Vučićev gambit 1Foto: FreeImages_Cierpki

Samo par dana pošto je akademik Dušan Teodorović javno obznanio ono što svi vidimo i osećamo, da „Srbijom vlada Aleksandar Vučić sa grupom nekompetentnih i nepoštenih ljudi, koji su građanima Srbije ukrali njihovu zemlju“, na ulicama Beograda osvanuo je zloslutni grafit.

„Ništa ne brinite, sve ćemo vas streljati“, glasi grafit. Verujem da je taj zloglasnik svestan da je to najgori način da se zaustavi ovaj slobodni pad Srbije u bezdan i da je „streljanje“ upotrebio kao metaforu. Jasno je međutim, da se mora zaustaviti ovaj „Vučićev gambit“, to njegovo svakodnevno lažno žrtvovanje za državu i narod, dok Srbija nezaustavljivo klizi u besmisao i sve ide dođavola.

Prevara, to je prava reč za sve što rade AV, SNS i svi ti plitkoumni i nepismeni ljudi iz njegovog okruženja, koji su skoro bez izuzetka sinonimi za neznanje, glupost, bezobrazluk, prostotu i bahatost. I zaista sve je prevara još od 2012. kada su na izbore izašli kao nacionalisti, branioci srpstva i Kosova i euroskeptici – a vlast uzeli kao najveći eurofili. Usledila je prevara sa potpisivanjem Sporazuma o normalizaciji odnosa sa Kosovom 2013. u Briselu. Samo jedan bizarniji detalj iz tog Sporazuma ilustruje prevaru: U članu 14 jasno piše da se Srbija neće protiviti ulasku Kosova u Međunarodne organizacije, a FSS je nedavno tužio UEFA i FIFA Međunarodnom sportskom sudu u Lozani zato što su primili Kosovo u članstvo.

Kada su tako, bar za neko vreme skinuli Kosovo sa dnevnog reda a svesni činjenice da čuda postoje samo zahvaljujući ljudskom neznanju, AV i njegovi su krenuli u „preporod“ Srbije. Ponudili su lažne ideje o velikim građevinskim radovima  i sistemima. Kanal Smederevo – Solun, brzu prugu Beograd – Budimpešta, Beograd na vodi i menadžment koji će dužničku i gubitničku Željezaru Smederevo pretvoriti u profitabilnog giganta. Danas se prve dve lažne ideje više i ne pominju, a slučaj „Savamala“ i gubici koje je napravio spasilački menadžment jasno pokazuju o kakvoj je prevari reč.

Srbija je sa AV-om i njegovom vlašću država potpunog poniženja i moralne sramote. Mene ispunjava ogorčenjem to njegovo svakodnevno obraćanje građanima, sa uglađenom agresivnošću i ubeđivanjem građana da će Srbija vrlo brzo postati idilični raj na zemlji, zaboravljajući da idila postaje idila tek kad se okonča. On obećava da će nam standard biti ravan nemačkom, samo ako budemo malo vredniji. Kod njega su sve stvari tako jednostavne, i svi problemi u društvu bi nestali, samo kad bi njega slušali. A život po pravilu ne prihvata jednostavnost, jer Pasternak lepo kaže: „Nije život što i poljem preći“. Taj vrhunski meritokrata, majstor manipulacije i imitacije, kao jedini „politički autoritet“ Srbije, uz pomoć svojih tabloidnih medija, briše razliku između politike, zločina i kriminala. Kako? Tako što na silu bez ikakvog uticaja struke i javnosti, dakle u tajnosti, sa svojim arapskim partnerima, pravi „Beograd na vodi“. Tako što aminuje noćno, fantomsko rušenje Savamale. Tako što ne da da se otkriju krivci za helikoptersku smrt sedmoro ljudi. Tako što „nema snage“ da privatizuje Zvezdu i Partizan. Tako što bez ikakvih dokaza hapsi i optužuje, tada prvog privrednika Srbije Miškovića, drži ga u zatvoru osam meseci pod jednom optužbom, a kad se ispostavilo da tu nema krivice, naknadno ga osuđuje za desetu, takođe nedokazanu stvar. On rehabilituje najveće grešnike misleći da će time greh biti izbrisan. Sve su to bespravni postupci uvijeni u politički celofan koji je providan da i laici vide o čemu se radi.

AV ne prihvata pravilo da dobijanje poverenja građana na izborima u isto vreme znači prihvatanje odgovornosti za sudbinu države i društva. Njegov sarkazam, kad i danas govori o prošloj vlasti, današnjoj opoziciji, otkriva u njemu štetočinu i sabotera svakog napretka. Kao jedan od boljih svršenih studenata beogradskog Pravnog fakulteta, morao bi da zna da točkove društva ne pokreću pojedinci, pogotovu ne kapaciteta njegovih saradnika. Točkovi su državne institucije u punom kapacitetu, od Vlade i celokupne administracije, Parlamenta i sudova do celokupnog civilnog ili građanskog sektora u koji spadaju mediji, obrazovne institucije, umetnici i umetnost svake vrste, pa i sport.

AV ne oseća zvuke života običnih ljudi jer je narodu odredio dijetu, sačinjenu od propagande i straha, dok se on sam odmara samo kad sanja. A pošto sanja 25 sati dnevno, znači da radi bez odmora. Njegovi snovi nikom pa ni njemu ne donose spokoj. A život teče dalje i uskoro će se, bar kada je o mojoj generaciji reč, završiti. Za nas više nema nade, jer prvi frazeolog Srbije  uopšte ne razmišlja o sadašnjosti. Nedavno je izjavio: „Moje je da se bavim budućnošću naše zemlje“. Zato neka apolitična, bezbrižna pustolovna i šešeljovskim nacional šovinizmom zatrovana mladost Srbije vidi šta će? Ako postoji put u bolje, on nameće potpun uvid u najgore, o tome je reč u ovom članku.

Autor je urednik emisije „Sportska galaksija“, koja se emituje na Jutjub kanalu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari