Olja Bećković: Procvetali su prostakluk, bahatost i strah 1Foto: Fonet/Zoran Mrđa

Autorka Utiska nedelje, Olja Bećković, tri godine nakon ukidanja kultne emisije, smatra da novinarstvo u Srbiji još nije dotaklo dno, jer postoji prostor da se, na primer, umesto što novinare na konferencijama za medije „mlate“ rečima, isti prskaju sprejom protiv muva.

Na ovaj ironičan način naša sagovornica govori o medijskoj sceni Srbije. Ne veruje da će novinari samostalnim akcijama uspeti da poboljšaju svoj položaj i izbore se za slobodu, sve dok se celokupna javnost ne ujedini i da podršku toj borbi, jer sloboda medija ne postoji zbog novinara, već društva u celini.

* Prošlo je tačno tri godine od kada se ne emituje Utisak nedelje. Da li će ta emisija ikada ponovo ugledati svetlost dana? Da li ste u međuvremenu imali neke pozive, razgovore u vezi sa emitovanjem Utiska?

– Bila su neka vremena kada su se obeležavali jubileji postojanja televizijskih emisija, ova vlast je uvela nove običaje. Umesto rođendana obeležavaju se parastosi zabranjenih i ukinutih listova i emisija. Bojim se da će na radost vlasti takve godišnjice postati jedine koje će se brojati.

* Šta se u protekle tri godine promenilo u Srbiji, kako na medijskom, tako i na društveno-političkom polju?

– Procvetalo je sve što je brižljivo negovano i zalivano. Na jednoj strani prostakluk, bahatost i arogancija, a na drugoj strah onih koji bi tome mogli da se suprotstave. Kada pominjem strah ne mislim samo na uplašenost običnog građanina. Mislim na ministre koji više ne smeju na moje SMS pozive za intervju da odgovore čak ni sa „ne“.

* Ukinut je i Kažiprst. Više nema političkog dijaloga niti debate na televizijama sa nacionalnom frekvencijom. Zbog čega?

– Žao mi je što ću mojim odgovorom po ko zna koji put da izazovem revolt, ali verujem da debata između ostalog nema i zato što su urednici i novinari B92 svih ovih godina ostali dosledni u ćutanju i čuvanju tajne o uslovima pod kojima su radili. Nije prirodno očekivati da o ukidanju „Kažipsta“, ostavkama urednika informativnog programa, otpuštanju novinara, ukidanju radija, pa konačno i cele televizije, govore svi osim njih.

* Da li je debata kada na TV Pink o svim temama raspravljaju Nebojša Krstić i Dragan J. Vučićević? Koji je to vid programa?

– Čini mi se da se gustina medijskog mraka koji vlada bolje vidi po tome koga gledamo i slušamo gotovo svakog bogovetnog dana nego kroz prebrojavanje proteranih sa javne scene.

* Da li je novinarstvo u Srbiji dotaklo dno? Da li je borba za slobodu štampe uzaludan posao, kao što kaže Vukašin Obradović? Jeste li bili iznenađeni njegovim činom – štrajkom glađu, kako bi ukazao na poziciju medija i novinara kod nas?

– Mislim da o novinarstvu danas više govori način na koji se najviši predstavnici vlasti ponašaju prema novinarima od toga šta mi sami pišemo, ili o čemu ćutimo. U tom smislu još nije dotaknuto dno, ostalo je još prostora. Recimo da se na konferencijama za medije pojavljuju sa „Raid“ sprejom za muve i da nas umesto da nas mlate rečima jednostavno poprskaju.

* Mislite li da nedavno oformljena medijska-nvo koalicija koja najavljuje oštru borbu za slobodu medija i dostojanstvo novinarske profesije ima izglede da promeni trenutnu situaciju?

– Ne verujem da novinari imaju ikakvu šansu da nešto promene bez jasne podrške onih zbog kojih postoje. Novinari ne postoje zbog sebe i sloboda medija im ne treba zbog njih samih. Ako javnost u novinarskim zahtevima ne prepoznaje svoj interes onda je to jalov posao. Potpredsednik Saveta za borbu protiv korupcije profesor Miroslav Milićević mi je ovih dana izneo stav da autocenzura u medijima nije psihološka nego egzistencijalna kategorija. Verujem da se to odnosi na autocenzuru u svim profesijama. U tom smislu, teško je zamisliti ozbiljniju solidarnost prema štrajku glađu jednog novinara u zemlji u kojoj ogroman broj građana gladuje bez sopstvene odluke.

* Kada bi se u nedelju emitovao Utisak, koga biste zvali u goste i šta biste ga pitali? Da li biste ponovo pozvali Željka Mitrovića?

– Nedavno me je na ulici zaustavila grupica lekara iz jednog grada u unutrašnjosti i jedan od njih mi je rekao:“ Po mom mišljenju povratak „Utiska nedelje“ bi bio prvi znak da je društvo ozdravilo“. Ako je u pravu, onda bi to u isto vreme značilo i da sagovornik koga pominjete vrlo verovatno ne bi bio dostupan za medije, barem na par godina. Ali sada već ulazimo u domen mašte.

 O medijima

* Šta gledate danas na televiziji, a šta čitate od štampe?
– Ne znam da li je tačnije reći – sve ili ništa. U većini slučajeva dođe na isto.

O Vučiću’]

* Da li se Aleksandar Vučić promenio u svojim nastupima u protekle tri godine?
– Ja jesam blizu da postanem baba, makar kada se radi o krštenici. Ali on stvarno nije uštipak, to vam je umesto odgovora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari