Strane investicije - "što južnije to tužnije" 1

Vest da se kabinet premijera Aleksandra Vučića seli, pa makar i samo nedelju dana, na jug Srbije obradovala je žitelje trinaest opština Pčinjskog i Jablaničkog okruga.

Utoliko pre što kompas na privrednoj mapi Srbije pokazuje na jasno izraženu polarizaciju između bogatog severa i siromašnog juga. Sporost u privlačenju stranih investicija, očigledno, uzima svoj danak a stanovnicima ovog dela Srbije ostaje samo sećanje na period kada se za Vranjance govorilo da rade kao Japanci (sinonim za 13.000 radnika Kompanije Jumko), ili kada je Simpo bio lider u industriji nameštaja na eks-Yu prostorima. Nekadašnji radnici suočili su se sa svakojakim pokušajima transformacije ovih sistema a sporost u privlačenju stranih investicija dovela je do urušavanja i drugih preduzeća koja nisu bila spremna da se suoče sa tržišnom konkurencijom i čije su hale sada napuštene. Svojinskoj transformacija velikih sistema, poput pomenutih giganata u tekstilnoj i industriji nameštaja, sa velikim brojem radnika i zastarelim kapacitetima, nije dala očekivane rezultate.

Prvi korak u, inače bolnoj, tranziciji na jugu Srbije napravljen je privatizacijom Duvanske industrije u Vranju (DIV) koja je sada u vlasništvu Kompanije BAT. Manje vesela je priča iz 2007. godine o direktnoj grinfild investiciji Kompanije Alena LTD iz Londona u oblasti tekstila. Uz podršku države započet je projekat koji je doživeo potpuni fijasko sa Fabrikom tekstila Zamber u kojoj je uhlebljenje trebalo da nađe veći broj vranjskih tekstilaca. Na mestu gde je trebalo da bude izgrađena fabrika danas se nalazi stambeni blok zgrada a radnici koji su napustili Jumko u nameri da pređu kod novog poslodavca Janija Savasa, sada su ponovo „na staroj adresi“ sa prosečnom zaradom od oko 25.000 dinara. Kao neuspešan pominje se i primer privatizacije Industrije mikro motora za automobilsku industriju Zastava PES koja je nekada poslovala u sastavu kragujevačkog auto-giganta.

Usledili su privatizacija Industrije mineralne vode Heba u Bujanovcu i najzdravijeg dela Poljoprivrednog kombinata Delišes (fabrika voćnih koncentrata) koji su postali vlasništvo Kompanije Nektar u Bačkoj Palanci. Kao i u nekadašnjem DIV-u, i u Hebi je prateći element u novoj filozofiji poslovanja bio smanjenje broja radnika i povećanja produktivnosti. Takve poslovne filozofije pridržava se i menadžment Kompanija Geoks koja je pre deceniju i po ovde otvorila fabriku obuće u kojoj je, uz državne subvencije od oko 10 milion evra, zaposleno 1.200 radnika. Ulaganje u Slobodnu industrijsku zonu na nekadašnjem vojnom poligonu u Bunuševcu (na periferiji Vranja) dovelo je italijanski kompaniju Ditre Italia koja priprema objekat za fabriku nameštaja uz direktna ulaganja, ali i podršku države od nekoliko miliona evra. Vladičin Han je dobio pogon turskog partnera za proizvodnju auto komponenti dok je u Leskovcu pogon otvorila korejska kompanija Jura.

Nerešeni status Kosova i Metohije dodatno je ugrozio položaj ovdašnjih privrednika koji su ostali bez tržišta od oko dva miliona potrošača, pre svega robe široke potrošnje i građevinskog materijala. Uspostavljanjem tešnje regionalne saradnje na relaciji Beograd – Tirana mogao bi da bude relaksiran put za robu preduzeća sa juga Srbije ka tržištu Albanije, ali i Kosova gde su se već dobro pozicionirale kompanije iz Slovenije, Hrvatske, BiH, Makedonije i Turske. Osim toga, činjenica da je Solunska luka bliža Vranju nego Beograd mogla bi, uz novu putnu infrastrukturu, da deluje stimulativno na potencijalne investitore zainteresovane da iskoriste prednosti pomorskog puta udaljenog manje od tri stotine kilometara. S druge strane, sadašnji kapaciteti Jumka i Simpa koji bi mogli biti garancija tržišne konkurentnosti, daju kakvu-takvu nadu za moguće pronalaženje strateških partnera.

Posmatrano iz perspektive privrednika na jugu Srbije namera aktuelne vlade izgleda ohrabrujuće, ali se očekuju konkretni potezi i projekti, a za to je neophodan i partnerski odnos, pre svega lokalnih samouprava, u stvaranju infrastrukturnog ambijenta podsticajnog za strane ulagače. Zato ne čudi što su sve oči uperene u kreatore ekonomske politike koji su im došli „na noge“ kako bi se na licu mesta uverili šta ih najviše muči. Efekte ovog privremenog „izmeštanja“ Vlade Srbije iz prestonice videćemo već narednih dana.

Koridor 10 trasira put investitorima

Sa direktnim stranim investicijama čiji iznos ne premašuju deset miliona evra, i bez državne participacije, jug će i dalje kaskati za ostalim regijama u Srbiji. Izgradnja deonice Koridora 10 od Leskovca do Preševa i granice sa Makedonijom moglo bi da bude dodatni impuls stranim investitorima zainteresovanim za ulaganja u prerađivačku industriju, zatim u metalski kompleksu, ali i u poljoprivredu i turizam. U tom kontekstu treba pomenuti najavu jednog investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koji je izrazio spremnost da uloži oko tri miliona evra u devastirane hotelske kapacitete na Vlasinskom jezeru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari