Ako si temeljit, ne moraš se prodat' 1Foto: EPA/ ETTORE FERRARI

Hrvatska glumica Tihana Lazović u vrlo kratkom periodu zasluženo je prošla put od mlade nade regionalne kinematografije do afirmisane dramske umetnice.

Film „Zvizdan“ Dalibora Matanića, koji je pre dve godine nagrađen u Kanu (selekcija Izvestan pogled), doneo joj je brojna priznanja, među kojima i Pulsku arenu, ali i mogućnost da karijeru gradi u inostranstvu. Otada je igrala i u filmu „S one strane“ Zrinka Ogreste (nagrađenog na festivalu u Berlinu) i u seriji „Novine“, koja je ocenjena kao najbolji TV program u regionu u poslednjih nekoliko godina. Nakon što je na Berlinalu proglašena za Zvezdu u usponu (nagrada Shooting Starr), počela je da glumi i, kako kaže, „preko bare“. U ovom slučaju Jadranske, budući da je prvi film u stranoj produkciji snimila u Italiji. Tihana Lazović govori za Danas o svojoj karijeri, ali i o situaciji u hrvatskom filmu, njegovom uzletu i pokušajima određenih struktura da mu se odseku krila.

* Na Paliću smo ovih dana imali prilike da pogledamo nekoliko hrvatskih filmova. Šta vi mislite, šta je to što hrvatsku kinematografiju poslednjih godina čini uspešnom?

– Zadnjih par godina zapravo ne postoji nijedan evropski ili svetski festival u kojem nema hrvatskog filma. Zaista se nešto počelo događat’. Ja mislim da je to novi val nekih novih redatelja, nekih super mladih ljudi. Baš sam izrazito ponosna na to. Mislim da se ozbiljno približavamo toj nekakvoj velikoj svetskoj kinematografiji.

* Shvataju li vlast i publika u Hrvatskoj koji je značaj tog uzleta hrvatskog filma, s obzirom na to da smo mogli da čujemo šta se sve dešavalo sa HAVC-om? Da li hrvatske vlasti žele da kazne filmske radnike?

– Mislim da je sada katastrofalna situacija. Iskreno. I voljela bih bit’ optimističnija, međutim… Film je jedna od rijetkih stvari u Hrvatskoj koja je išla nabolje. I HAVC je poslovao izvrsno. Mnogi ljudi iz regije su ljubomorni na sustav koji HAVC ima, jer je zaista posložen kako treba. Tvore ga filmski radnici, filmski radnici biraju filmove… To zaista nije trebalo dirat’. Mislim da ljudi u Hrvatskoj imaju potpuno krivu sliku i o Hrvoju Hribaru i o HAVC-u i ne znam zašto su navalili na kulturu. Mislim da političari i narod zapravo nemaju kristalnu sliku o situaciji.

* Kako se vi kao glumica i javna ličnost borite sa svime što se dešava u Hrvatskoj?

– Ja ne znam šutit’ pa izražavam svoje mišljenje vrlo javno. Imali smo razne inicijative kao što je „Puk’o nam je film“ kojima smo izrazili svoje nezadovoljstvo. Politika i oni su toliko jaki. Tako da nisam sigurna na koji mirni način prodjet’ do njih. Iskreno se nadam da će ostaviti film na miru jer, ponavljam, zadnjih godina zaista imamo filmove u Kanu, Veneciji, Montrealu… I zaista nas treba ostaviti na miru.

* Koliko kada birate filmove razmišljate o tome šta oni moraju da kažu, zbog čega su često poput „Zvizdana“ i „S one strane“ i prst u oko publici i vlastima?

– Ja zapravo ne želim raditi ovaj posao samo da bih radila ovaj posao, da bih bila samo glumica. Svaki film koji sam dosad radila bio je društveno angažiran. Mislim da je to važno. Ja ne mislim da je glumac išta važniji od ijednog drugog zanimanja. Ali mislim da imaš tu odgovornost ako si javna osoba i ako se ovime baviš da možeš utjecat’ na nečije mišljenje, da možeš otvorit’ dijalog o tome. Ako film pogleda određen broj ljudi i ako uspem navesti barem jednu mladu osobu da promisli o onome o čemu film govori, onda sam ja nešto napravila.

* Slično je i sa serijom „Novine“. Ona je imala veliki uspeh kod publike. Šta se dešava sa drugom sezonom?

– Baš pripremamo novu sezonu. Dobila sam scenarij i htjela sam ovde krenut’ čitat’, ali nisam stigla. Tako da još ne znam o čemu se radi, ali mislim da će bit’ jednako dobra, ako ne i bolja od prve sezone.

* Serija govori o dilemama svakog novinara da li se baviti ovim poslom i drži se svojih principa pa šta bude ili da se prepusti svemu što donosi novac. Da li slične dileme stoje i pred vama?

– Da. Prodat’ se ili se ne prodat’. Ja zaista imam sreće da sam od početka radila super projekte, projekte koje želim radit’. I onda mi je teško iz te razmažene pozicije govorit’. Ali zasad mi ide tako. Slobodnjak sam i ne želim biti ni u kakvoj instituciji. Ako si dobar u tome što radiš, ako si temeljit, možeš naći neki svoj put, ne moraš se prodat’.

* Gradite karijeru i u inostranstvu… nakon Berlinala, snimali ste film u Italiji…

– Zapravo je film „Zvizdan“ pogledalo strašno puno ljudi u inozemstvu, tako i u Italiji. I zahvaljujući filmu su me pozvali na neke audicije. Dosta neobično je da ljudi sa ovih prostora nemaju agente. Samim tim, kod mene je krenulo sve sasvim naopako. Mene su neki redatelji preporučivali za filmove. Potpuno suludo. Jer kod njih sve ide preko agenta, kasting direktora… redatelj je neki zadnji. Ali eto, sada baš radim na tome da nađem tamo agenta, da idem na neke audicije. Čekam da taj talijansko-hrvatsko-iranski film izađe iz montaže vrlo skoro. Trenutno je Italija moja preokupacija.

* Vaš dosadašnji rad vezuje vas za Dalibora Matanića. Kakav Matanić ima odnos prema glumcima?

– Mi smo se od prvog filma razumjeli. Užasno mi je teško bilo šta novo shvatit’ bez njega. Jako se dobro slažemo. Skupa imamo četiri godine. Dvije budale najveće na svijetu. Veselim se svakom projektu koji radim s njim. S njim bih sve radila. Zaista je teško naći neku tako dobru konekciju.

* Je l’ pripremate nešto novo vas dvoje?

– Kuha se.

Hrvatska u fokusu

Hrvatska je zemlja u fokusu 24. Festivala evropskog filma Palić, koji prikazuje osam ostvarenja novije produkcije iz te susedne zemlje, dok je u konkurenciji za glavne nagradu „Kratki izlet“ Igora Bezinovića, a u drugom palićkom takmičarskom programu Paralele i sudari učestvuje film „Ne gledaj mi u pjat“ mlade rediteljke Hane Jušić (inače, dobitnice Beogradskog pobednika na ovogodišnjem Festu). Hrvatska kinematografija poslednjih godina sa filmovima „Zvizdan“, „S one strane“, „Obrana i zaštita“, „Ustav Republike Hrvatske“ osvaja svetske festivale. Dobra organizacija i mnogo talenta zaslužni su za uspehe koje poslednjih godina postiže hrvatski film, izjavio je na Paliću Mario Kozina iz Hrvatskog audiovizuelnog centra.

„Recept za taj uspeh je verovatno sticaj dobro organizovane kinematografije koja funkcioniše kroz redovnu objavu konkursa, strane produkcije i koprodukcije koje se snimaju kod nas, ali i velike količine talenta koja je prisutna trenutno na hrvatskoj filmskoj sceni“, rekao je Kozina, dodajući da je godišnji budžet u Hrvatskoj za produkciju 40-50 miliona kuna (5,3 do 6,7 miliona evra).

Kozina je podsetio i da trenutno vlada mala kriza u hrvatskoj kinematografiji, budući da vlasti u Hrvatskoj pokušavaju da diskredituju HAVC (smenili su dugogodišnjeg direktora Hrvoja Hribara, proveravaju način na koji se novac troši i sl.). „Filmska scena je većim delom kroz celu ovu krizu, u 90 odsto slučajeva ne samo reditelja, nego i producenata, glumaca, scenarista i svih ostalih filmskih radnika, bila uz HAVC. Bilo im je stalo da se ta institucija održi. Mi imamo tu tendenciju, mislim u regiji uopšte, da se jedna institucija veže uz jednu osobu, ali radi se zapravo o čitavom sistemu koji je Hribar naravno pomogao graditi, ali malo toga bi bilo moguće da nije imao saradnju i podršku iz cele zajednice. Ono za šta su se ljudi bili zauzeli je bilo da institucija nastavi da funkcioniše. Sada imamo novog ravnatelja. Pored toga, radi se na izmenama audio-vizuelnog zakona. Zapravo je sada status quo dok ne vidimo kakav će biti nacrt zakona. Dotle se trudimo da radimo na način kao i do sada, a već su krenula snimanja po novom konkursu“, rekao je Kozina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari