Žarana Papić: Pionirka feminizma 1

Žarana Papić (1949 – 2002) u istoriji jugoslovenskog feminizma upamćena je kao jedna od pionirki feminizma, koja je postavila visoke standarde kako u teoriji, tako i u aktivizmu, boreći se za ravnopravnije i pravednije društvo.

Rođena je 4. jula 1949. u Sarajevu, a njeni roditelji aktivno su učestvovali u antifašističkoj borbi i borili se za socijalnu pravdu. Diplomirala je na katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Prvi put se upoznala sa savremenom feminističkom teorijom na konferenciji hrvatskog sociološkog društva u Portorožu 1976. Iste godine je prisustvovala prvom kursu ženskih studija organizovanom u Dubrovniku. Zajedno sa drugim koleginicama i kolegama organizovala je nekoliko meseci kasnije u beogradskom SKC-u prvu međunarodnu feminističku konferenciju u istočnoj Evropi pod nazivom: „Drug/ca žensko pitanje, novi pristup?“ Ova konferencija je predstavila novi feministički pokret i teoriju, uz gostovanje znamenitih učesnica/ka iz cele Evrope. Konferencija je kritički preispitivala dominantan sistem, i omogućila je osnivanje tvrdog jezgra grupe feministički nastrojenih teoretičarki i aktivistkinja/a u Jugoslaviji. Predstavljala je početak feminističke kritike patrijarhata u socijalizmu.

Svoju prvu knjigu „Antropologija žene“ objavila je zajedno sa Lydijom Sklevicky iz Zagreba. Ta knjiga je bila značajna po tome što je antropologiju-etnologiju izvadila iz kolonijalnog naftalina, uvela u nju teme o strukturi i istoriji potlačenosti žena i za naše je prilike modernizovala i povezala s drugim disciplinama. Kroz analizu društvenih i političkih odnosa polova, Žarana se uvek bavila proučavanjem i kritikom konkretnih širih prilika. Magistrirala je sa temom „Feministička kritika sociologije“, a doktorirala sa tezom: „Dijalektika pola i roda – priroda i kultura u savremenoj socijalnoj antropologiji“. Predavala je socijalnu i kulturnu antropologiju i studije roda kao izborni predmet na Odeljenju sociologije.

Pripadala je posleratnoj generaciji jugoslovenskih feministkinja i imala je ogromnog uticaja na razvoj mlađih generacija. U vreme raspada SFRJ dala je veliki doprinos feminističkom razumevanju prirode konflikta koji su besneli zemljom objavljivanjem radova u kojima je jasno povezivala nacionalizam, patrijarhat i rat. Bila je jedna od osam žena koje su osnovale beogradski Centar za ženske studije 1992. godine, kao alternativno mesto za ženske intelektualne i antiratne aktivnosti. Zalagala se za aktivniju ulogu žena u političkom životu zemlje. Podržavala je osnivanje grupe za promociju ženskih političkih prava Glas razlike, učestvovala u antiratnim protestima i aktivnostima Žena u crnom, podržavala je Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja kao i gej i lezbejski pokret u Srbiji držeći predavanja na teme Queer studija. Predavala je i na Alternativnoj akademskoj obrazovnoj mreži, koja je predstavljala alternativu Univerzitetu pod kontrolom Miloševićeve vlasti.

Iznenada je preminula 2002. godine. Poštujući njenu dugogodišnju saradnju sa francuskim akademskim institucijama, posthumno joj francuska vlada dodeljuje Palmes Academiques i dobija zvanje Chevalier dans l’Ordre des Palmes Academiques.

Legat Žarane Papić, koji sadrži dokumentaciju od neprocenjive vrednosti za istoriju ženskog i feminističkog pokreta u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji, nalazi se u Centru za Ženske studije u Beogradu. U Sarajevu postoje Ženske studije „Žarana Papić“.

Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari