Tadić i ja smo drugari, s Vučićem se znam službeno 1Foto:Miroslav Dragojević

Verdijeva opera „Moć sudbine“, prvi put izvedena pre 155 godina u Petrogradu, 25. februara vraća se, posle osam godina, na Veliku scenu Narodnog pozorišta u Beogradu, u režiji Aleksandra Palošija iz Italije.

To je povod za razgovor s dirigentom Dejanom Savićem, kog je Vlada Srbije nedavno, nakon više od četiri godine v. d. upravljanja nacionalnim teatrom imenovala za upravnika NP. Dejan Savić, koji će u subotu uveče imati prvu dirigentsku premijera u drugom upravničkom mandatu u NP, u intervjuu za naš list govori o novoj produkciji „Moći sudbine“, Palošijevoj „retro-režiji“ ovog operskog dela, svojim upravničkim planovima, obeležavanju 150. godišnjice NP, novoj zgradi Opere, izboru novog upravnika NP, političkom kadriranju u institucijama kulture…

– „Moć sudbine“ je jedan od poslednjih velikih Verdijev naslova koji još nije na repertoaru Opere NP, na kome je više od 25 naslova, koji čine kapital od kog ne mogu da se opasulje mnogi umetnici iz Italije koji gostuju kod nas. Ta predstava je išla 2009. svega tri ili četiri puta u vrlo avangardnoj režiji Darijana Mihajlovića. To je bila interesantna i prilično smela postavka, ali se zbog svoje složenosti i skupoće nije zadržala na sceni. Rešili smo da je obnovimo dok se taj muzički materijal ne zaboravi u orkestru i horu. Reditelj je Aberto Paloša, ugledni dugogodišnji umetnički direktor Teatra Goldoni u Livornu. On se odlučio da na neki način revitalizuje klasičnu istorijsku režiju iz Firence, koja je tamo postojala šezdesetih i sedamdesetih godina i u kojoj je Mario del Monako, inače čest gost Opere NP, redovno pevao ovu predstavu. To će biti kao retro-režija, koja će se dugi niz godina zadržati na sceni, jer će u nju biti relativno jednostavno uvoditi goste, što je za nas veoma važno – objašnjava Dejan Savić.

* Kako ste se odlučili za gospodina Palošija, koji je poznatiji po produkcijama Pučinijevih, Maskanjijevih i Katalanijevih opera nego Verdijevih dela?

– On živi u gradu Maskanjija, Livornu, ali je veliki znalac opere, veliki erudita koji poznaje operski svet ne samo u Italiji, planetarnom centru operskog stvaralaštva, nego i u celom svetu. To je karijera koja, kao i moja, traje 30 godina. Mnogo toga je uradio. U ovoj produkciji učestvuju i naš Balet, Hor i Orkestar, statisti i u više od dve podele naši zaista vodeći solisti. To će biti predstava koja će ukrasiti ovaj naš „gvozdeni repertoar“, kojim se dičimo.

* Osim jačanja „gvozdenog repertoara“, Vi ste se ranije i kao direktor Opere NP zalagali za negovanje nacionalne opere i bar jednu premijeru nacionalnog dela u sezoni. Zbog čega je to teško sprovodljivo u Operi NP?

– Moje pitanje je zašto publika posle šest-sedam izvođenja više ne dolazi i neće da gleda domaću operu. Navešću i primer Nacionalnog teatra u Mariboru, koji ima običaj da plan i program izloži javnosti. Tamo je, pogotovo posle osamostaljenja, izvođenje domaćih dela bila i politička stvar, ali je publika zdušno bila protiv toga – tražila je „Travijatu“, a ne slovenačke autore. Mi se ne rukovodimo time, mada smo svesni da je opera skupa igračka – treba investirati poprilično para u nešto za šta znamo da se neće igrati 20 godina kao „Karmen“, 30 kao „Don Karlos“ ili 40 kao „Seviljski berberin“. Mi ulazimo u takve projekte, jer znamo da imamo ne samo društvenu, umetničku, nego i državnu obavezu prema umetnicima s našeg prostora. Sad nas čeka 150. godišnjica NP, za koju priliku će biti izvođena isključivo domaća dela. To će biti „Koštana“ Petra Konjovića, našeg definitivno najznačajnijeg operskog kompozitora, premijerno izvođenje Štatkićeve „Lenke“ i možda, bude li vremena i sredstava, naša prva opera – jednočinka Stanislava Biničkog „Na uranku“. To bi bilo lepo oduživanje duga otečestvu, našoj umetničkoj istoriji i umetnicima.

* Prema premijeri Verdijeve „Moći sudbine“ imate dvostruke obaveze – kao upravnik i kao dirigent. Da li je i koliko moguće spojiti menadžerski i umetnički rad?

– Ja sebe nikad nisam doživljavao kao menadžera. Ja sam, inače, i nediplomirani građevinski inženjer i malo imam drugačiju organizaciju u glavi, što je, kako pretpostavljam, jedan od razloga zašto umem da se nosim s tim problemom tolike godine i to sa određenim uspehom. Ali, moram da kažem da je NP, kad uđe u ovakav projekat, jedna uhodana i zahuktala mašinerija, ne zato što je to moja ili bilo čija zasluga, nego je to prosto tako prirodom stvari. Ja se ne odlučujem često da radim premijere, ali sad je reč o velikoj premijeri, a sticajem okolnosti i na svoju veliku žalost sada sam najstariji srpski dirigent sa najviše iskustva i repertoara, tako da sam praktično ja jedini koji poznaje ovu operu, kao što sam bio jedini koji je dirigovao „Letećeg Holanđanina“, „Normu“ koja sada dolazi…

* Šta planirate u naredne četiri godine upravničkog mandata koji se nadovezuje na ove četiri tokom kojih ste NP vodili kao v. d. upravnik?

– Da ne mistifikujemo stvari preterano, NP kao i svako pozorište kod nas ljudi identifikuju i definišu prema dramskom repertoaru. Od našeg dramskog repertoara zavisiće da li smo mi neko konzervativno, avangardno, savremeno, nacionalno ili internacionalno pozorište ili već kako sve to ljudi doživljavaju. Ja, generalno, direktorima direkcija postavljam širok okvir u kojem uvek mogu da nađu mesta za svoje predloge i ideje. U tom dramskom repertoaru mi smo se i u prošloj i u ovoj tekućoj sezoni odlučili da idemo na ona dela koja zaista pripadaju repertoaru NP, ali ih „čitamo“ na novi, savremeni način. Veliki broj nagrada govori da smo sada vodeće pozorište ne samo u zemlji, nego i u regionu zahvaljujući i tome što sam ja kao upravnik potrudio da prikupim i okupim najbolje glumce. Generalno, to je umetnički pravac kojim ćemo ići i naredne četiri sezone. Jedna od njih biće posvećena domaćem stvaralaštvu, to je ova naša jubilarna sezona. Naravno u Operi i Baletu ići ćemo na velika i značajna gostovanja, ne samo stranih umetnika ovde, nego i naša u inostranstvu. Veliki akcenat biće na međunarodnoj saradnji. Naravno, uradićemo što više možemo oko nekih kapitalnih projekata na samoj zgradi, koja nije rekonstruisana od 1980. i neke. Radićemo i na kapitalnim projektima poput otvaranja nove scene – nove zgrade Opere NP. Ima ozbiljnih naznaka da se o tome razmišlja prilično odgovorno.

* Koliko je realno da nova scena bude na Trgu republike, za šta se Vi zalažete?

– I te kako je realno iz više razloga. Prvo, anketirali smo publiku koja se sa 97 ili 98 odsto izjasnila za zgradu i novu scenu pored NP u centru grada. NJima se ne ide preko reke da bi gledali predstave. Sada se puno razgovara o ovom prostru na Trgu republike. On je i iz ekonomskih i iz građevinskih razloga opravdan i to je, po meni, nešto što bi mnogo uštedelo državi, jer bi svi resursi NP mogli da se i dalje koriste. Svaka druga varijanta je i do deset puta skuplja.

* Kako ste doživeli proceduru izbora upravnika NP oko koje bi bilo puno polemika u javnosti zbog pitanja zakonitosti?

– Ja sam se izmakao i bavio svojim poslom. Izjave na tu temu nikad nisam davao, ni onda kad se to od mene tražilo, a pogotovo ne sad kad su pokrenuti sudski sporovi u kojima smo mi kao NP i ja kao predstavnik NP tužena strana. Smatram da će to ići svojim tokom – NP radi, imalo je, prema opštim ocenama i procenama, velikih uspeha u poslednje četiri godine. Smatram da je to bilo ono što je odlučujuća stvar kad se razgovaralo o tome šta i kako dalje sa NP.

* Kako komentarišete ocene nekih vaših prethodnika na mestu upravnika NP, koji smatraju da bi posle svega što se događalo poslednjih godina, a i oko izbora upravnika trebao „pozorišni konzilijum“ za sređivanje stanja u NP?

– Moje pitanje je da li stanje u NP treba da se popravlja? Mislim da su to sve priče i da ti problemi postoje samo u glavama određenih ljudi. NP nije zatvoreno, nije u štrajku, radi punom parom, ima uspehe, gostuje, ima premijere – sve ide po planu, svi bilansi su nam u plusu.

* Da li je sa Ministarstvom kulture i informisanja postignut dogovor da se u NP okonča racionalizacija radnih mesta, jer je reč o specifičnim poslovima?

– To je osetljivo pitanje, mi tu pokušavamo zajedno sa našim kolegama iz Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu da izvršimo određeni uticaj na faktore u vladi koji odlučuju i na Ministarstvo, s kojim imamo jako dobre odnose. Oni uvažavaju naše stavove. Pokušaćemo da zajedničkom akcijom objasnimo ne da nas ima više, nego znatno manje nego što je potrebno. Radi se o tome da smo mi u ovom prvom naletu za 111 radnih mesta smanjili našu sistematizaciju, što sumnjam da je bilo ko u kulturi uradio i da smo sada na istorijskom minimumu i da ne smemo i za sada uspevamo da ne dovedemo u pitanje moja dva osnovna postulata – najviši umetnički nivo i obim produkcije od dve predstave dnevno. To je nešto što ne sme da se da ugrozi.
Jelena Tasić
FOTO: Daba

Politika i politikanstvo

* Kad ste 2012. postavljeni za v. d. upravnika, tvrdilo se da ste kadar SNS, mada ste bili upravnik i u vreme DOS-ove vlasti od 2005. do 2007. godine. Koliko ima politike u kadriranju u institucijama kulture, pa i NP konkretno?
– Mi se trudimo da politiku, zapravo politikanstvo, držimo što je moguće dalje od NP. Ono što je činjenica jeste da upravnika ovde postavlja država – vlada. S druge strane, radi se o tome da politički sadržaji, koji skliznu u jeftino politikanstvo, nisu primereni umetničkim institucijama i mi ih držimo što je moguće dalje od NP u kome nema cenzure, zabrane, ukidanje slobode govora. To ovde ne postoji. Sve što je upakovano u umetnički izraz dobro je došlo u NP, kao i u sve druge umetničke institucije.

* Bije Vas glas da ste bili v. d. upravnik kome ništa nisu mogli ni savetnik predsednika države kao predsednik UO NP, niti bivši ministar kulture i informisanja. Šta Vi kažete na to?

– Ja sam zahvaljujući sebi, svom talentu, radu, upornosti, zahvaljujući svojim roditeljima, porodici i prijateljima od sebe napravio instituciju u srpskoj kulturi. Ja sam prisutan u kulturi više od 30 godina, ne kao upravnik, nego kao vrhunski dirigent sa svetskom karijerom. Prema tome, ko meni tu šta može, meni koji sam karijeru napravio u inostranstvu. Ja mislim da je to jedini razlog, a to kad se priča, onda se aludira da me neki moćnici štite.

* Govori se puno o Vašim vezama sa bivšim predsednikom Srbije Borisom Tadićem i aktuelnim premijerom Aleksandrom Vučićem.

– Gospodin Tadić i ja smo drugari iz gimnazije. Išli smo zajedno u školu kad nismo ni znali šta će ko da radi u životu i čime će se baviti. S premijerom Vučićem se znam po službenoj dužnosti, znamo se kao javne ličnosti, ali po tom osnovu ja poznajem tri četvrtine države i cela država poznaje mene, onda za svakog može da kaže da je ovaj ili onaj na nečijoj strani. Sve su to potpune besmislice. To tako zajedljivi i zlonamerni ljudi tumače, koji neće da vide da NP funkcioniše dobro, da radi kako treba, da u NP svi imaju prostora da dođu i da se iskažu, da NP ima zavidnu međunarodnu saradnju, veliki broj značajnih umetničkih priznanja i da je to nešto što onima koji nas ne vole i koji bi da zgrabe NP kao neki svoj plen nikako ne odgovara. Tim ljudima odgovara to što NP ima punu kasu, što bi njima bila lepa podloga za neke njihove „kombinacije“ i poslove, a mi to ovde ne dozvoljavamo i ne želimo time da se bavimo. 

Premijerna podela

Na premijeri „Moći sudbine“ glavne role trebalo bi da pevaju: Miodrag D. Jovanović, Dejan Maksimović, Jasmina Trumbetaš Petrović, Aleksandar Manevski, Jadranka Jovanović, Nebojša Babić… Autori scenografije i kostima su Miraš Vuksanović i Katarina Grčić Nikolić, a koreografije Dejan Kolarov.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari