Reči i postupci poraženih demokrata i pobednika Trampa su mnogo sličniji nego što se obično smatra.

I jedni i drugi saopštili su biračima da je Amerika žrtva stranih neprijateljskih snaga. Dakle, stvar nije u porazu demokrata, već u tome da su Amerikanci zaboravili osećaj za dostizanje mogućeg u spoljnom svetu. Pored toga, u poslednje vreme aktivno se razmatra tema odnosa u trouglu SAD, Kine i Rusije. Naime, bivši pomoćnik predsednika SAD za nacionalnu bezbednost Zbignjev Bžežinski takav savez naziva pozitivnim, a asocijaciju između SAD, Kine i Rusije – idealnim odgovorom na krizu svetske vlasti.

Od polovine prošle godine u Americi su počeli da govore čudne stvari i nikako ne mogu da se zaustave. Ispostavilo se da je neočekivan ne samo uspon Trampa, već i reakcija na njega. Začuđujuće deluje izveštaj tri obaveštajne službe u kojem se tvrdi da rusko mešanje u američke predsedničke izbore predstavlja Putinovu osvetu za stavove Hilari Klinton u vreme ruskih izbora i zimskih protesta 2011-2012. i zbog toga se Putinovo oprezno davanje prvenstva Trampu navodi kao dokaz rušilačkog mešanja Rusije u američki politički sistem. Neobična su priznanja da saradnici tri obaveštajne službe temelje svoje zaključke na izjavama Hilari Klinton i ličnosti povezanih s Kremljem. Nemoguće je da je američka obaveštajna služba previdela da su u kandidaturu Hilari Klinton sumnjali ljudi koji su kritički raspoloženi prema ruskom režimu. Poražavajuće je delovao članak u kojem su Amerikanci ozbiljno govorili o tome da se na izborima bore prozapadne demokratske snage i kandidat Moskve, kao da se radilo o izborima u Gruziji ili Moldaviji. Bilo je čudno čitati stavove najprogresivnijih ljudi prema kojima kritika jednog od državnih činovnika – čelnika MIP-a – znači podrivanje legitimnosti budućeg predsednika, o štetnosti neograničenog interneta, prekomerne objektivnosti novinara, sumnjivih kontakata sa strancima i o tome da obaveštajne službe neće da optužuju bez razloga. Čudnovato je da se obeležjem patriotizma smatra odnos prema predstavnicima strane države, da je onaj ko nedovoljno kudi Rusiju loš Amerikanac. Sve to doživeli smo kod nas. Međutim, tužno je slušati to iz Amerike.

Godine 2010. WikiLeaks „izbacio“ je desetine hiljada dokumenata američke diplomatske pošte i Americi se ništa nije desilo. SAD nisu izgubile nijednog saveznika i nisu stekle nijednog neprijatelja. Nikom nije palo na pamet da priča svetu kako je to urađeno u Rusiji. Upravo suprotno – i ona je ubrajana u one koji su pogođeni.

Godine 1996. radio sam u izbornom štabu Borisa Jeljcina koji je tada gubio popularnost i dobro pamtim kako je u Rusiju krišom dovedena grupa američkih političkih konsultanata kako bi spasila situaciju. Prema sociološkim podacima, te godine je 72 odsto Rusa imalo pozitivan odnos prema SAD. Danas dve trećine Rusa ispoljava negativan odnos prema SAD. Naknadno se vidi da je takvo ponašanje bilo neizbežno. U isto vreme neki Rusi tvrde da bi današnji rusko-američki odnosi bili mnogo zdraviji ukoliko Amerikanci ne bi pokušavali da „pomažu“ Rusima koji se bore s posledicama razaranja njihove otadžbine. Red je da se podseti i na to da su devedesete godine za obične Ruse bile vreme ekonomskog nazadovanja, a 1998 – godina finansijskog kraha. Kremlj se odlučno ograđivao od svetskog liderstva SAD kada je 1999. NATO počeo 78-dnevni vazdušni rat protiv ruske saveznice Jugoslavije.

Kad je na vlast došao Vladimir Putin, zalažući se za snažniju rusku državu, ideja rusko-američkog partnerstva već je bila u ruševinama. Ipak, naš predsednik je pokušao да kuca na američka vrata kad je nazvao DŽordža Buša posle terorističkih napada 11. septembra kako bi predložio Vašingtonu da s Moskvom zaključi ugovor o borbi protiv terorizma.

Lično verujem i nadam se da ćemo, pre svega na osnovi ekonomske saradnje, uspeti da nađemo rešenje problema i da nećemo dovesti stvari do „vrućeg“ rata. Nadamo se da će novi predsednik SAD Donald Tramp obnoviti rusko-američke susrete na najvišem nivou. On je već obećao da će poboljšati odnose s Rusijom, predložio je za državnog sekretara Reksa Tilersona, koji ima solidno iskustvo rada u Rusiji. Prvi korak približavanja s Rusijom trebalo bi da bude ukidanje sankcija koje je nametnula Obamina administracija. Zajedno s Amerikancima mogli bismo da ujedinimo napore kako bi se uspostavila cena nafte povoljna za obe strane.

Neću da žurim sa zaključcima, u politici i diplomatiji žurba nije dopustiva. Živi bili pa videli! Opraštajući se od vas, poštovani srpski čitaoci, želim u novoj godini i vama i našim američkim partnerima da uspešno rešavate, pre svega, svoje unutrašnje probleme.

Autor je profesor Moskovskog državnog instituta međunarodnih odnosa, stalni dopisnik Ruske informativne agencije „Novosti“ u Beogradu 1982-1994, bivši ministar informacija Ruske Federacije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari