Srbija je naklonjena vođama a ne zakonima 1Arhivska fotografija

Kulturno stvaralaštvo u Srbiji je konvergentno sa vrhom svetskog stvaralaštva. Tek kada se vratimo onome što imamo u kulturi, i kada se vratimo našim modernizatorima, umesto da ih izgonimo i uništavamo, otvorićemo vrata ka izlasku iz krize.

To je jedini izlaz iz ove crne pomrčine u kojoj se nalazimo 200 godina. Dok god budemo slušali nepismene  i siledžije koji sede na političkim tronovima, ovo društvo će biti bez šanse, ocenio je Đokica Jovanović, sociolog i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, na predstavljanju svoje knjige „Prilagođavanje. Srbija i moderna: između strepenje i sumnje“, održanom prošle sedmice u biblioteci“Stefan Prvovenčani” u Kraljevu.  

Jovanović je ponovio da su dva društvena podsistema- politika i ekonomija generatori krize, a da se društvo mora okrenuti trećem podsistemu, kulturi, koji mu jedini može doneti dobro. On je kazao da su sve velike revolucije koje su promenile lice sveta pripremljene u filozofiji, kulturi i umetnosti, a da promene u srpskoj politici u poslednjih 200 godina nisu na taj način pripremljene. Moderna je, naglasio je, pored samosvesnog čoveka „stvorila i neviđenu nesreću“- recimo kolonijalizam i velike ratove, pre svega zbog uverenja da je evropski čovek superiorniji u odnosu na druge ljude sa kojima je počeo da se susreće, ali da je ona „nezadrživ proces“. Srbija mora da bira da li će da je prihvati ili ne, za oba izbora će platiti cenu, ali će cena modernizacije ipak biti niža.

On je kazao da nijedno ministarstvo u Srbiji nema informaciju o broju, imenima i obrazovanju ljudi sa fakultetskim diplomama koji su tokom poslednje decenije napustili zemlju, što je još jedna ilustracija njenog negativnog odnosa prema intelektualcima i reformatorima. U „Prigađođavanju“ su, inače, kao osnovne prepreke modernizacije Srbije u poslednja dva veka, osim antiintelektualizma, navedeni i tradicionalizam, autoritarni mentalitet, predrasude i stereotipi koji su „gradivni elementi nacionalizma“ i politička (ne)kultura.

– Naše društvo nije sklono intelektualcima, koji znaju više od gomile prosečnih, i ljudima od ideja, iako su oni pokretačka snaga svakog društva. Oni su u Srbiji uglavnom osuđeni da budu u zapećku, dok prosečni veličaju sami sebe. Jer, istinski intelektualci pitaju, uznemiruju i osporavaju predrasude, stereotipe i vekovne navike ljudi, a to ne ide bez otpora i bez kazne. Jovanović se u knjizi pita šta bi bilo da su Tesla, Pupin ili Milanković ostali u Srbiji. Verovatno ništa. Oni su morali da odu da bi postali neko- rekao je sociolog, filozof i jedan od istaknutih intelektualaca Đuro Šušnjić, koji je za „Prilagođavanje“ kazao da je je više od knjige i da mu je žao što ga on nije napisao.

Šušnjić je dodao da je dugi niz generacija ljudi u Srbiji „dozreo“ u autoritarnom ambijentu, te da je veoma težak put od vladavine vođe, kojoj su naklonjeni, do vladavine zakona. Vođa podrazumeva masu koju vodi i zavodi, naročito u prelomnim trenucima, kada masa više ne sluša učitelje nego traži spasitelja. Armija nepismenih i polupismenih olakšava posao vođi, a kod nas je pola stanovnika nepismeno i polupismeno, kazao je Šušnjić.

Filozof Vladimir Marović, inače profesor gimnazije u Kraljevu, dodao je da odnos Srbije i moderne ne povlači samo strepne i sumnje, kako se navodi u naslovu knjige, već i sukobljavanje sa modernom, koje proističe zbog vekovne dominacije patrijarharnosti, autoritarnosti i mitologizovane prošlosti, koje se  opiru kritici, racionalnosti i individualizaciji. Uzroci takvog stanja opominju, ali i plaše, jer oni „pulsiraju i u savremenom dobu“.

Ivica Živković, teolog iz Niša, dodao je da ljudi u Srbiji i danas očekuju da će njihove probleme rešavati vođa, država ili politička partija, a nespremni su na sopstvena pregnuća, kao i na preuzimanje odgovornosti za sopstveni život. Skloni su da traže razloge zbog kojih se nešto ne može učiniti i da omalovaže tuđe napore da nešto promene, smatrajući takve pokušaje uzaludnim i ništavnim. On je Jovanovića nazvao „buntovnikom sa 65 godina u zemlji u kojoj mladi sede u tami ili odlaze  da se ne vrate“ i  naučnikom koji se ne plaši da prekorači granice svoje nauke, što čini tako što „ne ćuti već kritikuje tamo gde treba da se brani čovek“. Autor knjige je, inače, jedan od osnivača niškog Udruženog pokreta slobodnih stanara, koji već nekoliko godina organizuje akcije i proteste kako bi izmenio gradsku, pre svega komunalnu politiku u korist građana.

„Prilagodjavanje“ je 2013. godine dobilo nagradu Srpskog sociološkog društva „Vojin Milić“ za najbolju knjigu domaćeg autora u oblasti sociologije u Srbiji 2012. Izdavači ovog- drugog i proširenog izdanja, su Dan Graf i Institut za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Recept za manje tirana

– Naši političari drže samo monologe, nisu spremni na dijalog. Valja nam preći sa monologa na dijalog, odnosno sa političke nekulture na kulturu. Ako bi se prihvatili dijalog i tolerancija kao način mišljenja i ponašanja, onda bi među misliocima bilo manje dogmatika, medju vernicima- manje fanatika, a medju politicarima- manje tirana- rekao je Đuro Šušnjić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari