Informisati najbliže o ličnom stavu prema donaciji organa 1

Od početka godine do danas u Kliničkom centru Vojvodine (KCV) su eksplantirana dva srca, sedam jetri, 27 bubrega, 18 rožnjača, koštani graftovi, ligamenti i koža.

U tom periodu kod 21 bolesnika, kod kojih je dokazana moždana smrt, ispunjeni su svi relevantni parametri za donaciju organa (godine, bolesti ili stanja koja su doveli do moždane smrti, udružene bolesti, odsustvo infekcija…) i razgovarano je sa članovima porodice o donaciji organa. Pristanak je dobijen od 16 porodica – kaže za Danas.rs dr Milotka Fabri, koordinatorka transplantacionog tima u KC Vojvodine.

Transplantacijski program je u vaŠoj ustanovi započeo pre tri decenije. Koje se sve transplantacije rade i kakvi su dosadaŠnji rezultati?

– U KCV se rade transplantacije bubrega i jetre. Transplantacija bubrega je počela pre više od 30 godina, tačnije 1986. godine, a 2008. je urađena prva transplantacija jetre. Do sada je ukupno urađeno 284 transplantacija bubrega, od toga 36 odsto od živog donora. Od 2008. do danas je urađena 41 kadaverična transplantacija jetre. U Srbiji se još uvek ne rade transplantacije dela jetre sa živog srodnika, retransplantacije jetre, niti pak kombinovane transplantacije bubrega i jetre. Transplantacije su danas rutinska terapijska opcija za ireverzibilno otkazivanje organa. Komplikacije su moguće u toku samog operativnog zahvata, ali mnogo češće su u postransplantacionom periodu neposredno posle transplantacije ili kasnije. Zahvaljujući novim, moćnim imunosupresivnim lekovima, odbacivanje organa se izuzetno retko javlja. Najčešće komplikacije su infekcije bakterijske, virusne ili gljivične koje je moguće izbeći brižljivim nadzorom i adekvatnom profilaksom. Rezultati petogodišnjeg preživljavanja naših bolesnika nakon transplantacije jetre se ne razlikuju od rezultata drugih centara.

Koliko je pacijenata iz Vojvodine na listi čekanja i za koje organe? Da li se vaši pacijenti upućuju i u druge centre u Srbiji? Kako uopšte teče saradnja među ustanovama u zemlji u kojima se radi transplantacija?

– Centri za transplantaciju organa u Srbiji su u stalnoj komunikaciji preko transplant-kordinatora (KC Srbije, VMA, KCV, KC Niš, Tiršova) i Uprave za biomedicinu Ministarstva zdravlja. Transplantacija srca se obavlja trenutno u KCS tako da se oni prvi obaveštavaju ukoliko je donor povoljan za doniranje srca. Eksplantacioni tim iz KCS dolazi u centar gde se nalazi donor i započinju eksplantaciju. Sledi eksplantacija jetre, pa bubrega. Alokacija grafta, to jest dodela organa (jetre ili bubrega) se za sada vrši po listi čekanja bolesnika u centru u kome je donor, ali o tome su obavešteni svi centri i ukoliko postoji bolesnik kome je organ hitno potreban, eksplantirani organ se šalje u centar u kome je taj bolesnik. Ukoliko ne postoji adekvatan primalac u transplantacionom centru gde je donor, o tome se odmah obaveštavaju ostali centri i organ se transportuje ka primaocu. Ove godine je iz KC Vojvodina upućen jedan bubreg u Tiršovu, dva bubrega na VMA, jedna jetra u KC Srbije. S druge strane, KC Vojvodine je dobio jednu jetru i bubreg iz KC Srbije… Saradnja ustanova koje vrše transplantaciju organa u Srbiji je stalna, ne samo na nivou kordinatora već i lekara koji vode bolesnike na listi čekanja za kadaverične transplantacije bubrega ili jetre i hirurga koji izvode transplantacije.

Srbija je po broju donora na evropskom dnu. Utisak je da se situacija nije mnogo promenila, uprkos brojnim kampanjama. Mislite li da ce usvajanje zakona koji predviđa pretpostavljenu saglasnost promeniti nepovoljnu statistiku, s obzirom da se planira i obaveza da se pita porodica?

– Kao i do sada razgovor sa porodicom je presudni trenutak u kadaveričnim transplantacijama organa. Odluka porodice ima zakonsku težinu, odnosno poslednju reč u doniranju organa. Veoma je značajno neprestano govoriti o plemenitosti čina doniranja života drugoj osobi davanjem pristanka na doniranje pojedinih organa. Donacija organa u Vojvodini raste. Ljudi su informisani, međusobno razgovaraju o donorstvu i neretko znaju za stav svojih najbližih srodnika o doniranju organa. Od 2011. godine do kraja 2016. u KCV je od 43 razgovora sa porodicom donora, pristanak dobijen od 22, a kao sto sam pomenula samo za devet meseci u ovoj godini, od 21 porodice, 16 je dalo pristanak na doniranje.

Odakle toliko nepoverenje građana u zdravstveni sistem kada je reč o ovoj oblasti? Predrasude i otpori su veliki, to se najbolje vidi po broju ljudi koji imaju donorsku karticu. Često se mogu čuti komentari da su u ovoj oblasti na sceni neke zakulisne radnje, postoji sumnja o preprodaji organa na crnom tržištu…

– U Donorskom centru pri KCV do sada je potpisano 5.991 kartica. Teško je samo na osnovu potpisanih kartica govoriti o stavu građana prema doniranju organa. Donorske kartice su neosporno značajne za iskazivanje stava, ali često je to potpisivanje povezano sa nedostatkom vremena, nedostupnošću kartica, neinformisanošću o mestima gde se mogu potpisati… Mnogo značajnije je informisati svoje najbliže o ličnom stavu prema donaciji organa.

Da li trgovina organima moguća i kako uveriti građane da takve priče nemaju osnova?

– Priče o trgovini organima i slično su naravno neosnovane. Najbolji način da se ljudi uvere u ispravnost svoje odluke je potpuna transparentnost u postupku dokazivanja moždane smrti i sledivost postupka eksplantacije, dodele organa i implantacije.

Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari