Koncentracija moći u rukama političke vlasti 1Foto: Stefana Savić

Centralizacija moći odlučivanja, snažna koncentracija moći u rukama ministra, ponekada maskirana u formulaciji da odluke donosi Vlada, i ministar koji se pojavljuje kao neka vrsta menadžera obrazovnog sistema u celini, neke su od ključnih namera predlagača obrazovnih zakona, o kojima bi narednih dana trebalo da raspravlja Skupština Srbije.

To za Danas kaže profesor Ivan Ivić, jedan od autora Strategije razvoja obrazovanja Srbije, koji upozorava da će koncentracija moći odlučivanja u rukama političke vlasti za posledicu imati politizaciju obrazovanja.

Analizirajući predloge zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i o visokom obrazovanju, kao i druge poteze koje namerava da preduzme Ministarstvo prosvete, Ivić ukazuje da nigde nije istaknuta koncepcija reforme, šta ona podrazumeva i koji su njeni ciljevi već se navode samo pojedinačne mere. Sagovornik Danasa kaže da je predlagač, pre svega, bio zainteresovan za pitanja upravljanja, rukovođenja i kontrole obrazovanja jer se najveći deo novina odnosi upravo na te probleme.

– Sve značajne nadležnosti prenete na instituciju ministra (u otvorenom ili prikrivenom vidu) a da uopšte ne postoje osnove za verovanje da je on kompetentan za te nadležnosti. Takva raspodela nadležnosti u oblasti obrazovanja je u raskoraku sa savremenim shvatanjima decentralizacije i dekoncentracije moći odlučivanja koje se zasnivaju na principu kompetentnosti. Ovakva opsednutost predlagača svih novih mera problemima kontrole obrazovanja kao neizbežnu posledicu ima zapostavljanje drugih ključnih problema, a pre svega kvaliteta obrazovanja. Sistem kontrole obrazovanja na svim nivoima, bitno umanjena autonomija obrazovnih institucija i nastavnika, kao i velika zavisnost škola i nastavnika od direktora, kao neizbežnu posledicu će imati još veću pasivizaciju i apatiju škola i nastavnika i još izraženiji pad kvaliteta i procesa obrazovanja i njegovih ishoda – ističe Ivić.

On ukazuje da sve predložene mere ignorišu ili su u suprotnosti sa postojećim strateškim dokumentima i akcionim planovima za njihovo sprovođenje i pored činjenice da su ti dokumenti važeći i da ih je usvojila vlada političke opcije koja je i sada na vlasti.

– Prva izuzetno važna stavka u svim novim merama je razaranje postojećih obrazovnih institucija. To se pre svega odnosi na nacionalne savete (Nacionalni prosvetni savet, Nacionalni savet za visoko obrazovanje, Nacionalni savet za srednje obrazovanje i obrazovanje odraslih). Te institucije su razvlašćene, jer ih ne bira Skupština Srbije čime se umanjuje njihova autonomija, one postaju samo savetodavna tela ministra prosvete, koji može da ih menja po svom nahođenju i čije savete može da odbaci bez ikakvog obrazloženja. Te institucije gube svaki smisao, a njihove nadležnosti za koje su bile stručne se prenosi na političke instance – smatra Ivić.

On ukazuje i da će dalekosežne negativne posledice imati rešenja da direktore škola imenuje i smenjuje ministar, kao i da njihov mandat nema ograničenja.

– To na veoma jasan način određuje ponašanje direktora koji će činiti sve da ministar bude zadovoljan njihovim ponašanjem. Takav direktor će u potpunosti ignorisati stav školskog kolektiva i nastavnika, a nastavnici će morati razviti veliku poslušnost jer direktor donosi odluke o zapošljavanju i otpuštanju. Na taj način se podstiče pasivnost nastavnika i bitno ograničava autonomija nastavnika, njihova profesionalna odgovornost i stvaralaštvo – kaže Ivić.

On dodaje da u predlozima nema nijedne inovacije, niti podsticaja škola i nastavnika da ih uvode, čak ni u vidu eksperimentalnih škola, programa, novih metoda rada, organizacije škole… Propuštena je prilika da se sistem finansiranja iskoristi kao najmoćniji instrument podsticanja kvaliteta obrazovanja. Ne postoji nijedna ozbiljna mera za unapređivanje inicijalnog obrazovanja nastavnika, smislenog sistema stručnog usavršavanja, napredovanja i boljeg nagrađivanja nastavnika koji rade na kreativan i inovativan način.

– Razvojni plan škole kao izuzetan instrument za aktiviranje škola, za izgradnju specifičnog profila i etosa svake škole i za razvoj prave autonomije nije podržan nikakvim ozbiljnim podsticajima i ostaje puka deklaracija. Za snaženje stručno-pedagoškog nadzora koji i sada postoji samo na papiru nisu previđene nikakve stvarne mere, a vaspitna funkcija škole je i dalje puka deklaracija – smatra Ivić.

Uplitanje politike u akreditaciju

– U Predlogu zakona o visokom obrazovanju Vlada formira Nacionalno telo za akreditaciju i proveru kvaliteta. Tim telom upravlja upravni odbor koji imenuje Vlada. Ovakva rešenja su u dubokom raskoraku sa standardima EU za obezbeđivanje kvaliteta visokog obrazovanja koji traže da se omogući nezavisnost tih tela od vlade i političkih činilaca. Predložena rešenja suštinski ograničavaju autonomija tih ključnih tela, a time i autonomiju univerziteta i otvaraju široke mogućnosti za uplitanje političkih činilaca u proces akreditacije – kaže Ivan Ivić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari