Koliko će "svetleti" Marina Abramović u Beogradu? 1Foto: EPA/ GUSTAVO CUEVAS

„Lako je zakloniti se iza tako velike umetnice kao što je Marina Abramović. Ali znači li to da će ubuduće političari dovoditi umetnike koji se njima sviđaju“, zapitao se u neformalnom razgovoru jedan naš istaknuti umetnik, te stoga ne bi bilo fer navoditi njegovo ime.

Uglavnom, verovatno je mnogo onih zainteresovanih za sve u vezi sa najuticajnijom art zvezdom od kada je prostrujala vest o tome da će 2019. godine imati retrospektivnu izložbu svojih radova u obnovljenoj zgradi Muzeja savremene umetnosti. Uz to, stigla je i informacija da su pregovori o tome trajali nekoliko meseci unazad, te da se u njih, pored MSUB, uključila i predsednica Vlade Ana Brnabić. Poznato je takođe da decenijama unazad traje saga na temu zašto Marini dosad nije upriličena retrospektiva u Srbiji, što je sve skupa više nego dovoljan povod da stručnjaci savremene umetnosti, koji su pisali o našoj performerki, a neki od njih i svedočili njenim počecima u rodnom Beogradu, prokomentarišu veliki događaj koji se sprema.

Biljana Tomić, istoričarka umetnosti i jedna od glavnih akterki scene Studentskog kulturnog centra 70-ih, upitana kako komentariše vest o izložbi Marine Abramović u MSUB 2019, uzvraća pitanjem: „Ko profitira od umetnosti… a ko od skandala?“

– Da li pitanje dolazi od javnog mnjenja, zašto Marina Abramović u MSUB, ili je samo provokacija sa intencijom skandala. „Danas“ je devedesetih već vodio polemiku oko poziva Marine Abramović da izlaže na Bijenalu 1997. kao jugoslovenski kandidat i tada je odbijena. A sada, 2017/18, problematizira se pitanje selekcije… što je prilično vruća tema – kaže Biljana Tomić. Ona podseća „da je bijenalski slučaj Marine Abramović iz 1997. rešen pozivom Germana Celanta, umetničkog direktora, i zatim, dodelom nagrade ‘Zlatni lav’ za performans ‘Balkanski barok'“.

– Muzeji se bave retrospektivnim izložbama. Marina je renomirana umetnica sa značajnom produkcijom i dobro je da izlaže u MSUB – ističe sagovornica Danasa. Na pitanje kako komentariše uključivanje premijerke Brnabić u pregovore u vezi sa izložbom Biljana Tomić odgovara:

– Naravno, pozitivno vidim i čestitam na ličnom pozivu. Premijerka Ana Brnabić tokom priprema otvaranja Muzeja je bila upoznata sa planovima i budućim projektima MSUB. Ona je imala priliku da Marinu Abramović lično upozna i pozove tokom boravka u Norveškoj. Poziv je protokolaran i ne zadire u integritet muzejske politike – izričita je Biljana Tomić.

– Vest o „retrospektivnoj izložbi“ Marine Abramović pod nazivom „Čistač“ izaziva i radost i uzbuđenje zbog povratka na domaću scenu naše najuspešnije umetnice svih vremena – kaže Slavko Timotijević, istoričar umetnosti i svojedobno dugogodišnji direktor Studentskog kulturnog centra. On dodaje „da ta vest nužno povlači sa sobom i niz pitanja o onim aspektima projekta koje šturo i birokratski sročena vest ne pokriva“.

– Stoga bi možda prvo trebalo izneti neku vrstu geneze odnosa Marine Abramović i domaćeg kustoskog i političkog establišmenta, posebno u periodu nakon 2000-e – skreće pažnju naš sagovornik.

– Oficijelna, odnosno institucionalna stručna javnost nekako nije bila naklonjena Marini Abramović, što, možda, i objašnjava da nijedna inicijativa za njenu retrospektivu nije krenula odavde, od domaćih muzejskih institucija – kaže Timotijević dodajući „da je knjigu o beogradskom periodu Marine Abramović izdala novosadska galerija Bel Art a ne neka muzejska institucija“. – Sve ovo možda objašnjava zašto se u delegaciji koja je pregovarala sa Marinom nije našlo nijedno stručno lice. Zato što će kustos ove izložbe biti verovatno stranac ili inostrani kustoski tim dok će domaćim stručnjacima ostati zadovoljstvo da sa strane posmatraju i analiziraju ono što će im biti servirano. Odnosno, jasno je da je Brnabićka kupila gotov proizvod. S tim u vezi ostaje gorčina da se u ovom društvu ništa ne može uraditi bez direktnog uplitanja politike i političara (u ovom slučaju Vučića i njegove premijerke) koji su odlučili da pokupe svaki poenčić u svakom segmentu ovog društva te iznova prave torzioni lup – umesto da vlast bude servis građana i podrška stručnjacima, ona prisvaja sve ono što im se učini korisno za partijsku promociju. Perverzna logika torzionog lupa je ova: ja držim u šaci sve pare pa i tvoje, ali pošto ih ja držim u šaci, mogu da radim sa njima šta hoću i da lupam packe svim stručnjacima da ne rade svoj posao, što ovi ni ne mogu da rade jer nemaju pare. Upravo u tom svetlu biće zanimljivo koliko će transparentno ovaj projekat svetliti tri meseca, a nama ostaje da se nadamo kako će inostrani stručnjaci bolje pročitati opus M. A., pogotovo onaj beogradski period, od onih koji su sa njom rasli i razvijali se – zaključuje Slavko Timotijević.

– Neobično mi je drago što je najavljena izložba Marine Abramović u Beogradu. Dobro je da će se konačno realizovati taj projekat s obzirom na to da je Muzej i ranije ulazio u pregovore sa umetnicom, ali da nije bilo moguće odgovoriti na velike zahteve oko troškova takvog projekta koji daleko prevazilaze uobičajeni budžet ove ustanove – kaže Branislav Dimitrijević, istoričar i teoretičar umetnosti. On smatra da će to „biti nesumnjivo najveće izdvajanje za jedan projekat u oblasti savremene umetnosti u Srbiji“.

– Ako je ovo „lasta“ koja će označiti proleće kontinuirane podrške muzeju i za druge izložbene projekte, za akvizicije, za produkciju umetnosti, za edukativne i izdavačke projekte, onda je ovo jako dobra vest. Takođe, kao nastavnik istorije umetnosti veoma se radujem mogućnosti da moji studenti dobiju priliku da sagledaju rad ove umetnice koja je, a posebno njen „beogradski period“, uvek deo moje redovne nastave. S druge strane, moj stav oko sadašnje uloge ove umetnice u globalnoj kulturnoj politici i estradizaciji umetnosti je poznat i ja sam već o tome pisao – podseća Dimitrijević. Upitan kako komentariše uključivanje premijerke Brnabić u pregovore oko izložbe on odgovara:

– To pokazuje veliko poverenje predsednika Vučića u svoju premijerku jer me čudi da nije on odlučio da lično ide da pregovara sa umetnicom s obzirom na to da on odlučuje o svemu pa je stručan verovatno i za performans art. Slično je bilo i u Crnoj Gori, gde je umetnica postala počasna državljanka i primila trinaestojulski orden povodom kojeg je izjavila da je to nagrada „koja će biti sigurno najvažnija u njenom životu jer predstavlja simbol i potvrdu da je priznata za životno djelo u sopstvenoj zemlji“. Verovatno će tako nešto izjaviti i ovom prilikom i njoj očigledno godi ovakva pažnja sa najviših nivoa političke moći – kaže Branislav Dimitrijević uz konstataciju da misli „da je loše za autonomiju umetničkih institucija da vrhovni državni organi preuzimaju njihove ingerencije“.

Stevan Vuković, teoretičar umetnosti, komentarišući samu najavu izložbe „Čistač“ Marine Abramović u MSUB kaže:

– Pa ako to bude, kao što je najavljeno, izložba koja se mogla videti u Moderna Museetu u Stokholmu još početkom prošle godine, i koja je od tada na turneji, da bi više od dve godine kasnije bila dopremljena i do Beograda, biće to veliki poraz za ovu sredinu, iz koje je umetnica potekla.

Prema rečima Vukovića, „biće to samokolonizujući gest, kojim se MSUB stavlja u poziciju institucije koja samo ugošćava jednu putujuću blokbaster izložbu u čijem inicijalnom koncipiranju njeni kustosi nisu učestvovali“.

– To će značiti da smo kulturna provincija u koju se samo vrši plasman već gotovih proizvoda, a ne partneri u dijalogu iz koga tek nastaju umetnički projekti. Naime, Marina Abramović nije u MOMA ili Gugenhajm dopremila fotografije svojih performansa i njihove video-zapise, nego je uživo izvodila radove koje do tada nije nigde izvela. Zašto onda u Beogradu da se to sve vrati na format klasične izložbe, kada čak i u intervjuu koji se može videti na sajtu Henie Onstad Kunstsenter, gde se trenutno ta pomenuta izložba nalazi, Marina Abramović izjavljuje da joj je trebalo 50 godina da shvati da to što joj treba za rad su samo njeno fizičko prisustvo i publika, da je sve ostalo nepotrebno? Zašto ne krenuti od toga – pita se Vuković. On dodaje „da je Marina veoma odgovorna osoba, potpuno posvećena svom poslu, i da je komunikacija sa njom sasvim jednostavna“.

– Bilo je dovoljno da je neko od kustosa MSUB pozove na saradnju, i ona bi se sigurno odazvala. Igrom slučaja sam upravo ovih dana u kontaktu sa koleginicom koja je kustoskinja u Moderna Museetu u Stokholmu, pa sam je za svaki slučaj pitao da li je za njih tu izložbu sa Marinom Abramović ugovarao Stefan Leven, premijer Švedske, i dobio sam potvrdu da definitivno nije, i da to kod njih uopšte nije običaj. Ali, mnogi njihovi običaji se i inače razlikuju od naših, tako da to ništa ne mora da znači – zaključuje Stevan Vuković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari