"Nemoj o tome, zvaće nas" 1

Sredina aprila 2003. godine, vanredno stanje posle ubistva premijera Srbije.

Kao novinar agencije Beta tog dana dobio sam zadatak da odem na konferenciju za novinare Nebojše Čovića, tada potpredsednika srpske vlade. A konferencija, sve samo ne uobičajena. Čović, između ostalog, reče: „Neki koji su se kupali u bazenu u Šilerovoj, pili viski sa pripadnicima Zemunskog klana…“ Novinari zagledaju jedni ka drugima, a svi znamo na koga misli – na politički moćnog, možda i najmoćnijeg čoveka tada. I odmah novinari telefone u ruke (tad još nije bilo smartfona) i brzo diktiramo kraće agencijske verzije vesti.

Zovem prvog kolegu koji se javi na fiksni telefon u desku Bete. Zovem i ne razmišljam: „Hm, da li ipak to proveriti sa glavnim urednikom…“. Takvo je vreme bilo, ili novinarski mozak nije bio baždaren na današnji kod: „Vidi, nemoj o tome. Moćan je taj.“ Ali, vremena su se menjala. Prošla kohabitacija, prošlo vreme kada je teže bilo političkom vrhu da okrene telefon i nešto traži. Barem zbog toga što su postojala dva vrha.

Došlo novo vreme – „Evropska unija nema alternativu“. Došlo vreme jednog kabineta. Kraj aprila, opet taj april, ali ovog puta proleće 2012. godine. Izbori na pragu. I izađe vest da Amerika i dalje traži Miladina Kovačevića. Onog što je obogaljio jednog mlađeg državljanina SAD, pobegao u Srbiju, a mi platili 900.000 dolara da se to reši. Kad ne lezi vraže, reče sledeće advokat Borović: „Ništa mi nismo rešili, za Ameriku taj slučaj nije gotov.“ Poče onda i politika da se meša, tako je to u finišu kampanje. Oglasi se SNS ponovivši stav advokata Borovića. Vlasti tadašnje, ministarka pravde Snežana Malović i njen zamenik Homen, to su oštro demantovali.

A ja, kao tadašnji dopisnik Tanjuga iz Vašingtona, rešio da vidim šta je tačno. Nađem adresu Tužilaštva okruga Brum u državi Njujork, pošaljem mejl i sledećeg dana stigne odgovor tužioca Džeralda Molena: „Američko tužilaštvo će sprovesti postupak ekstradicije ili hapšenja ako Kovačević ikada bude dostupan.“ Znači, ipak ga traže! Brzo šaljem vest sa oznakom ekskluzivno za Tanjug i to dežurnom uredniku, koji je ranom zorom pusti. I pogreši, očigledno. Ne prođe ni par dana, prvi dani maja, a stiže izveštaj Kolegijuma nacionalne nam agencije: „Dopisnik iz Vašingtona u aprilu nije ispunio standarde agencije.“ Kratko i jasno.

Godine prošle, oprobao se i na televiziji B92, a „novi standardi“ koji su počeli 2008. godine neumorno se usavršavali. Od 2012. sve što uradi vlast najbolje je. Medijski. U novijoj istoriji. Pitam: „Je l’ može televizijski prilog o obećanju od pre dve godine da će se stanovi prodavati za 380 evra po kvadratu.“ Odgovor je: „Ne.“ Dajem novi predlog: „A, na primer, evo ga izveštaj o medijskim slobodama, ne hvale nas, je l’ da zovem stručnjake da vidim šta kazu u vezi sa tim.“ – „Nemoj.“ „A protest protiv diktature, sinoć je bilo nekoliko hiljada ljudi, hoću to da pratim…“ Munjeviti odgovor glasi: „Zauzete su kamere.“

Došao je i maj 2017. godine i telefonski poziv. „Vidi, Uroše, stigla je odluka da više nisi potreban B92.“ – Ko je to odlučio? – „Paa, odlučeno je.“ Oni koji odlučuju, oni koji kažu zauzete su kamere, oni koji okreću glavu od svega što se dešava u ovoj zemlji, danas zauzimaju čelna mesta srpskih medijskih kuća. Zauzimali su i juče. A veruju da će zauzimati i sutra. I, isto tako bi poslušnički služili i svakoj sledećoj vlasti, sa istim žarom, kao danas naprednjačkoj. A te iste naprednjake koji su sada u vrhu, kada jednom opet budu opozicija, današnji gloduri ne bi puštali ni u pola novinskog stupca ili trideset sekundi televizijskog priloga.

Polušapat koji odzvanja redakcijama, bes i gorčina novinara koji su primorani da pognu glave ili to čine zarad sitnih beneficija vlastodržaca – to je svakodnevica ovdašnjih medijskih kuća. Sloboda medija je prigušena zbog sve izraženijeg udaljavanja od onih standarda s početka teksta, kada naši novinarski mozgovi nisu bili primorani na autocenzuru.

Sada uglavnom ne odlučuje naš zdrav razum, već ide urednička ocena: „Nećemo raditi taj prilog, ZVALI SU nas.“

Autor je saradnik CIRSD-a, a nekadašnji novinar Bete, Tanjuga i TV B92

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari