Prvi pesnik modernog doba 1Foto: Stanislav Milojković

Vek i po od smrti francuskog pesnika Šarla Bodlera – prvog pesnika modernog doba, obeležen je danas na Sajmu knjiga tribinom pod nazivom Bodlerova zaveštanja posle 150 godina, na kojoj su govori profesor Leon Kojen, Vesna Elez i Nađa Đurić.

Za Bodlera 2017. je zapravo godina dvostrukog jubileja – u njoj se navršava i 160 godina od prvog izdanja njegove kultne zbirke pesama Cveće zla.

O paradoksu Bodlerove reputacije govorio je Kojen, jer je Bodler za svog kratkog života bio neshvaćen i među prijateljima, što se retko događa pesnicima njegovog talenta, da bi se situacija dramatično promenila pred kraj njegovog života kad je stigla nova generacija pesnika, koja je dala ocenu onog što je Bodler doneo kao suštinsko novo u francusku poeziju. Čak ni tada, prema Kojenovim rečima, književni kritičari nisu držali do Bodlera, uprkos Verlenovim i Židovim člancima, da bi posle Prvog svetskog rata postao klasik, jer se stekao uvid koliko je bio nov u vreme kad je stvarao. Bodler je, kako je naglasio Kojen, „imao koncentrisanost izraza, a da nije posegao za većom metaforičnošću, niti je odstupio od klasičnih konvencija književnog izraza“, što ga čini „prvim pesnikom modernog doba i našim savremenikom više nego bilo kog drugog pesnika 19. veka“.

Vesna Elezović objasnila je zbog čega je Bodler i „najveći urbani pesnik, jer niko nije prikazao Pariz kao on“. Ona je podsetila da je Bodler živeo u vreme pariske urbanističke reforme barona Osmana, u kojoj se od rušenja spasila samo jedna gradska četvrt – Marej, i da je on o tom fenomenu pevao. „Bio je svedok – kao i pesnik i kao čovek koji gleda svet koji nestaje i sa strahom, ali i radoznalošću čeka vreme koje dolazi. Bodler je smatrao da razvoj nije nužno i napredak, a u Pariskim slikama, u kojima želi da sačuva i vezu sa slikarskim presedeom, lirsko ja je slučajni šetač u Parizu, koji je nudio i užas i ekstazu. To lirsko ja čeka da doživi čitav spektar u dodiru sa gomilom i zato je podložno raznim utiscima, ali i raznorodnim emocijama“, rekla je Elez.

Kao tri tri glavna elementa Bodlerove poetike Nađa Đurić navela je: figuru stranca, raspolućenog čoveka i razaznanje uzročnosti determinizma. Govoreći o Bodlerovom uticaju na poznija dela francuske književnosti, ona je ocenila da je više reč o prepoznavanju koje se oseća u delima Prusta, Kafke, Kamija.

Povodom Bodlerovog dvostrukog jubileja, izdavačka kuća Čigoja objavila je knjigu Pedeset cvetova zla, u izboru stihova i prevodu književnika i prevodioca Leona Kojena, koji je uredio i dva broja časopisa Poetika posvećena Šarlu Bodleru.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari