Banke ne moraju da budu jedini kreditori malih preduzeća 1

Mala preduzeća često nemaju pristup finansijskim uslugama koje pruža tradicionalni bankarski sektor.

To stanje nazivamo „finansijska isključenost“, a ono može nastati jer potencijalni klijent nema sredstva koja mogu da posluže kao obezbeđenje kredita, zato što mu je kreditna istorija nepovoljna ili čak zato što je tražena suma isuviše mala – kaže u razgovoru za Danas Jorge Ramirez Puerto, generalni direktor Evropske mikrofinansijske mreže, institucije koja u tim situacijama može da ponudi rešenje i alternative koje tradicionalne banke ne mogu da pruže.

* Koje vrste kredita i usluga pružaju MFI?

– Mikrokredit se u Evropi definiše kao kredit male vrednosti, ispod 25.000 evra, kojim se podstiču samozapošljavanje i rad mikropreduzeća. Mali broj institucija nudi finansijske usluge osim mikrokredita za privredu i građane, ali među tim proizvodima su osiguranje, tekući računi, hipotekarni krediti, mobilno bankarstvo i usluge transfera novca. Pojedine MFI odobravaju i kredite za privredu u većim iznosima (preko 25.000 evra, i to mikropreduzećima i malim i srednjim preduzećima) ili primaju sredstva na štednju. Na kraju, postoji i „zeleno mikrofinansiranje“ razvoja obnovljivih izvora energije, energetske efikasnosti i drugih ekoloških aktivnosti. Iako je ova grana finansijske industrije još uvek u povoju, mnoge finansijske organizacije ili već nude ovakve proizvode ili planiraju da to učine. Veliki broj MFI nudi i nefinansijske usluge. Najčešće su savetodavne, za razvoj poslovanja (32 odsto), finansijska edukacija (31 odsto) i mentoring (30 odsto).

* Koje vrste i namene kredita su najtraženije?

– Većina mikrokredita usmerena je na pokretanje profitnih delatnosti i podršku segmentima stanovništva koji nemaju pristup tradicionalnom bankarstvu. Uopšteno govoreći, MFI plasiraju kredite i privredi i građanima. Takođe, MFI koje su bile predmet istraživanja Evropske mreže za mikrofinansiranje, delimično zadovoljavaju potrebe svih različitih ciljnih grupa navedenih u istraživanju – stanovnika seoskih i gradskih sredina, nezaposlenih i korisnika socijalne pomoći, žena, nacionalnih manjina i/ili imigranata, mladih između 18 i 25 godina starosti, lica sa invaliditetom i pojedinaca isključenih iz pružanja finansijskih usluga. Mikrofinansijske institucije diverzifikuju rizik tako što pripadnici ovih ugroženih grupa čine mali deo ukupnog broja aktivnih korisnika kredita. U proseku, svaka MFI pruža usluge za članove najmanje četiri osetljive grupe.

* U kojoj zemlji Evrope su MFI najrazvijenije?

– U pojedinim zemljama, poput Velike Britanije, Rumunije, Italije, Bosne i Hercegovine i drugih, do rasta mikrofinansijskog sektora došlo je prvenstveno usled formiranja regulatornih okvira koji su omogućili razvoj nebankarskih finansijskih institucija (ili MFI). Institucije iz ovog sektora odobrile su 2015. godine oko 550.000 mikrokredita, što je rast od 12 odsto u odnosu na 2014. Ukupna vrednost plasmana je 1,57 milijardi evra, ili 16 odsto više nego 2014. Ove brojke ukazuju na snažan rast čitavog sektora širom Evrope. Prosečan iznos kredita je u istočnoj Evropi obično niži od 5.000 evra.

* Kako se finansiraju MFI?

– Pošto se većina MFI u Evropi smatraju nebankarskim finansijskim institucijama (NBFI), nemaju licencu za obavljanje bankarskih poslova i samim tim ne mogu da primaju depozite klijenata iz kojih bi mogle da finansiraju kredite za druge klijente. Ovo dalje ograničava količinu novca koju MFI mogu da plasiraju svojim klijentima. Međutim, postoje razne vrste garancija koje MFI mogu da koriste: njima se snižava rizik portfolija tih organizacija i omogućava im se da po potrebi povećavaju obim svojih aktivnosti.

* Kakva je struktura finansiranja?

– Ona može značajno da se razlikuje u zavisnosti od stepena razvoja svake MFI. Uopšteno govoreći, razvijenije MFI iz istočne Evrope koje imaju više klijenata, češće su održive ili čak profitabilne, pa su zato atraktivnije za privatne investitore specijalizovane za rad sa mikrofinansijskim institucijama, koji su među najznačajnijim ulagačima u ovaj sektor. Sa druge strane, MFI iz zapadne Evrope, koje su često manjeg obima i manje razvijene, u značajnoj meri zavise od podrške i finansijskih sredstava javnih institucija (na lokalnom, nacionalnom ili evropskom nivou) koja presudno utiču na razvoj ove industrije koja je još uvek u povoju.

* Ako se u Srbiji usvoji adekvatan regulatorni okvir za osnivanje i rad MFI, u kojoj meri smatrate da je poslovno okruženje prijemčivo za ovu vrstu finansiranja?

– Istraživanja koje je ove godine u Srbiji sprovela računovodstvena kuća PwC pokazuju da oko 80 odsto malih i srednjih preduzeća ne traži kredite od tradicionalnih banaka jer se boje da im zahtev ne bude odbijen (što predstavlja začarani krug u kome firme ne dobijaju sredstva između ostalog jer ih ni ne traže). Zbog toga, mikro preduzeća ne dobijaju potrebna sredstva, što je u sumi oko milijardu evra godišnje, i to ih dalje ograničava u finansiranju izvodljivih projekata ili otvaranju novih firmi. Jedan od zaključaka ovog istraživanja je da bi na promovisanje preduzetništva u Srbiji presudno uticala podrška iz portfolija novih mikrofinansijskih institucija, koje bi se osnovale kada se formira regulatorni okvir.

Srbija izuzetak

* Koja su iskustva zemalja u regionu u kojima su prisutne MFI?

– Srbija je izuzetak, jer je u regionu mikrofinansijski sektor veoma dobro razvijen. BiH, Rumunija, Crna Gora i druge države poznate su po razvijenim propisima o mikrofinansiranju na nacionalnom nivou koji su omogućili procvat dobro razvijenog i stabilnog mikrofinansijskog sektora. Glavne ciljne grupe korisnika u tim zemljama su žitelji seoskih sredina koji nemaju pristup tradicionalnim finansijskim uslugama, kao i budući preduzetnici.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari