Beograđanin koji je doktorirao džez 1Foto: I-Yun Chung

„Život je tako nekako hteo da u poslednjih deset godina sviram na mnogim dalekim scenama, ali eto nikako i na srpskoj, te je to i razlog više da konačno dođem među svoje ljude i prezentujem im ono što komponujem i sviram dok sam daleko, a mislim na njih i maštarim o zemlji iz koje potičem, a u kojoj više nisam“…

… kaže za „Danas“ pijanista i kompozitor Dimitrije Vasiljević (32), koji je nedavno postao prvi srpski doktor džez klavira i time krunisao svoje obrazovanje koje je započeo u Muzičkoj školi „Josip Slavenski“ u Beogradu.

Stipendista Berklija

Školovanje je nastavio na Fakultetu muzičkih umetnosti gde je diplomirao 2007, a potom se otisnuo u svet kao stipendista muzičkog koledža Berkli, gde je dva puta nagrađivan za posebna dostignuća na klavirskom odseku. Master studije je završio na NJujorškom univerzitetu, a doktorirao na Univerzitetu Ilinois.

– Savremen džez muzičar danas mora da ima i najbolji mogući školski trening, ali i „ulično“ tj. klupsko kaljenje na sceni, da bi bio kompetentan da isprati nove trendove u džezu, ali i muzici uopšte. On mora da se razume i u biznis i marketing i kompjutere i društvene mreže i mnogo toga drugog kako bi mogao da promoviše ono što stvara. U ovom vremenu vrtoglavog tehnološkog napretka koje je donelo visok stepen dostupnosti informacijama i međusobne povezanosti ljudi sa svih kontinenata, drastično je podigao i nivo muziciranja i muzičara – objašnjava naš sagovornik i dodaje da je mnogo toga danas izuzetno kvalitetnog na svetskoj sceni.

Da bi se održao korak, nastavlja Vasiljević, mora se svakodnevno učiti i usavršavati, te biti spreman na prilagođavanje novim muzičkim i marketinškim trendovima, ali istovremeno ostati veran sebi i svojim umetničkim uverenjima.

– To je večiti proces koji se nikad ne završava, ali koji je sam po sebi zanimljiv i koristan jer podstiče muzičara da se konstantno gradi i koriguje i u profesionalnom i u ličnom smislu.

A upravo sve ovo što priča, Dimitrije sprovodi u delo. Paralelno sa usavršavanjem na Univerzitetu Ilionis, gde je radio i kao kao asistent iz džez klavira, dok je spremao doktorat, koristio je svaku priliku da svira kao sajdmen u drugim džez sastavima i da upoznaje čikašku džez scenu, kao i da učestvuje na „Luminarts džez takmičenju“ i Kate Neal Kinley Memorialu – takmičenju muzičara svih stilova i instrumenata, i na oba je došao do finala.

Nakon odbrane doktorata spreman je za nove izazove a to je pre svega rad na autorskoj muzici. Zato je okupio novi bend, ovog puta kvintet, napisao muziku i ovih dana snimaju album koji će se zvati Accidental Nomad (Slučajni nomad).

– Tema je fenomen lutanja koji je vođen višim ciljem a da toga često nismo ni svesni. Na njemu sublimiram neka iskustva svog dosadašnjeg lutanja po svetu, dok muzički ostajem veran svom stilu koji je miks srpske tradicionalne muzike, klasičnog nasleđa i modernog džeza. Novi album za cilj ima da ispita spoljašnji svet i sve one uticaje koje doživljavamo spolja – objašnjava mladi umetnik, koji je do sada objavio dva albuma – solo klavirski „Metaphor“ i autorski „The Path of Silvan“ (Put Silvana).

Deo nesagledivog

Kada živite nomadskim životom umetnika, kako kaže, kada se često selite po svetu, upoznajete mnoge ljude i češće nego što je to zdravo za jednog čoveka, primorani ste da im kažete zbogom i da nastavite dalje.

– Srećete i napuštate prijatelje, uzimate i ostavljate bendove, radna mesta, prilike i neprilike, toliko toga vidite, doživite, spoznate. Ipak, shvatite da sve to nekako dolazi i prolazi u službi izazova za vaš karakter i kroz buru osećaja brusi ono što jeste sa namerom da stvori ono što možete da postanete. Tako je moj novi izazov još uvek onaj stari. Ali za razliku od nekada, sada se sa nasladom prepuštam saznanju da, ma koliko napredovao, nikada neću otkriti ni jedan odsto od svega onoga do čega pogled može da seže. Možda ću onim što stvaram i onim što jesam, barem osetiti da sam deo tog nesagledivog i kao takav biti u miru sa sopstvenim postojanjem. To je moj glavni motiv za kretanje napred – priča Dimitrije Vasiljević, čiji se talenat visoko kotira na svetskog džez sceni nakon briljantnih nastupa kao što su prestižno takmičenje Montreux Jazz Solo Piano Competition 2008 (Švajcarska) gde je osvojio čak dve nagrade, kao i koncerata u Karnegi Holu u NJujorku 2014, potom Kenedi Centru, u Vašingtonu i u sedištu Ujedinjenih nacija u NJujorku 2015. povodom proslave Svetskog dana džeza.

Uskoro ponovo pakuje kofere i odlazi u NJu Orleans, gde ga čeka docentsko mesto na Zejvier Univerzitetu Luizijana (Xavier University of Louisiana).

– Titula doktora otvara vata u akademski svet i omogućuje da konkurišete sa profesorske pozicije na univerzitetima širom sveta. U avgustu se selim u Nju Orleans, grad džeza, gde paralelno sa profesorskim poslom planiram da nastavim da sviram svoju muziku i radim na novim projektima. Iako su preda mnom novi izazovi, najveći od njih je bio i ostao da budem bolji čovek i muzičar i da pobedim sebe na svakom životnom planu.

Kvintet prijatelja

– Moj kvintet čine moji dobri prijatelji u čijem društvu se osećam dobro. Oni su vrhunski muzičari koji kako svojim velikim znanjem i umešnošću, tako i kreativnom energijom doprinose mojoj muzici na najdivnije načine – zadovoljno kaže Vasiljević koji nam je predstavio svoj novi tim.

Tenor saksofon svira Robert Bruks (Robert Brooks), gitaru Hoze Guzman (Jose Guzman), kontrabas Andrej Gonsalveš (Andrey Goncalves) i bubnjeve Endi Vilok (Andy Wheelock).

– Robert i Endi su Amerikanci, Hoze je iz Portorika, a Andrej iz Brazila. Uvek sam u svojoj muzici preferirao da imam uticaje iz različitih delova sveta i sa zadovoljstvom mogu da kažem da ovi momci, svako ponaosob, donosi ono najbolje iz svojih kultura i mesta u kojima su odrasli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari