Beton – dekada prva u sedam koraka 1Foto: Aleksandar Veljković

(Mnemosyne)
Slični su rođendanski i komemorativni diskurs, osećaji trijumfa i gorčine daju pitki buke. Opasno je osvrtati se, pitajte Lotovu ženu – a šta ako nam pogled unazad ostane zaglavljen, kao u klopci, zadivljen prizvanom svežinom lanjskih snegova?

Nezahvalno je pisati sam o sebi, jer ko je umakao samohvalisavosti ili zavodljivoj pesmi mita o savršenoj biografiji. Najteže je pisati o stvarima koje te se najviše tiču, napisao je jedan pisac, posebno ako u jezgru tih stvari leži trauma sećanja i nelagoda istine. A istina je da je istorija Betona istorija jednog neuspeha. Istina uzbudljivog i poduhvata ne sasvim jalovih.

2. (Početak)

Za sve je kriv jedan austrijski pisac pomešanih živaca, koji je voleo da izaziva skandale u svom društvu nečiste savesti, jedna podstanarska soba u ulici 27. marta (nomen est pomen, govorio bi njen ondašnji habitant), čije su temelje tramvaji milozvučno gonili u drhtaj, jedan pisac kome su zebla leđa na margini, opsednut građevinskim metaforama i jedna književna scena bezbedno ušuškana u ignorisanje masovnih grobnica i srpske odgovornosti za unutarjugoslovenski rat 90-ih. NJen se apatični dremež preobratio u mobilizaciju nacionalnih elita, pripravnih na panterov skok zbog žakuzerijske prozivke iz polja kulture. Otuda SMB(sivomaslinasto borbeni)-sarkazam u samoodrednici KPK Beton (kulturno-propagandni komplet), kao da je, daleko bilo, tog 20. juna 2006. godine, proglašena opšta mobilizacija među intelektualcima srbijanskim, da svak spremi dvopek, napuni čuturicu i podmaže polovni PC, pa u rat za istinu, pravdu, pomirenje

Politika, najstarija od najuslužnijih na Balkanu, uskliknula je posle drugog broja Betona anketom „Misliti drugačije, ali…“ i poentirala: „Radikalno osporavanje, pogotovo ako je tu uneto mnogo gneva, ne može ostvariti neke bitno nove i drugačije horizonte“. I odmah su se usledile etikete: komesari i sovjetski komesari, crveni kmeri i kineski banditi, te serkl drugara sa fakulteta, da stražarno uokvire pojavu „drugačijeg mišljenja, ali“, sve dok se nije pojavila grupa P70 da preuzme na sebe kontrolu štete i pokaže pravi put. A ovaj se otkrio u oksimoronskom spoju ničim izazvane promocije srpskog jezika i autonomije književnosti, dakle, u nekakvom nacionalističkom imanentizmu i/ili imanentnom nacionalizmu.

  1.      (Od dodatka do neprofitnog preduzimača)

Medijski je jedinstven položaj Betona unutar dnevnog lista Danas. Ni podstanari ni strano telo, uređivački gledano: država u državi, finansijski: bez ikakvih ingerencija. Imponuje poverenje uredništva Danasa neuzdrmano činjenicom da su morali na sud zbog dve tužbe pristigle na račun Betona: tužbe Đorđa Vukadinovića zbog teksta Milice Jovanović i Radomira Smiljanića zbog Bulevara zvezda Saše Ilića, posvećenog ovom „gusaru sa Dunava“ i „dopisivaču“ Hitlerovog Mein Kampfa. Ili mogućom tužbom zbog satirične pesme Predraga Lucića o Jaši Tomiću, kada se u urazumljivanju potencijalnog tužioca efikasno istakao Petar Luković.

Beton je podelio razvojnu sudbinu nezavisnih medijskih inicijativa u doba tranzicije. Od atipičnog dodatka u dnevnom listu, Beton je pokrenuo svoju ediciju (tonB), ostvario regionalnu kulturnu saradnju i međunarodna gostovanja, osnovao svoju neprofitnu organizaciju (Kulturno prosvetna zajednica Beton), učestvovao u realizaciji festivala i projekata i od leta 2013. razvio svoj sajt (www.elektrobeton.net) kao aktivan portal.

  1.      (Postyu mreža)      

Kao podlistak Beton je izlazio u splitskom Feral Tribune-u i u zagrebačkom književnom dvotjedniku Zarez. U saradnji sa zagrebačkom tada knjižarom Booksa od avgusta 2008. godine realizuje se razmena kritika: kritičarke i kritičari iz Srbije pišu o knjigama objavljenim u Hrvatskoj i obratno. Najplodnija saradnja je ostvarena sa Qendrom multimedija iz Prištine sa kojim je redakcija Betona 2011. godine objavila dve antologije: Iz Prištine, s ljubavlju, antologiju savremene kosovske književne scene (poezija, proza i drama) na srpskom jeziku i Iz Beograda, s ljubavlju, antologiju savremene priče iz Srbije autorki i autora mlađe generacije na albanskom jeziku. Beton je 2012. i 2103. godine sa Qendrom koorganizator međunarodnog književnog festivala Polip u Prištini.

  1.      (Temati)            

Beton je periodično promovisao savremeno književno stvaralaštvo autora manjinskih kulturnih zajednica u Srbiji, kao i balkanskih suseda. Objavljen je dvojezični, mađarsko-srpski broj (maj 2008.) posvećen mađarskoj književnosti u Vojvodini u prevodu Marka Čudića, i broj (februar 2011.) posvećen albanskoj književnosti na Kosovu. Objavljeni su temati posvećeni: književnoj sceni u Makedoniji (jun 2011.) u prevodu Biljane Andonovske, kritičko-teorijskim radovima iz Slovenije (mart 2012.), socijalnoj grčkoj literaturi (april 2012), izboru iz rumunske književnosti (mart 2015.) u prevodu Đure Miočinovića i bugarskoj kratkoj priči (maj 2016.) u prevodu Dalibora Plečića. Posebni su sajamski temati u prevodu Voje Šindolića: izbor iz poezije kineskog pesnika Bei Daoa (oktobar 2014.) i izbor iz poezije palestinskog pesnika Mahmouda Darwisha i izraelskog pesnika Aharona Shabtaija (oktobar 2015.).

  1.      (Projekti i knjige)

2011. i 2012. godine je realizovan projekat edukacije mlađih kritičara iz oblasti književnosti, izvođačkih i vizuelnih umetnosti, „Criticize this!“. Odabrane kritike publikovane su sinhrono kao dodaci u Danasu, u podgoričkoj Pobjedi i zagrebačkom tjedniku Novosti. Udruga Kulturtreger iz Zagreba bila je nosilac projekta, uz Beton, Seecult iz Beograda, Kurziv iz Zagreba i Plima iz Ulcinja.

Od oktobra 2012. do januara 2014. godine Beton je sproveo projekat „Ka razvijenoj demokratiji“ u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu. Održano je 15 tribina sa po troje i više učesnika na aktuelne društvene i političke teme i objavljen je zbornik sa tekstovima učesnika tribina.

Februara 2013. godine KPZ Beton objavio je knjigu poezije Arbena Idrizija, pesnika iz Priština, Zveri vole otadžbinu, koju je preveo Škeljzen Malići.

Redakcija Betona je objavila četiri specijalna izdanja Betona na nemačkom jeziku i predstavila ih na Međunarodnom sajmu knjiga u Lajpcigu 2010., 2011., 2012. i 2013. godine. Februara 2013. je priređen specijalan temat Betona na nemačkom jeziku za nemački časopis N-ost.

Septembra 2014. godine počela je realizacija dvogodišnjeg projekta „Figura neprijatelja – preosmišljavanje srpsko-albanskih odnosa“. Ovaj projekat KPZ Beton realizuje sa Institutom za filozofiju i društvenu teoriju iz Beograda. Uključeno je 24 naučnih istraživača, novinara i kritičara iz Albanije, Srbije i sa Kosova. Objavljen je zbornik na srpskom, tokom juna biće objavljen i na albanskom jeziku, u pripremi je publikacija na engleskom jeziku. Pet tekstova je objavljeno u prištinskom dnevniku Koha ditore. Zbornik je predstavljen na Filološkom fakultetu u Prištini, u CZKD-u u Beogradu, na Sajmu knjiga u Lajpcigu 2016. godine i na Kolumbija Univerzitetu u NJujorku. Početkom jula biće predstavljen u Tirani.

  1.      (Perspektive)            

Ako je šačica marginalaca postigla sve ovo, otkud onda gorčina i neuspeh?

Svakako nije zbog strategije omalovažavanja ili ignorisanja koju su kontinuirano forsirali kako zatočnici nacionalističkog kulturnog modela, tako i SKD-PEN mejnstrim oportunisti, salonski rodoljupci i privilegovani ovisnici o državno-gradskim budžetima.

Septembra 2013. dvojica urednika su napustili Beton, svako iz svojih razloga, jedan zloupotrebivši poziciju urednika i našavši se u egzistencijalnoj prinudi da sledi radikalni preokret e-novina i njenu novu prorežimsku politiku, drugi otišavši bez obrazloženja, ponevši samoinicijativno, kao vlastiti miraz ili dividende, ono najlukrativnije iz zajedničke ostavštine: internacionalne aktivnosti i prevode knjiga sa Kosova.

Eto malog poučka za savremenu demokratiju koja teži jednakosti a ne efikasnosti: samovlasne i samožive treba kontrolisati da poštuju proceduru i vrednost ravnopravnosti a one sklone inerciji podsticati da svojim inicijativama i idejama zasluže jednakost svog glasa u odlučivanju.

Tu leži gorčina. A neuspeh Betona dolazi otuda što je kritički entuzijazam opadao, naporedo sa brojem saradnika. Danas kad Srbija klizi u populističku diktaturu, konzervativnu evoluciju i još jaču besperspektivnost, kad se ozbiljna alternativa ne nazire, raste potreba za novim građanskim inicijativama, kao i za punim aktiviranjem postojećih kritičkih resursa.

Možda je finiš prve dekade dobro mesto za humku Betona, a možda sledi drugo poluvreme. Duh proklete avlije još nije upokojen.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari