Kakav je stav islama o doniranju organa? 1Foto: EPA / NARENDRA SHRESTHA

Kao što i u okviru hrišćanstva postoje različita mišljenja o tome da li je doniranje organa u skladu sa verom, iako je zvanični stav takav da se Crkva ne protivi tome, slični su stavovi i u islamu.

U Kuranu ne postoje odredbe koje se dotiču doniranja organa, ali većina tumača muslimanske svete knjige smatra da je ono u zdravstvene svrhe dopušteno.

Dojče Vele je pre nekoliko godina objavio tekst u kojem se navodi da oni koji odbacuju doniranje organa oslanjaju se na stihove u Kuranu, i ustrajavaju pritom pre svega na religijskom temeljnom principu netaknutosti ljudskog tijela. Uz to dolazi pitanje o stvarnom „vlasniku“ ljudskog tela, o čemu se takođe vode diskusije. U islamu važi da je jedini gospodar i zaštitnik svega Alah. Uzimajući to u obzir islamolog Mohammed Ghaly s nizozemskog Sveučilišta Leiden, pojassnio je u tom tekstu za Dojče Vele da kritičari donacije organa svoje stajalište obrazlažu sledećim argumentom: „Možete samo ono donirati što i posedujete. Ali čovek nije vlasnik svoga tela, nego je to njegov stvoritelj, znači bog.“

Međutim, u Kuranu nema potpune zabrane što se sve sme raditi s mrtvim telom, kaže Saim Yeprem, profesor za islamsku teologiju. „ U islamu se to onda obrazlaže time da ako o nečemu nema apsolutne zabrane, onda je to dopušteno. Mnogi ljudi koji ne poznaju ovaj islamski pravni princip, sumnjaju u ispravnost donacije organa“, ističe se u tekstu Dojče Vele i dodaje da je doniranje organa u islamskim zemljama itekako dopušteno i praktikuje se.

U tekstu se podseća da su se o najvažnijim religioznim pravilima u vezi sa donacijom organa 2008. već dogovorili učesnici Međunarodne konferencije islamskih učenjaka. Izjednačili su srčanu s moždanom smrću. Osim toga, odlučili su i da transplantacija organa nakon smrti ne znači nedostatak poštovanja prema mrtvacu. Na donaciju organa bi se više trebalo gledati kao na znak saosećanja.

U Saudijskoj Arabiji je donacija organa, međutim, dosta raširena, piše Dojče Vele, navodeći kao razlog da su tamo 70-ih i 80-ih godina izdane fetve koje to dopuštaju. Rezultati takvog pristupa islamskih učenjaka u Saudijskoj Arabiji su pogotovo danas vidljivi, jer je prema podacima Svetske zdravstvene organizacije broj donacija organa u proteklih godina u ovoj zemlji u stalnom porastu.

U tekstu Senada Ćemana, objavljenom na portalu Minder.ba 2013. godine, ističe se da je doniranje organa u šerijatu pozicionirano u oblasti lečenja ljudi: „Liječite se, o Alahovi robovi, zaista je Alah taj koji je spustio bolest i spustio lek“. Odgovarajući beduinima koji su ga pitali treba li da se leče, poručio je da: „Alah nije dao bolest a da za nju nije dao lek, poznat onima koji ga poznaju a nepoznat onima koji ga ne poznaju“.

„Osnova u svim stvarima je dozvoljenost, za njih se ne mora imati šerijatski validan dokaz, ali mora za ono što je zabranjeno. Ne postoji dokaz o zabranjenosti doniranja organa. Tačno je da je stvarni vlasnik ljudskog tela Alah, koji je vlasnik svega. Istina, čovek može donirati neki organ jednako kao i pokloniti deo svoje imovine, iako je u stvarnosti i ta imovina Božije vlasništvo. Imovina je Božiji dar i podrška ljudima, pa opet čovek daje zekat, donacije, trajne, jednokratne, obavezne ili dobrovoljne milostinje. Zašto ne bi mogao darovati deo svoga tela kada se svi ljudi slažu da se može darivati krv? Bez krvi nema života pa opet je dozvoljeno darivanje. Jednako kao što je ženi dozvoljeno zadojiti dete druge žene, mlekom koje je deo nje. Generalno, doniranje organa je dozvoljeno u šerijatu, naravno uz određene uslove i na propisan način“, navodi se u tekstu sa minder.ba.

Kako se dodaje, starosna dob davaoca, lekari preporučuju minimalno 21 godinu, a i po šerijatu je to vreme pune duhovne zrelosti i poslovne sposobnosti. „Vitalni organi se mogu darivati samo nakon nastupanja smrti u bolnici, ako se davalac za to unapred pismeno izjasnio, ako su organi zdravi i nakon što se medicinski ustanovi definitivna smrt davaoca organa. Nije dozvoljeno unakažavanje leša amputiranjem vanjskih organa radi presađivanja. Transplantaciju je dozvoljeno uraditi samo onda kada je ona jedino rješenje za ozdravljenje pacijenta“, dodaje se u tekstu Ćemana..

Šerijat ne poznaje nijedno stanje u kojem ljudsko telo ili neki njegov deo može postati predmetom trgovine, na način da se proda ili kupi. Takođe, dozvoljeno je muslimanu uzeti organ od nemuslimana, kao i da nemuslimanu daruje organ.

„Nije dozvoljeno darivati vitalne organe od kojih zavisi život ili stabilno stanje, kao ni organe reproduktivnog sistema koji i nakon presađivanja nastavljaju reprodukciju genetskog materijala, u cilju očuvanja pripadnosti potomstva biološkim roditeljima“, napominje se u tekstu.

I na sajtu Islamske zajednice u BiH se navodi da je doniranje unutrašnjih organa posle smrti dozvoljeno, osim organa reproduktivnog sistema. Nije dozvoljeno unakažavanje leša amputiranjem spoljnih organa. „Budući da se u tzv. donorskoj kartici ne izuzima bilo koji organ, nije dozvoljeno blanko potpisati tu karticu. Treba naznačiti koji se organ daruje. Doniranje organa neće uticati na pitanje proživljenja sa ili bez tih organa. Svi organi će istruhnuti pa će ih Alah ponovo oživeti“, ističe se na sajtu IZ u BiH.

Na inostranim islamskim sajtovima navodi se međutim da nije dozvoljeno muslimanima da doniraju svoje organe za potrebe medicinskih i naučnih istraživanja, zato što su ta istraživanja zasnovana na seciranju tela.

Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari