"Milioneri na socijali" - duguju im stotinu plata 1Radiša Spasić

Naši ljudi umiru i u 40-im godinama, jer nemaju para za lečenje. Gladuju. Upravo oni su najveći dužnici za komunalije ili poreze jer nemaju odakle to da plate.

Upravo njima izvršitelji najčešće kucaju na vrata, pa su u opasnosti da izgube i stanove – kaže Radiša Spasić, član Radne grupe za isplatu zaostalih zarada radnicima propalih društvenih preduzeća, u kojoj su za sada osim predstavnika iz Niša i oni iz Zrenjanina, Aranđelovca, Kraljeva, Kruševca, Jagodine, Svrljiga, Apatina, Odžaka, Užica i Pirota.

Radnici propalih društvenih preduzeća u Nišu, odnosno onih koja su nakon neuspešnih privatizacija i restrukturiranja otišla u stečaj, protestuju od sredine 2009. godine, bezmalo svakog petka, ispred Gradske kuće, zahtevajući da im država isplati zaostale zarade, koje im duguje još od 90-ih godina, a posebno od 2000. Mnogima od njih duguje se više od stotinu zarada, odnosno i po nekoliko miliona dinara, tako da su ih mediji nazivali „milionerima na socijalnoj pomoći“. Mnogi od njih imaju i izvršne sudske presude u kojima se nalaže isplata tih zarada, a neki i presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, koje nalažu to isto.

Nova nada se pojavila prošlog oktobra, kada je Vlada Srbije radno boravila u Nišu, a predsednik Vlade Aleksandar Vučić sa saradnicima razgovarao sa delegacijom ovih radnika. Prema medijskim informacijama, ministar privrede Goran Knežević im je u tom razgovoru obećao da će radnicima u Nišu do kraja 2016. godine biti isplaćene zaostale zarade, za šta u budžetu „ima para“, a da će nešto kasnije to biti učinjeno i u ostalim gradovima. Od tada isplata nije ni počela, a većina radnika – koji su se inače prijavljivali niškom Centru za socijalni rad kako bi bili evidentirani – dobila je samo jednokratnu socijalnu pomoć u visini minimalca. Vučić je februara ove godine kazao da para za njih – nema, a da će isplata onoga što su davno zaradili ići „u skladu sa mogućnostima“.

– Za to vreme nas je sve manje i ljudi jedva preživljavaju. Jedan moj kolega iz EI Profesionalne elektronike je morao da prekine hemoterapiju jer nije imao para za njen nastavak. Neki nemaju ni zdravstvene knjižice jer im radni staž nije povezan. Čoveku u niškom naselju Pasi Poljana izvršitelji su došli da uzmu kuću zbog duga za komunalije. Moje kolege se „grebu“ za hranu sa sela, nadniče, rade svakakve poslove privatno. Mnogi od njih imaju socijalnu kartu, pa dobiju poneku crkavicu ili im Centar za socijalni rad nudi 100 sati radnog angažovanja – kaže Spasić.

On kaže da je zato izjava Vučića da će država da im isplati ono što im duguje tek „kad bude mogla“ – neozbiljna. „Uostalom, on sam je nedavno izjavio da će te zarade morati da budu isplaćene, jer bez toga Srbija neće moći da zatvori pregovaračka poglavlja 23 i 24“.

– Evropska unija je, dakle, naša jedina nada da će ova agonija biti završena. Uskoro ćemo i mi, kao Radna grupa, uputiti dopis svim evropskim institucijama, kako bi izvršili dodatni pritisak da se naš problem reši – kaže Spasić.

U Radnoj grupi se, takođe, upravo dogovaraju da podnesu krivičnu prijavu za prevaru protiv ministra privrede Zorana Kneževića zbog toga što je obećao isplatu zaostalih zarada i naveo rokove za to, a to se nije dogodilo. Radnici koji imaju izvršne sudske presude počeli su masovno da podnose tužbe protiv Ministarstva privrede, i da dobijaju sporove, nakon čega se sa računa Ministarstva automatski skidaju sredstva za isplatu zaostalih zarada. Čine to na osnovu presuda Evropskog suda za ljudska prava koje su dobile neke njihove kolege, a u kojima se nalaže državi Srbiji da isplati zaostale zarade radnicima koji imaju izvršne sudske presude.

Niški članovi Radne grupe su, takođe, pre tri sedmice od gradonačelnika i ostalih funkcionera zvanično zatražili da obezbede da svaki novi investitor koji „dođe“ u grad zaposli određeni broj radnika ili ratnih vojnih rezervista iznad 50 godina starosti, odnosno decu radnika i rezervista ispod 30 godina starosti. Istovremeno, nastavljaju sa okupljanjima svakog petka ispred Gradske kuće, a odnedavno nakon okupljanja deo njih ide i u protestnu šetnju.

Centar za socijalni rad je, inače, evidentirao više od devet hiljada bivših radnika propalih društvenih preduzeća u Nišu, kojima se, prema preliminarnim projekcijama, duguje oko 4,5 milijardi dinara, ukoliko im se isplaćuju minimalci. Oni su radili u 60-ak takvih preduzeća, među kojima su i ona najpoznatija – EI, MIN, Jastrebac, Nitekst, Građevinar i druga. Prema dostupnim podacima, u Srbiji je više od 100.000 takvih radnika, kojima država na ime zaostalih zarada duguje više od 400 miliona evra, po obračunu za minimalce.

Podela među radnicima

Radiša Spasić naglašava da članovi Radne grupe zahtevaju isplatu za sve radnike propalih društvenih preduzeća, bez obzira da li su tužili državu ili nisu i da li je stečaj završen ili ne. Takođe traže povezivanje radnog staža i socijalni program za one koji su iz firmi otišli bez ostvarivanja tog prava, a takvih još ima.
Za razliku od njih, „zvanični pregovarači“ niških radnika traže da država isplati zarade samo onima koji su tužili državu, a radili su u preduzećima za koje stečaj nije završen. Naš sagovornik ocenjuje da ti pregovarači, na čelu sa Žarkom Đorđevićem, koji je blizak gradskoj vlasti, nemaju većinsku podršku radnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari