"Beogradom na vodi" započeto je anuliranje graditeljske istorije 1Foto:Miroslav Dragojević

Povodom 50 godina od smrti i 120 godina od rođenja Nikole Dobrovića u okviru 12 . Beogradske internacionalne nedelje arhitekture održane su tribine, izložbe i predavanja posvećene ovom autoru. Veliku pažnju privukla je diskusija o slučaju Generalštaba, o čijoj se budućoj funkciji govori od 1999, kada je bombardovan, do danas.

U poslednje vreme u naročito kreativno-polemičkom tonu budući da je posle ideja da bi mogao da postane hotel formulisana nova zamisao da bi ovaj vojnoupravni centar trebalo da postane Muzej srednjovekovne Srbije. U blizini Generalštaba predviđen je i spomenik Stefanu Nemanji. O svemu ovome razgovarali smo s jednim od učesnika programa Bine istoričarem arhitekture i redovnim profesorom Filozofskog fakulteta Aleksandrom Kadijevićem, iza koga je 12 knjiga iz istorije srpske i evropske arhitekture i koji je član Akademije arhitekture Srbije.

* Ako su duh vremena, politika, struka i kultura doprineli da se izgradi Generalštab, kako vi vidite sadašnji trenutak u kojem je to isto delo ugroženo i preti mu nestajanje?

– Izgleda da ono što ga je nekada iznedrilo, sad ne može i da ga očuva, jer više ne postoji u javno koordinisanom obliku. Prvobitno ga je oformilo sazvučje društvenih, kulturoloških i arhitektonskih politika koji su danas partikularizovane i fragmentirane, pošto svaka zainteresovana instanca vuče na svoju stranu: služba zaštite je nemoćna pred nepredvidivim nosiocima političke volje, savremeni projektanti bi da se kreativno „ugrade“ ili „pridodaju“ na račun velikog Dobrovića, dok ekonomski interesi potencijalnih investitora ugrožavaju napore da se kompleks dosledno obnovi, što bi jedino bilo civilizacijski ispravno. Predugo se kalkuliše sa tim iz pragmatičnih, ali javno neobznanjenih razloga, iako je reč o spomeniku kulture. Pri tome se previđa činjenica da ugostiteljska i muzejska namena ne mogu lako da se uklope u prostornu strukturu kompleksa, njima potpuno nekompatibilnu.

* Zašto je Generalštab zaštićen tek posle oštećenja u NATO bombardovanju a ne ranije ako je toliko značajan objekat?

– Zaštićen je post festum kako bi se njegova obnova u budućnosti barem provizorno osigurala. Nije mogao ranije jer nije postojala dovoljna istorijska distanca na osnovu koje bi se utisci o njemu slegli (bez obzira na visoku stručnu reputaciju koju je odmah stekao) i izmerio uticaj na potonja arhitektonska dešavanja. Kasnila je i istoriografska valorizacija koja bi pružila temelj za proglašenje u kulturno dobro. Otud je tek slojevita monografija arh. Bojana Kovačevića ,,Arhitektura zgrade Generalštaba“ (2001) omogućila delotvornije reagovanje službe zaštite, valorizaciju i odluku iz 2005. godine.

* Kako komentarišete ideju da se Generalštab pretvori u Muzej srednjovekovne Srbije i spomenički kompleks Stefanu Nemanji, i da li, budući da su se na Bini pojavile različite ideje, imate i vi neku šta bi taj objekat mogao u budućnosti da postane?

– Podržavam ideju o osnivanju takvog muzeja, kao i osmišljavanje spomenika tvorcu srpske državnosti, ali predlažem da se oni ipak izgrade na nekom urbanistički primerenijem mestu. Dobrovićev kompleks zbog svoje obuhvatnosti i unikatnosti nije kompatibilan toj ideji. Spoljna arhitektura kompleksa duhovno ne odgovara nameni muzeja kao klasičnog tezaurusa, niti može umetnički da istrpi prisustvo spomenika pored ili ispred sebe. Dobrovićeva avangardna kompozicija pokrenute likovne sredine sa razrađenim pretprostorima uopšte nije pogodna za popularisanje srednjovekovnog nasleđa kao teme i bilo kakvog spomenika kao statične memorijalne celine koja bi umanjila njenu unikatnu ekspresiju.

* Kazali ste da se na pitanju Generalštaba odlučuje o sudbini Beograda i da na tom istom pitanju on može pasti. Zašto, odnosno, zar nije već pao s gubljenjem Savskog amfiteatra zbog Beograda na vodi?

– Sudbina se prelama a identitet ogoljeno devalvira, jer se neobnavljanjem kapitalnog Dobrovićevog dela potire dvovekovna prestonička graditeljska istorija, načeta projektom Beograd na vodi koji ekranski zaklanja Savski amfiteatar i otklonom od evromediteranske tradicije anulira doprinos generacija neimara od Miloševog do našeg vremena.

* Zbog čega Generalštab nikad nije prihvaćen kao, recimo, Avalski toranj. Da li je razlog za to izostanak emocije budući da je toranj prepoznatljiv simbol Beograda dok je Generalštab za građane bio zabranjena zona?

– Nije prepoznat jer nije postao gradski simbol za koga bi se stanovništvo emotivno vezalo i rado ga posećivalo. Nedostupan široj populaciji, nikada joj nije bio razumljiv. NJegova konvencionalno neprepoznatljiva i diskurzivno neprevodiva plastička ikonografija jasna je samo malobrojnim ekspertima i najpronicljivijim istoriografima. Ali to ne sme da bude razlog da se kompleks dodatno obezličava i urušava.

Svetske fondacije danas materijalno pomažu obnovu prištinske Nacionalne i Univerzitetske biblioteke Kosova arhitekte Andrije Mutnjakovića, što iskreno podržavam. Mi bi iz tog slučaja trebalo da izvučemo pouku i da svetsku javnost znatnije zainteresujemo za obnovu Generalštaba. Naravno samo kao spomenika kulture i unikatnog arhitektonskog dela, a ne poligona za ostvarivanje uskih interesa. Njegova prvobitna vojnoadministrativna namena bi trebalo da se očuva, pogotovo što država sve više ulaže u osavremenjivanje naših odbrambenih kapaciteta.

* Nova peticija koju su građani pokrenuli se tiče uklanjanja Savskog mosta. Kako komentarišete ovaj slučaj?

– Iako ima istorijsku vrednost, most je objektivno zastareo u saobraćajnom i funkcionalnom pogledu. Ne uklapa se u megaprojekat „Beograd na vodi“ i to je glavni razlog njegovog uklanjanja, odnosno zamene novim. Zanimljivo je da do sada nije smetao.

Budući tumači našeg vremena će sa istorijsko/sociološkog stanovišta očigledno imati čime da popune svoje kritičke osvrte. No i oni će zbog nedostupnosti ključnih informacija koje potkrepljuju pokretačku motivaciju tekućih preinačavanja, biti uskraćeni za suštinske odgovore. Ni u svetu situacija nije mnogo bolja, jer transnacionalni kapital, koji teži estetizaciji svoje dominacije, ne obazire se mnogo na identitetska pitanja korenito menjajući gradove, regije i kulture.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari