Milioni evra u džep preprodavcima uglja iz Resavice 1Foto: Nenad Đorđević/FoNet

Kome i po kojim cenama rudnik Resavica prodaje svoj ugalj, pitanje je koje je u žižu interesovanja javnosti došlo nakon što je šef Svetske banke u Srbiji Toni Verheijen objavio podatak da je Resavica po zakonu dužna da svoj ugalj prodaje povlašćenim trgovcima po cenama nižim od tržišnih.

Oni ih zatim preprodaju velikim preduzećima i dalje na tržištu, beležeći zaradu veću od 100 odsto, a na štetu poreskih obveznika Srbije. Štaviše, Resavica je u više navrata tražila od Vlade Srbije da joj omogući prodaju po tržišnim cenama, ali joj to nijednom nije dozvoljeno.

U razgovoru za Danas, generalni direktor Resavice Stevan DŽelatović objašnjava da je informacija tačna, ali samo delimično, jer ovaj rudnik najveći deo svoje proizvodnje prodaje direktno kupcima, a tek oko petine proizvodnje ide preprodavcima. Pa ipak, ta petina iznosi čak 122.000 tona uglja godišnje.

Ako bi bila tačna Verheijenova ocena da trgovci obračunavaju maržu od 100 odsto na cene koje po kojima im Resavica prodaje ugalj, to bi na tu količinu bilo oko šest miliona evra izgubljenog profita za ovo preduzeće. Čak i da je trgovačka marža samo 1.000 dinara po toni, gubitak se opet meri milionskim iznosom.

Kako je prethodno u svom blogu napisao Verheijen: „Kao prvo, srpski poreski obveznici direktno plaćaju plate svih 4.000 radnika u Resavici, kroz državne subvencije. Drugo, rudnik je primoran zakonom da svoj ugalj prodaje po ekstremno niskim cenama (7.900 do 9.300 dinara po toni), što je blizu polovine trenutne tržišne cene za ugalj. Takođe smo otkrili da taj isti ugalj posrednici onda preprodaju kompanijama i postrojenjima, ali ovog puta po tržišnim cenama (isti ugalj koji im je Resavica prodala za oko 8.000 dinara, posrednici prodaju za 16.000 do 17.000 dinara uz maržu od preko 100 odsto!). Glavni razlog za to je što samo nekolicina privilegovanih trgovaca ima pravo da kupuje ugalj od Resavice“.

DŽelatović međutim tvrdi da je Resavica prodala „samo oko 100 tona“ uglja po ceni od 9.300 dinara „i to sindikatima“ i podseća da u ovom rudniku samo deo proizvodnje čini ugalj „u komadu“ čija je veličina od šest do 15 centimetara, dok je ostatak ugalj sitnije granulacije – od pola centimetra („grah“) do najviše šest centimetara („kocka“). Ovaj ugalj se kasnije preprodaje preduzećima, pri čemu cena sitnog uglja ne zavisi od njegove veličine, već od kalorijske vrednosti. Tako Resavica ugalj sada trgovcima prodaje po ceni 3.963 dinara po toni za veličinu od dva do četiri centimetra kalorijske vrednosti od 11.500 kilodžula, pa do 8.310 dinara za „pranu kocku“ toplotne moći od 19.205 kilodžula.

„Mi smo tražili da nam Vlada Srbije odobri za 11,7 odsto više cene, koje nisu menjane još od 2013. godine, ali nam do sada to nisu dali. Sve smo predočili Ministarstvu privrede. Ali, mi možemo da prodajemo ugalj samo po onim cenama koje nam odobri Vlada. Mi ne možemo da Vladi Srbije govorimo kolika će biti cena“, kaže DŽelatović.

Prema njegovim rečima, glavni kupac Resavice je EPS, kome ide polovina godišnje proizvodnje od 600.000 tona. Ostali kupci su bolnice, sindikati i drugi javni sistemi, dok petina ide preprodavcima. Zbog čega vlada Srbije ne dozvoli Resavici da podigne cene bar za taj ugalj koji plasira potpuno komercijalnim trgovcima, nije razumljivo, jer je jasno da te privatne firme ubiru zaradu koja bi mogla da ostane ovom javnom preduzeću. Naime, od 94.000 tona koliko dobijaju veliki kupci, samo 21,5 tona čini ugalj veličine tri centimetra i veći, koji mogu da koriste domaćinstva i manja postrojenja, pa postoji stvarna potreba da se prodaje putem maloprodajne mreže. Sav ostali sitan ugalj pogodan je samo za industrijske namene i preprodavci ga i prodaju takvim korisnicima.

Ministarstvo privrede nije odgovorilo na pitanja Danasa o ovoj temi.

Sugestija Svetske banke je da se radi o povlašćenim kupcima, jer ugalj od Resavice ne može da kupi svako ko to poželi.

DŽelatović odbija takvu sugestiju, tvrdeći da je postupak izbora kupaca javan i transparentan i da se zasniva isključivo na ispunjavaju tenderskih uslova.

– Ove godine nam se na javni poziv javilo 64 preduzeća, od kojih su prihvaćene prijave njih 55. Od toga je 12 velikih kupaca, koji godišnje uzimaju više od 2.000 tona uglja i 43 malih kupaca kojima prodajemo ispod 2.000 tona. Konkurs sprovodimo u dve faze. U prvoj biramo kupce koji ispunjavaju tehničke uslove (da su registrovani za prodaju uglja, da imaju odgovarajući broj kamiona itd.), a u drugoj fazi, na osnovu zahteva kupaca i raspoloživih kapaciteta, odlučujemo koliko će koji trgovac moći da kupi uglja od Resavice – zaključuje DŽelatović.

Ko su kupci resavičkog uglja po niskim cenama

Nakon objave vesti da država limitira cene Resavici i da samo mali broj povlašćenih trgovaca ima pravo da kupuje ugalj po niskim cenama od ovog rudnika i da ga onda preprodaje firmama kojima bi i sama Resavica mogla da ga proda po tim istim cenama, pokret Dosta je bilo je saopštio da je od Resavice po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja zatražio spisak najvećih kupaca. Međutim, ovaj spisak je već dostupan javnosti na sajtu Resavice.

Tako je u ovoj godini 12 preprodavaca dobilo pravo da od Resavice kupi više od 2.000 tona uglja. To su firme Ineks Morava iz Niša, DD Nikolić iz Ćuprije, Duga komerc iz Despotovca, Aleksa-P iz Svilajnca, Gud vil VG iz Beograda, Ogrev Stamenković iz Zaječara, Vranjica iz Beograda, Iskra Krajina Komerc iz Batajnice, Bravoks iz Sokobanje, Sole komerc iz Beograda, Ogrevcentar iz Niša i Imperija kompani A3-plus iz Beograda.

Ovih 12 kupaca ima pravo da kupi ukupno 94.000 tona uglja.

Na sajtu Resavice dostupan je i spisak preostala 43 mala kupca, koji ukupno mogu da kupe 28.000 tona uglja.

Ministarstvo rudarstva: Čeka se Plan poslovanja Resavice‘]

U Ministarstvu rudarstva i energetike za Danas kažu da „Resavici nije „zabranjeno“ da ugalj prodaje po tržišnim cenama, već da cenu uglja, na predlog Resavice, odobrava Vlada Srbije, što predstavlja proceduru u skladu sa Zakonom o javnim preduzećima“.

„JP PEU Resavica Godišnjim planom poslovanja (GPP) definiše cenu uglja i na osnovu toga traži saglasnost Vlade za povećanje cene. Plan poslovanja za 2016. godinu još uvek nije usvojen, jer ga JP PEU Resavica nije usaglasila sa Ministarstvom privrede. Predlogom GPP-a za 2016. godinu, predviđeno je povećanje cena, koje će stupiti na snagu nakon usvajanja tog plana. Ne postoje povlašćeni kupci, niti povlašćene cene – jednom godišnje JP PEU Resavica, raspisuje javni tender za prodaju uglja za veleprodaju. Pravo na učešće na tenderu imaju sva zainteresovana pravna lica koja se bave trgovinom ugljem. Reč je o transparentnom postupku i sve informacije, uključujući i spisak svih kupaca, dostupne su na sajtu JP PEU Resavica“, navodi se u odgovorima Ministarstva rudarstva.

Kako dodaju, Ministarstvo rudarstva i energetike nije nadležno za kontrolu prodaje uglja.

„Napominjemo da se ne može govoriti o prebacivanju profita sa Resavice na trgovce, s obzirom na to da se JP PEU Resavica ne bavi maloprodajom, transportom, niti dostavom uglja do potrošača. JP PEU Resavica se bavi proizvodnjom uglja pre svega za potrebe EPS-a, toplana i industrije, dok manju količinu uglja za široku potrošnju prodaje trgovcima na tenderu. Trgovci ogrevom godinama unazad snabdevaju ugljem stanovništvo sa svojih stovarišta. Ugalj kojim trguju, oni obezbeđuju iz Resavice, drugih rudnika iz Srbije, a delom i iz uvoza“, dodaju u Ministarstvu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari