Zašto ne Ajn Rend 1

U svetu u kome postoje isključivo dihotomije, a ne nijanse sivog, Ajn Rend definiše dobro kao sebičnost, a zlo kao altruizam. Osim što je načinila ono što je Džordž Edvard Mur, možda ne do kraja precizno, nazvao naturalističkom greškom, ova autorka uopšte nije razumela sadržaj pojmova sebičnosti i altruizma, već ih je ideologizovala, pa je altruizam poistovetila sa staljinističkom političkom praksom, ili nekim drugim oblikom totalitarne diktature, a sebičnost s radikalnom varijantom novovekovnog individualizma. Ovakvo sagledavanje ovih pojmova je krajnje pogrešno.

Učenje koje predlaže Rend je posebna vrsta racionalnog egoizma gde se vrednost života osobe gotovo u potpunosti iscrpljuje u manifestacijama instrumentalne racionalnosti. U deskriptivnoj ravni, pod egoizmom obično podrazumevamo da individua 1) u svim ili u supstancijalnoj većini situacija ima želje i motive koji se isključivo odnose na zadovoljenje sopstvenih interesa, 2) da u svim ili u supstancijalnoj većini situacija nastoji da postupa tako da njeni postupci vode isključivo ostvarenju ili maksimaciji njenih ličnih interesa, i/ili da 3) u svim ili u supstancijalnoj većini situacija zahteva od drugih individua da njihovi postupci isključivo vode ostvarenju ili maksimaciji ličnih interesa individue koja taj zahtev postavlja, čime se egoizam transformiše u ličnu diktaturu. Rendijanskim argumentom racionalnog egoizma, koji pretenduje da bude normativna teorija, tvrdi se da je za individue racionalno da postupaju onako kako je definisano pod jedan i dva, ali ne i u skladu s tačkom tri. Međutim, ako je altruizam (i ono što iz njega sledi) jedini neprijatelj protiv koga se treba boriti, onda je teško uvideti zašto ne bi bilo racionalno da se napravi i ovaj treći korak.

Rend veruje da se altruizam i sebičnost isključuju, međutim to ne mora da bude slučaj. Na individualnom planu odnos altruizma i sebičnosti je kompleksan. Sebičnost nije u svakom pojedinačnom slučaju nespojiva sa altruizmom. Na primer, unutrašnja gratifikacija koju individua oseća nakon što nekome pomogne u nekom nategnutom teorijskom okviru bi mogla da se protumači kao sofisticirana verzija sebičnosti, ali to nije vrsta sebičnosti koja je nespojiva sa altruizmom.

Osim toga, da bi individua bila kompetentni moralni sudija, nije dovoljno da bude racionalna, već je neophodno da bude i emocionalno kompetentna. Ljudski moral je nemoguć bez autentično altruističkih motiva kao neposrednih uzroka postupaka i odgovarajućih emocionalnih reakcija na patnje i nedaće drugih ljudskih bića. Osobe koje imaju anatomske ili funkcionalne nedostatke u regionima mozga koji su zaduženi za procesiranje bazičnih emocija, imaju ozbiljne probleme kada je reč o funkcionisanju u socijalnom i moralnom kontekstu. To su osobe koje ne iskušavaju strah u susretu s pretećim stimulusima, ne mogu da prepoznaju facijalne ekspresije tuge i bola, ne iskušavaju krivicu i kajanje zbog učinjenih prestupa, niti imaju bilo kakav moralni osećaj. Kao i u slučaju Ajn Rend, njima nije preterano stalo ni do koherentnosti sistema verovanja. Takve osobe čine klasu beskrupuloznih društvenih predatora i obično ih nazivamo psihopatama. Da ne bude nesporazuma, time ne sugerišem da Rend i njene pristalice pripadaju ovoj klasi individua.

Pre nego što se neko upusti u čitanje Ajn Rend, trebalo bi možda prethodno da se upozna s delima Dejvida Hjuma i Adama Smita, kao i radovima klasičnih filozofa. Tamo ima mnogo zanimljivijih uvida. Zapravo, uopšte nije jasno otkuda ova omađijanost jednim misliocem koji je, bar kada je reč o akademskim krugovima, marginalan. I još nešto, kada čovek pogleda ko su u Srbiji libertarijanci, okupljeni oko organizacije koja je svojevrsni libertarijansko-elitistički SKOJ, jednostavno mu dođe da bude marksista. Otuda ne iznenađuje omađijanost jednog drugog dela mladih ljudi ovom ideologijom, koja je dijagnostikovala nevolje kapitalizma i dala recept za revoluciju.

Konačno, u moralu je uglavnom reč o našem ophođenju prema drugima, a ne o tome kako ostvariti vlastite ciljeve. Da bi se osoba ponašala moralno, neophodno je da ponekada suspenduje vlastitu samoživost i individualne interese. Oni koji to ne razumeju nalaze se izvan igre koju zovemo moral.

Autor je istraživač Instituta za filozofiju Filozofskog fakulteta u Beogradu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari