Odlazak autorke "dela titana" 1

Marjam Mirzakani, iranska matematičarka, jedina žena dobitnica Fildsove medalje, najznačajnije nagrade koja se dodeljuje u oblasti matematike, preminula je u petak, 14. jula, od posledica raka dojke koji je metastazirao na koštanu srž.

Mirzakani je rođena 3. maja 1977. u Teheranu, i prema sopstvenim rečima, imala je sreće da je u vreme kada su se društvene prilike stabilizovale bila tinejdžerka, pa je bez straha mogla da se koncentriše na učenje. Kao dete, gutala je knjige i želela je da postane književnica, a matematika joj baš i nije išla od ruke. „Nisam ni sanjala da ću se baviti matematikom, sve dok nisam stigla do završne godine srednje škole“, rekla je pripisujući svom starijem bratu zaslugu za njenu ljubav prema matematici i prirodnim naukama.

„Moj stariji brat imao je običaj da mi prepričava šta je učio u školi. Moje prvo sećanje na matematiku je verovatno trenutak kada mi je ispričao priču o sabiranju prvih 100 brojeva.“

U Teheranu je završila srednju školu za devojke, tokom koje je bila prva devojka predstavnica Irana na Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi. Povrh toga, 1994. osvojila je zlatnu medalju, a 1995. je, uz zlatnu medalju, imala i maksimalan broj poena, čime je skrenula na sebe pažnju međunarodne javnosti.

Nakon što je 1999. diplomirala na teheranskom Tehnološkom univerzitetu Šarif, prešla je na Harvard, gde joj je mentor bio Kertis MekMalen, dobitnik Fildsove medalje 1998. Bila je poznata po svojoj odlučnosti i beskonačnom broju pitanja koje je svojim profesorima postavljala na engleskom, iako je zbog jezičke barijere beleške hvatala na svom maternjem jeziku farsi.

U svojoj disertaciji iz 2004. Mirzakani je dala rešenja za dva dugo otvorena pitanja. Svako od njih pojedinačno bi bilo vest za sebe, a ona ih je spojila napisavši radove koji su objavljeni u tri najpoznatija matematička časopisa. Nakon što je doktorirala na Harvardu, Mirzakani je radila kao asistentkinja na Prinstonu i kao istraživačica na Matematičkom odeljenju Instituta Klej pre nego što je 2008. dobila mesto profesora na univerzitetu Stenford.

Poslednjih godina sarađivala je sa Aleksom Eskinom sa univerziteta u Čikagu u potrazi za rešenjem problema sa kojim se fizičari bore već čitav vek: trajektorije bilijarske lopte koja se kreće po poligonalnom stolu. Rezultat te saradnje je članak od 200 strana opisan kao „delo titana“ i „začetak nove ere“ u matematici. Mirzakani je uporedila svoj metod rešavanja problema sa pisanjem romana „koji ima različite glavne junake, i kako proces odmiče, tako ih bolje upoznajete. Stvari se razvijaju, i kada ponovo pogledate nekog junaka, on se čini potpuno drugačijim u odnosu na vaš prvi utisak o njemu“.

Često je svoja istraživanja sprovodila crtajući slike i pišući jednačine na velikim papirima rasprostrtim na podu. NJena ćerka ih je nazivala „slikama“. „To vam je kao da ste izgubljeni u džungli i da pokušavate da iskoristite svo moguće znanje koje možete da sakupite kako biste došli do nekih novih trikova, i uz malo sreće, moguće je da ćete naći izlaz. Mučite se tokom procesa, ali život nije zamišljen da bude lak.“

Ostavila je za sobom supruga, češkog matematičara Jana Vondraka, takođe zaposlenog na Stenfordu, i ćerku Anahitu.

Fildsova medalja, koja se dodeljuje od 1936, često se naziva Nobelovom nagradom za matematiku, međutim mogu je osvojiti samo oni koji su u godini dodele stari najviše 40 godina, tako da se pored priznanja njihovih trenutnih postignuća, u neku ruku ovom nagradom predviđaju i budući matematički doprinosi. Dodeljuje se svake četiri godine i mogu je osvojiti najviše četiri matematičara istovremeno.

Mirzakani je osvojila nagradu za svoj rad o geometriji i dinamičkim sistemima kao prva žena i kao prva Iranka. Veći deo rada je u potpunosti teorijski, i čak i matematičarima koji se ne bave tim poljem zvučao bi kao španski. U praksi, njen rad bi mogao da promeni način na koji teorijska fizika smatra da je kosmos stvoren, kao i teoriju kvantnih polja.

Kolege su je opisivale kao veoma skromnu osobu, koja je oklevala da prihvati zasluge. Ali, osvojivši Fildsovu medalju, izjavila je: „Biću srećna ako ovo bude bio vetar u leđa mladim naučnicama i matematičarkama.“

Iranski predsednik Hasan Rohani u svom zvaničnom obraćanju izrazio je „veliku žalost i tugu“, a na Instagramu je objavio jednu njenu skorašnju fotografiju bez hidžaba. Kada je 2014. osvojila Fildsovu medalju, iranske novine su digitalno dodavale šal na njene fotografije ili su umesto toga objavljivale crtež koji bi prikazivao samo njeno lice, zato što strogi iranski zakoni zahtevaju da sve žene u javnosti moraju biti prekrivene odećom. Naslovna strana državnih novina Hamšari posebno se izdvojila prikazujući je, povodom njene smrti, onakvom kako je živela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari