Pravo na repliku 1

Četvrtak, 11. maj
– Ahaaa, vidim naši ste, u redu! – reče mi s osmehom saobraćajni policajac pokazujući rukom da nastavim da vozim.

– A koji ste to vi? – prestravih se.

– Molim na uvid vaša dokumenta – preseče, ispravi se, isprsi se, preobrazi u namrštenu uniformu kao neka podvojena ličnost.

– Molim na uvid i ja vašu legitimaciju – još ozbiljnije ću ja, potpuno svesna da bi mi najradije zalepio neki penal, iako jedan drugome ništa nismo krivi. Postali smo „samo neprijatelji“, u trenu – poštujući zakon! Uvažavajući se shodno ovlašćenjima, dužnostima i obavezama, uzvraćajući istom merom. Sve po zakonu! A osećaj i njegov i moj je kao da smo nešto zgrešili, ma kao da smo ga prekršili – držeći ga se!

Ceo zbun je nastao zbog poslaničke nalepnice na mojoj šoferki, na osnovu koje je on sasvim opravdano razumeo da sam iz neke bratske državne službe, a ja nikako da se pomirim sa tom spojkom uniforma – naši/i nenaši!

I slučajno ili ne, to podsećanje na godine uniformi i oružja, naših i nenaših – separatista, izdajnika, stranih plaćenika, dezertera, obeležilo mi je i novu skupštinsku sednicu započetu jutros u 10 sati, koja na dnevnom redu ima prevažnu tačku – izbor tužioca za ratne zločine.

Ali, na početku utvrđivanje dnevnog reda. Sva četiri moja predloga za izmene i dopune zakona odbijena su glatko:

– SNS i klika oko nje odbili su da raspravljamo i povećamo sredstva za lečenje oboljenja i stanja koja se ne mogu lečiti u R. Srbiji, pa ćemo primerom male Teodore i mnogih pre, a očito i posle nje, i dalje lečiti decu SMS-ovima. Za ovu namenu, kao i Fond za lečenje retkih bolesti, i dalje će se slivati zanemarljivo mali postotak od prihoda od igara na sreću;

– Jedinice lokalne samouprave – opštine i gradovi, i dalje će zavisiti od političkih i finansijskih centara moći, jer im je Republika uzela i centralizovala veliki deo najsigurnijeg prihoda – od poreza na zarade;

– pripadnici LGBT populacije neće biti zaštićeni od neonacističkih i neofašističkih organizacija;

– Republika Srbija i dalje odbija suočavanje sa ratnim zločinima počinjenim u njeno ime, ne želeći da proširi krivično delo negiranja genocida i zločina protiv čovečnosti na sve međunarodne sudove koji su za ove zločine nadležni, već samo koje je ona selektovala.

Sve ove moje predloge odbila je vladajuća većina.

Što reče Zoran – ništa čudno kada im je najpametniji, najelokventniji, najveća uzdanica, ma genije postao Marjan Rističević!

Petak, 12. maj

Imam samo pet minuta za obraćanje, uvek sa ogromnim rizikom da me predsedavajući/a naročito, prekine, oduzme dalje reč. Ne mož’ to da izdrži ni pet minuta kritike. Ali staće. Staće i u kraće. Evo i u dva: „Ja nemam amneziju i dobro pamtim ratnohuškačku perjanicu 90-ih Aleksandra Vučića. Očekujem od tužioca za ratne zločine da svoju autonomnost pokaže tako što će krenuti od vrha piramide, istražujući ne samo izvršioce, već i one koji su na njih huškali. A baš sam gledala juče neki snimak govora Vučića iz Gline u kome poziva na stvaranje Velike Srbije i nadam se da će tužioci i to istražiti. Neće biti da se jedino Velika Srbija stvara u miru, a jedino Velika Albanija u nemiru!“.

Pa nek me prekine. Ja svoje izrekla. Ali nije. Predsedavajuća Gojković, koja se prečesto žali na svoja osećanja i stanja dok polemiše sa nama iz opozicije, a ne ide na bolovanje (osim ako joj mi dođemo umesto terapije), nije me prekinula, „samo“ mi nije ni dala pravo na repliku i te kako zasluženo nakon i pojavno i sadržajno bizarnih nastupa Đuke&Orlića u odbrani stranačkog šefa Vučića. Ovaj prvi pokušavajući da mu dušu spasi podatkom da je 1993. još bio student kada je rat u Hrvatskoj već bio završen! Ovaj drugi ni sam ne zna zašto.

I naravno, baš zato mi ipak od njih mudrija predsedavajuća nije dozvolila repliku, jer je znala da je taj zapaljujući govor u Glini Vučić držao 1995. godine! Dve godine posle rata! Još opasnije! Huškački crno na belo! A i zato što je mogla naslutiti da ću podsetiti da je Vučić mrzeo Slobu ne zato sto je Sloba ratove vodio, već zato što ih je izgubio.

Kad ratnog huškača Vučića brane Đuka i Orlić, a radikalski derivat Gojković mi ne da repliku, znaš da su mu ’90-e uvek siguran putokaz za robiju.

Subota – nedelja, 13-14. maj

Porodica, rođendani, prijatelji, neprijatelji. Prva tri dela oko mene, poslednji preko telefona. Telefon u karantin i rešeno. Malo mira. Pa i za pisanje.

Ponedeljak, 15. maj

Imamo šizofrenu situaciju u kojoj nam Aleksandar Vučić i Ivica Dačić objašnjavaju kako je dijalog, naročito u regionu, ključan. Jel?! Trebalo im je 25 godina da to shvate. Ako uopšte i jesu ili je to samo pokriće za još malo političkog preživljavanja dok se ne namire svim regionalnim trgovinama – glasovima, zlatom žutim, zlatom crnim, belim…

U pričama o ovim kupoprodajnim odnosima na najtamniju boju (mada te odnose šapatom nazivaju imenom osnovnog teniskog rekvizita) češće čujem ime premijerovog brata. U mom rodnom Pančevu stekli biste utisak da je gradonačelnik. I? Nikom ništa. Tužioci glume oposume, sudije su imale pokaznu vežbu na slučaju Asomakum, a baš danas je SNS sa svojim satelitima dodatno povećala uticaj političke većine na pravosuđe. Potpuno suprotno cilju koji je Vlada Srbije sam sebi zadala kroz Nacionalnu strategiju reforme pravosuđa 2013-2018. i Akcioni plan za Poglavlje 23 (jedno od tri ključna za Srbiju u pregovorima za EU). Umesto promene Ustava i oduzimanja nadležnosti poslanicima vlasti da biraju sudije i tužioce, i time pokažu maksimalno smanjenje direktnog uticaja na sudije i tužioce, danas je SNS na mala vrata opet provukla svoje kadrovike. Štaviše, produžila mandate predsednicima sudova, kao i radni vek svima koji su pred penzijom. Silo moja, zakona ili Vučića klike?!

Utorak, 16. maj

Na današnju vest da je Vučić posetio kineski Hestil – „temelj buduće saradnje“, krajnje uznemirujuće, pa i opasno deluje uz taj tekst prateća fotografija: puno Kineza stoji u vrsti, drže ispred sebe višemetarsko platno sa tekstom dobrodošlice Vučiću, a jedan, u centru, taj je glavni, drži visoko, visoko na transparentu podignutu fotografiju AV-a. Sasvim dovoljno uslova za doživljaj ozbiljnog stresa, mnogo većeg nego kada pročitam nešto iz crne hronike. To stvara uglavnom saosećanje ili ljutnju. Ali ovo! Ja sam doživela kao jednu od najviše pretećih fotografija u poslednjih pet godina: ako i poslednji odu odavde, so what? Dovešće druge da mu kliču! Temelj buduće saradnje!

Misliti o tome do sledećeg presunčanog izbornog dana.

Sreda, 17. maj

Vučić i njegovi poslanici ponovo će za 60 miliona evra zbog EPS-a zadužiti građane! I one koji mu najviše veruju, u ovom trenutku, kao i sve one koji mu ništa ne veruju, ne žele ga ni za navijača u svom omiljenom klubu! Toliko „nam“ dobro ide, da NAS opet zadužuje ON. Dok elektroprivredno kumstvo cveta, naši radnici su i dalje među najniže plaćenima u Evropi, učitelji i profesori degradirani do koske, uskoro će nas lečiti veterinari. Sve veći broj ljudi ponovo živi u „porodičnim zadrugama“, sa više generacija u domaćinstvu, u kome se neretko preživljava zahvaljujući samo jednoj penziji. Na samo 30 kilometara od Beograda u bilo kom pravcu sudarate se sa siromaštvom i bedom, a pod ruku sa neobrazovanjem, proizvodi glasače koji ne razmišljaju šta zaokružuju na izborima. Ali je taj socijalni zločin s predumišljajem protiv sopstvenih građana besprizoran: vi osiromašite ljude, a onda ih „nagrađujete“ za glas. Pa zar stvarno misli da se baš svi kopčaju na leđa?! Ne, ne, točak se zavrteo, i pašće kad-tad ova opsesivno-osvetničko-kleptomanska Vučić’s brother korporacija.

Autorka je narodna poslanica Nove stranke

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari