Oko zaljubljeno u Guču i trubače 1

Kako obično biva kada su novinari u pitanju i u slučaju kolege Dragorada Stanića nije moglo drugačije. Ophrvan iscrpljenošću koja je u njega uselila bolest nije imao kud.

Preselio se u nebesa nakon što je svojom olovkom i fotoaparatom beležio dane, mesece i godine života na jugu Srbije. Umro je u Vranju u ponedeljak 13. novembra, a sahranjen je juče u prisustvo porodice i kolega na Bunuševačkom groblju u Vranju.

Počeo je kao izveštač „Omladinskih novina“ sa Savezne omladinske radne akcije „Vranje“ osamdesetih godina prošlog veka, kada je stigao iz rodnog Bogatića na jug gde će ispuniti svoju novinarsku karijeri i okončati život. Nastavio je kao dopisnik „Sporta“, gde će pratiti sva dešavanja na terenima širom juga Srbije. Postaće i urednik sportske rubrike „Slobodne reči“, gde će ostati do njenog gašenja. Za njega u novoj redaciji lista sa istim imenom nije bilo mesta. Nastavio je da hornorarno piše za „Dugu“, „Sportski žurnal“, paralelno fotografišući sportske, ali i one manje vesele dogadjaje iz bliske istorije o čemu je posebno svedočanstvo bila njegova izložba o NATO bombardovanju Vranja i juga Srbije.

Na kraju karijere radio je u nedeljniku „Vranjske“, a bio je i saradnik lista Danas, ponajviše kao fotoreporter sa akreditacijom našeg lista sa Sabora trubača u Guči, odakle je slao fotografije sa posebnim uživanjem i strašću. Ostao je upamćen kao vredan profesionalac, vedrog duha koga je slomio usud profesije da novinari intezivno, ali kratko žive.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari