Unakažene životne vrednosti 1

U Šabačkom pozorištu premijerno je izveden komad „Rubište“, po tekstu Ninoslava Đorđevića i u režiji Kokana Mladenovića.

Rubište je, kako je rečeno u predstavi, kraj sveta, grob, živa rana… Reditelj ističe da u „Rubištu“ nema empatije: „Tamo gde ne funkcioniše niti jedan odnos: majka-dete, otac-dete, muž-žena, momak-devojka.

Tamo gde prestaje logika i razum. Tamo gde neće pronaći onoga koga traže.“

Na jednom nivou radnje, kao lajtmotiv, ponavlja se traganje za izgubljenim detetom. U njemu – bezdušni roditelji – majka Dragica (Dragana Radojević) i otac Slaviša Kučarinac (LJubiša Barović). Taj polusvet „Rubišta“ otkriva se u brutalnim, perverznim odnosima sa divljom seksualnošću i primitivizmom. Potresna je optužba policijskog inspektora Svetolika (Saša Torlaković) da je retardirani seoski momak Paradajz (Slobodan Petranović) seksualno zlostavljao i ubio nestalog dečaka, a sam inspektor na kraju priznaje da mu je kćer retardirana, da je zatrudnela i da je, iako ju je vezivao, pobegla. Druga nit radnje je Marijin povratak u Rubište posle deset godina. NJu su kao petnaestogodišnjakinju dali za rakiju. Milica Janevski kao Marija prošla je dug put, istrpela torturu i mržnju sopstvene majke, da bi se na kraju osvetila i ubila podrumara Čiču (Zoran Karajić) koji ju je nekada zlostavljao. Čak i najplemenitije osećanje – ljubav, ovde se iskazuje krajnje groteskno. Devojka (Kristina Pajkić) ne uspeva da održi svoju čistotu i u ludoj ljubavi zarad momka Dragana (Strahinja Barović) prodaje se drugima. Nema tu ništa od ljubavi, samo goli interes, svirepost… I na kraju, kao filmska sekvenca, detinji oproštaj od ovakvog iskrivljenog i bolesnog sveta: „Sam sam. Ne znam gde sam. Neka me neko sahrani.“

Na sceni u dinamičnim ali uzaludnim poslovima pojavljuje se brojna ekipa glumaca Šabačkog i Somborskog pozorišta, ukupno 18 likova, ali teku i pojedinačne potresne priče o gubitnicima, zlu i pakosti. Jedini izbor je da se od zla izabere manje zlo. Samo Rubište nekada je imalo fabriku, ali je ostala samo kapija. Niko ništa ne radi, i to bi mogla bi bude stvarnost ove zemlje. Društvo ogrezlo u laži, besmislu, zločinu…

U prepunoj sali Šabačkog pozorišta gledaoci su krajnje pažljivo odgledali predstavu i dugim i burnim aplauzom pozdravili glumce i reditelja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari