Veličković o spomeniku Đinđiću: Odluka žirija hrabra i rizična 1Foto: Aleksandra Ćuk

Srpski i francuski akademik Vladimir Veličković kaže da u ovom trenutku ne možemo stopostotno da sudimo o tome da li je spomenik Zoranu Đinđiću uspeo ili nije, nego tek kad ga budemo videli i shvatili o čemu se radi.

Rešenje Mrđana Bajića i Biljane Srbljanović je prema njegovim rečima projekat koji se izdvojio od svih ostalih, njih 40 sa konkursa, koji je bio anoniman, kao i u odnosu na šest usko kvalifikovanih.

„Nije bilo nikakvog drugog izbora osim odabira ovog rešenja i to je bilo jednoglasno“, tvrdi Veličković u intervjuu za Danas, dodajući da „Strela“ po sebi sadrži komunikativnost.

„Mislim da, kad se bude čuo glas tog čoveka, rečenice koje je izgovarao a koje su veoma bitne i koje su njegov životni i politički kredo, da će, tada, taj zvučni elemenat zajedno s volumenom strele privlačiti ljude da ipak čuju šta je to govorio Zoran Đinđić“

 *Veliku polemiku u javnosti je izazvalo idejno rešenje za spomenik ubijenom premijeru. Koji je vaš komentar na to?

 Bilo je za očekivati. U svakom slučaju i nije bilo mogućnosti da to bude neko poprsje, figura, uopšte figurativna kompozicija. Nijedan od 40 radova nije bio u takvoj formi. Bajićev projekat se odmah izdvojio i u konceptu i u svojoj poruci. On odgovorio ideji koji je, na neki način u spomeničkoj arhitekturi kod nas veoma redak. Mi smo navikli na figure, na nekakve uzdignute pesnice iako znamo kakva smo iskustva imali s takvim spomenicima što se vidi na primerima Tesle i spomenika Borislavu Pekiću.

*A kako vidite simboliku Strele u odnosu na ono što je personifikovao ubijeni premijer?

 S obzirom na karakter, ulogu i misiju koju je Đinđić nosio sa sobom, koji je hteo Srbiju da pretvori u modernu i naprednu državu, da nas pomakne napred u odnosu na ono što je bilo pre, čini mi se, da je, upravo, forma koja predstavlja strelu prekinutu u svom tom mogućem hodu, simbolika, koja je, sve nas u žiriju, na neki način, zavela. Zna se šta su svojstva strele, a važan je i zvučni deo rešenja, koji čini kolaž segmenata Đinđićevih govora, koji je Biljana Srbljanović sklopila u jedan dramaturški momenat. Zbog svega toga smo se odlučili za ovaj projekat. 

*Mnogi smatraju Strelu kontradiktornim rešenjem i moglo bi se reći da jedini konsenzus koji je postignut u vezi sa ovim projektom jeste da on izaziva diskusiju, a to bi moglo da personifikuje Zorana Đinđića?

 To je reakcija naših ljudi i to nam je uvek bila prilično izražena i pozitivna osobina, da sve izložimo kritici, ali i komentarima, koji ponekad i nisu baš dobronamerni. Nama je svojstven i model razmišljanja koji se često svodi na negativnu kritiku. Protiv toga se treba boriti i reagovati čvrstim stavom jer postoji i mnogo komentara koji su spram ovog rešenja veoma pozitivni. U svakom slučaju treba prekinuti sa jednom tradicijom i ustupiti mesto realizaciji koja će, prirodno, izazvati i diskusiju. I, dobro je što se vode te polemike. Đinđić je bio kontroverzna ličnost, neko ko je pomerio parametre u našim životima i koji će ostati obeleženi njegovom idejom. Ta strela je, nažalost, prekinuta i nije otišla u visinu…

 *A ne vidite li možda ironiju u tome što prekinuta strela nastavlja svoj let, a u kontekstu toga da je inicijator spomenika Zoranu Đinđiću predsednik Aleksandar Vučić za kojeg znamo kako se odnosio prema liku i delu ubijenog premijera. Koga onda simbolizuje ta strela Zorana Đinđića ili Aleksandra Vučića?

 Sva tumačenja su moguća. Kad gledate jednu sliku ili skulpturu svako ima svoj doživljaj, svako to vidi na svoj način. Ja ne bih ulazio u tu vrstu polemike. Ljudi menjaju mišljenja, menjaju orijentacije. Verovatno se i kaju za neke svoje postupke. Ne bih svodio priču na to ko podiže spomenik Đinđiću. Sad će petnaestogodišnjica od njegove smrti i važno je da ubijeni premijer ima spomenik a na čiji se predlog podiže taj spomenik čini mi se irelevantnim.

*Smatrate li da je mesto na kojem će biti podignut spomenik dobro izabrano i zar se sa svim izmenama koje će pretrpeti Studentski trg ne narušava ambijentalna celina ovog dela grada?

 Cela ta rekonstrukcija parternih površina u Starom gradu se renovira, obnavlja i poverena je arhitekti Borisu Podreki koji se već oprobao na tim i takvim realizacijama po svetu. Mislim da spomenik u celom tom urbanističkom projektu ne narušava koncept, pogotovo sa tim modernim izrazom koji će Studentski trg nositi kao svoj prepoznatljiv znak. Nekih prekida i rezova mora da bude inače ćemo ostati na nivou 19. veka i držaćemo se spomeničke arhitekture svojstvene tom vremenu. Ja se ne bih vraćao na takvu vrstu gesta. Više sam sklon tome da određenim rezovima i akcijama mogu da se izbegnu ustaljena i ponavljajuća rešenja, kojima ovde nije mesto.

*Da li vam je problematično to što je Boris Podreka predsednik žirija i što će on takođe oblikovati prostor Studentskog trga na kojem će biti postavljena Strela?

Ja u tome ne vidim sukob interesa. Čak mislim da je bilo važno imati Podrekin stav i mišljenje budući da će spomenik biti u prostoru koji je on kreirao. U žiriju je svako imao svoj glas nije Podreka imao dva glasa. 

*Univerzitetski profesor u penziji, dugogodišnji rektor Univerziteta umetnosti u Beogradu i umetnik Čedomir Vasić je takođe bio član žirija, ali je iz njega istupio.

 On je imao svoje razloge. Napustio je žiri i to je njegov izbor. 

*U vašim radovima su potezi energični, u vašim slikama su strelice koje nam skreću pažnju, pokazuju pravac. Čini se prirodnim da i vaše asocijacije idu tim tokom. Međutim, strela je i oružje.

 Slažem se, ali ga u ovom našem slučaju ne bih stavljao u kontekst naoružanja. Smatram da je strela univerzalni simbol i da je ona na originalan način upotrebljena u ovom kontekstu.

 *Koliko je Studentski trg dobro mesto za spomenik Zoranu Đinđiću? Možda bi bilo bolje da bude postavljen tamo gde je ubijen a postoji i bulevar koji nosi njegovo ime. 

To nije bio ni predlog Podreke, koji radi celu arhitekturu već gradskih vlasti. Đinđić je stanovao na Studentskom trgu, tu je i studirao e, sad da li je to dovoljan razlog da mu se podiže spomenik baš na tom mestu je stvar za diskusiju Žiri o tome nije odlučivao. Bili smo malo stavljeni pred svršen čin te odluke. Već je bilo rešeno da spomenik bude tu a da li je to najsretnije rešenje ili je moglo da bude negde drugde vreme će pokazati.

*Strela će stajati naspram Njegoša. Kako vam deluje dijalog između ova dva spomenika?

Slušajte, u svakom slučaju dva spomenika se ne gledaju u isto vreme. Svaki spomenik ima svoj poseban prostor, formu, e, pa sad ako budete hteli da ih gledate u perspektivi i nadovezujete se na to… Uglavnom, jedan drugom ne smetaju i na određenom su rastojanju.

Kako vi vidite odluku žirija?

 Kao hrabar gest. Niko nije očekivao da će se pojaviti projekat koji je toliko autentičan i originalan. Mislim da se treba voditi odlukom koja će i uzbuditi duhove i da je dobro da se idejno rešenje vidi i komentariše. Najstrašnije bi bilo da je naša odluka ostala bez efekta ili da smo izabrali neko polurešenje. Mi smo bili svesni da je odluka koju smo doneli rizična i da će ona biti povod za razgovor o Đinđiću. I, čini mi se da je to skup pozitivnih elemenata, koji će na kraju prevagnuti i u sudu o ovom spomeničkom rešenju.

*Mnogo je razloga zbog kojih ste ovde, da li biste naveli neke od njih i kada ćete ponovo doći u Beograd ?

Došao sam pre svega zbog žiriranja radova za spomenik Zoranu Đinđiću, pa onda zbog žiriranja kandidata za izložbe u Biblioteci grada, zbog otvaranja Muzeja savremene umetnosti i zbog, kako to zovu „master klasa“ u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti. Sutra putujem, a doći ću ponovo 15. novembra na otvaranje, novog izlagačkog prostora u Beogradu – Galerije RIMA. Tu ću imati samostalnu izložbu svojih najnovijih radova

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari