Igor Đorđević: Ričard 1Foto: Zaknic Vicencio

Na sceni Narodnog pozorišta nakon 24 godine ponovo se igra Šekspirovo najpolitičnije delo „Ričard Treći“.

Iako drama koja je nastala još 1953. godine ima i te kako veze sa savremenim trenutkom, ideja da se ovaj komad ponovo postavi u nacionalnom teatru došla je delom i, prema rečima direktora Drame NP Željka Hubača i rediteljke Snežane Trišić, zato što je u ansamblu ovog pozorišta već postojao Ričard – glumac spreman da zaigra ovu, kako se to obično kaže, životnu ulogu.

Nakon Predraga Mikija Manojlovića i Mije Aleksića, koji su obeležili istoriju domaćeg pozorišta igrajući jednog od najpoznatijih zlikovaca u istoriji književnosti, ovog zlobnog, grbavog i beskrajno inteligentnog i zavodljivog čoveka sada tumači Igor Đorđević.

Zanimljivo je da je on od studija imao želju da igra baš ovaj lik.

„Za mene je najveći izazov zbog filozofije koja je, pre svega, veoma bliska ovom vremenu. On je neko ko stalno dela, ne postavljajući pitanje ‘biti il’ ne biti’. I zato je sve u jednom: vojskovođa, ljubavnik, manipulator, tragičan lik, pa i onaj koga volimo i mrzimo u isto vreme“, objašnjava Đorđević, koji je postao jedan od najperspektivnijih glumaca sa ulogama u predstavama „Car Edip“, „Zli dusi“, „Bizarno“… za koje je nagrađen priznanjima „Zoran Radmilović“, „Raša Plaović“…

Đorđević je sa 34 godine stekao status prvaka Narodnog pozorišta, koji, kako kaže, postavlja granice ispod koje ne sme ići. Ali ipak ne donosi materijalne privilegije.

„Posle izvođenja predstave ‘Car Edip’, u kojoj sam igrao glavnu ulogu, čekao sam prevoz na Terazijama. Prilazi mi čovek koji je te večeri, očigledno, bio u publici i kaže: ‘E, moj Edipe, trolom ideš kući!'“, priča Đorđević.

Kaže da je najpotpuniju ulogu ostvario igrajući Alberta Ajnštajna, za koju se spremao tako što je išao na časove fizike.

Igor Đorđević je rođen u Topoli 19. decembra 1978. godine. Završio je Pozorišnu akademiju u Novom Sadu u klasi Vide Ognjenović (sa Nadom Šargin i Ivanom Bosiljčićem). Stalni je član Narodnog pozorišta od 2002. godine. Većinu svojih značajnih pozorišnih uloga ostvario je predstavama koje je režirala njegova profesorka Vida Ognjenović – „Mileva Ajnštajn“, „Tri sestre“, „Car Edip“, „Don Krsto“, „Kanjoš Macedonović“. Igrao je i u filmovima „Đavolja varoš“, „Jesen stiže, Dunjo moja“, „Hamlet, ciganski princ“ i televizijskim serijama „Nepobedivo srce“, „Zvezdara“, „Cvat lipe na Balkanu“…

Oženjen je koleginicom Zoranom Bećić, sa kojom ima ćerku Petru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari