami napravili trokolicu. Ona im je, vele, na letnjem raspustu, najveća zanimacija. Dumbelovići i pored nedaća ne gube nadu da će decu othraniti i izvesti na pravi put. Još manje da postoje dobri ljudi koji će im olakšati težak život u ovim planinskim vrletima. Humanost na delu pokazali su ovih dana volonteri iz udruženja „Srbi za Srbe“, koji su Jegdomiru i Milani poklonili kravu, dva nova kreveta i motornu testeru. Reč je do donaciji vrednoj oko 220.000 dinara.

– Prioritet u radu organizacije je borba protiv „bele kuge“ i podrška porodicama sa troje i više dece. Ovog puta pomogli smo porodici Dumbelović, a najverovatnije ćemo se u narednom periodu značajnije fokusirati na ovaj deo Srbije jer je Nova Varoš u grupi od pet opština u zemlji sa najnižom stopom nataliteta. Na ovim prostorima je stanovništvo sve starije i siromašnije tako da ćemo imati pune ruke posla, kaže Miloš Marković iz HO“Srbi za Srbe“, koja uspešno deluje već 12 godina. Zahvaljujući plemenitim ljudima iz zemlje i dijaspore, prikupili oko dva miliona evra i pomogli 1.800 porodica.

U udruženju su razočarani nebrigom države prema ugroženim porodicama, posebno onima sa više dece, kao i činjenicom da u svojoj humanitarnoj misiji gotovo i da nemaju nikakvu podršku institucija i nadležnih ustanova. „Redak pozitivan primer je Centar za socijalni rad u Novoj Varoši koji nam je izašao u susret i pružio maksimalnu podršku kako bi ova, a i naredne donacije, stigle u prave ruke“, naglašava Marković.

U ovdašnjem CSR ističu da su za tešku situaciju u porodici Dumbelović saznali pre nekoliko meseci zahvaljujući meštanima sela Vilova. Odmah su intervenisali, a najznačajniji partneri u ovom, kao i sličnim slučajevima su im lokalna samouprava i mediji.

– Životne situacije su različite, nekada toliko neverovatne da ih zbog propisa i birokratije ni država ni opštine ne mogu rešiti. Dumbelovići su vlasnici zemlje i zato nemaju zakonsko pravo na stalnu pomoć ministarstva, već na jednokratne novčane naknade iz opštinskog budžeta, koje su, međutim, ograničene. Činimo, ipak, sve što možemo da njima, kao i mnogim drugim socijalno ugroženim porodicama, pomognemo kako znamo i umemo, te i time da animiramo humanitarne organizacije, kaže Jelena Leković, direktorka CSR.

Inače, akcija prikupljanja pomoći Dumbelovićima i porodicama sličnim njoj nastavlja se i dalje. Svi oni koji su spremni da pomognu da Sanja, Miloje i Milojko odrastaju u pristojnim uslovima i obezbede novac za izgradnju kupatila, nabavku kompjutera, televizora, frižidera i slično mogu to uraditi uplatom na dinarski račun broj 160-279491-71 otvoren kod Banka Intese ili slanjem SMS-a na 7763, čija je cena 100 dinara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari