Kakvi smo, istinski, prema deci? 1Foto: FreeImages / Cierpki

Tačno je, obeležavaćamo, glasno, Svetski dan deteta, ovih dan dva. Najzgodnije mesto za tako nešto su šoping molovi. To je pravi izazov za odrasle!

Obraćanjem pažnje na dete se investira u budućnost – potrošnje! Neko, tamo, računa, da roditelj neće imati srca da svoju princezu, ili sina jedinca, liši željenog artikla „koji imaju svi njegovi, ili njeni drugovi…“

I, izgledaće da je veselo. Neka deca će i biti vesela. Neka neće.

Takva su deca i kad nije Svetski dan deteta. Samo, tad ih retko, ili ređe uopšte pogledujemo.

A Svetski dan deteta nikako nije dečji praznik. Dečji praznici su njihovi rođendani, na mestima koja su ona odabrala; Nove godine sa onima koje najviše vole; susret sa drugom ili drugaricom posle mnogo vremena…

Svako dete je biće za sebe, sa sasvim specifičnim osobinama, ukusima, željama… Deca nisu „slatka mala“ stvorenja koje odrasli potapšu po „glavici“ u prolazu ili se slatko smeju kad deca (na inicijativu odraslog) govore o politici, miru u svetu, ceni zimnice… Slatki mogu da budu kolači, kućni ljubimci, možda med. Dete može da bude veselo ili tužno, aktivno ili pasivno, zbunjeno ili radoznalo.

Pridev sladak je naša reč, reč odraslog koji ne ume da razume dete.

A zašto ne razume? Pa, jer je davno odustao od sopstvenog detinjstva. Nije ni svestan, taj odrasli, da je detinjstvo period života koji traje koliko i sam život: najpre ga živimo, uronjeni u njega potpuno kao u duboku vodu, potom polako izranjamo, ali pogledujemo za sobom, da vidimo dokle smo došli. Neko svoje detinjstvo gurne duboko u sebe, zaturi ga kao cipelu s visokom štiklom ili kravatu za svečani izlazak (ne uzima je u ruke često). I, onda detinjstvo hoće da iziđe, da se kaže svome vlasniku… Ponekad ih ponovo upoznaju psihoterapeuti .

Neretko bežimo od sopstvenog detinjstva jer nam se nešto zaglavilo u njega kao trn u bosu nogu. Ali, onda, kad odrastemo, baš smo mi ti koji taj trn ni ne pokušavamo da izvadimo onda kada to može, još uvek, bezbolno da se obavi.

Detinjstvo je relativno kasno „otkriveno“. Prema istoričaru i antropologu, Filipu Arijesu dete je, kao samosvojno biće, „zabeleženo“ u Evropi tek u 17. veku. Do tada je bilo shvatano kao „umanjeni odrasli čovek“…

Pre toga, „u srednjevekovnom društvu… doživljaj detinjstva nije ni postojao… A, doživljaj detinjstva nije isto što i naklonost prema deci. On odgovara svesti o posebnosti deteta, svesti o onome po čemu se dete razlikuje od odraslog, čak i mladog odraslog.

Takva svest nije postojala…

Postoji li takva svest danas?

Koliko činimo, svakog dana, ne jednom ili dva puta godišnje, za decu?

Mislimo li na njih kad dozvoljavamo da ih mediji „razvlače“ zamućenog lica i „zaštićene“ navođenjem samo inicijala, ne celog njihovog imena u raznim člancima, vestima, izveštajima?

Da li znamo šta radimo kad je javnost gotovo podeljena u vezi s odlukom – koja se donosi u ime deteta, hoće li dobiti vakcinu ili ne?

Možemo li naći meru između prezaštićenosti i zlostavljanja (nasilja u porodici)?

Ko će naučiti nove generacije mladih roditelja da njihovo dete nije uvek pravu?

Hoćemo li proveriti svaki put kad se, na Fejsbuku na primer, pojavi mladalački poziv za ispijanje tableta, javno, u centru grada….

Kad li će se u medijima redovno pojavljivati, na naslovnim stranama i u udarnim vestima one u kojima saznajemo koliko su deca skupila sredstava za bolesnog druga, u Leskovcu na primer; ili one u kojima vidimo šta su sve naučili; kako su savladali ono strašno slovo R; kako su prošli kroz razvod roditelja; koje su medalje doneli iz poznavanja prirode i društva, na primer.

Jer, ako bismo više slušali ono što nam deca kazuju, na svoj ponekad nemušti način, shvatili bismo da oni i o prirodi i o društvu znaju mnogo više od nas. Jer, gledaju nas iskreno, čisto i otvoreno, i vide onakvim kakvi smo.

Kakvi smo, istinski, prema deci!?

Autorka je pisac za decu i odgovorna urednica obrazovnog programa za decu, mlade i porodicu Radio Beograda 1

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari