BH revizionizam 1

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome

Omer Karabeg: Kakav je u Bosni i Hercegovini odnos prema Drugom svetskom ratu i antifašizmu razgovaraju funkcioneri dve opozicione partije – Reuf Bajrović, predsednik Građanskog saveza iz Federacije Bosne i Hercegovine, i Zdravko Krsmanović, potpredsednik Narodnog demokratskog pokreta iz Republike Srpske

Reuf Bajrović: Kada pogledate imena ulica, vidite da se neke od njih zovu po ljudima koji su u Drugom svjetskom ratu bili na strani nacista i fašista. Ako pogledate udžbenike za osnovne i srednje škole vidjet ćete da se u verziji istorije koju djeca uče afirmišu vrijednosti za koje su se borili kvislinški i kolaboracionistički pokreti u Dugom svjetskom ratu. Bosna i Hercegovina je u izvjesnoj mjeri bila žrtva onih snaga koje su u rat devedesetih ušle sa željom da speru grijehe svojih očeva i djedova. Za njih je taj rat na neki način bio drugo poluvrijeme rata iz 1941.

Zdravko Krsmanović: Vrijednosti antifašističke borbe počele su se urušavati odmah nakon 1991. godine, kada su se pojavile partije koje su u svojim programima imale kompletnu reviziju istorije Drugog svjetskog rata. One su zastupale vrijednosti koje apsolutno nisu bile primjerene antifašističkoj borbi u kojoj su naši narodi bili na strani sila pobjednica, a ne poraženih.

Bajrović: SDA pokušava da pomiri dva dijela svoje infrastrukture – onaj profašistički i onaj antifašistički, jer je bivšem predsjedniku Sulejmanu Tihiću bio bliži Raif Dizdarević nego Mustafa Busuladžić. Međutim, sada se SDA vraća svojim mladomuslimanskim korijenima. Afirmišu se ljudi koji su bili na strani kolaboracionista. U tom kontekstu je i priča o Mustafi Busuladžiću kao o nekome ko je nepravedno streljan. Prije nekoliko dana Bakir Izetbegović je izjednačio Srebrenicu, dakle genocid u Srebrenici, i ono što se dešavalo na Blajburgu 1945. godine.

Krsmanović: I u Republici Srpskoj pokušavaju objediniti antifašističke i fašističke vrijednosti. Danas se u Republici Srpskoj mnogo više obilježavaju srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu i glorifikuje stradanje srpskog naroda nego što se slavi antifašistička borba. Mnogo više pažnje se posvećuje Kozari, gdje je stradao srpski narod, nego što se govori o borbi partizanskih jedinica protiv fašističkih i kvislinških snaga na Sutjesci. U Rudom se uopšte ne obilježava formiranje Prve proleterska brigade. Nema obilježavanja Fočanske Republike koja je od januara do maja 1942. godine, kada je u Foči boravio Vrhovni štab, bila jedina slobodna teritorija na prostoru Evrope. Ne obilježava se ni Igmanski marš kao veličanstvena epopeja.

Bajrović: Nedavno smo mogli vidjeti Dragana Čovića u Odžaku kako plače nad porazom posljednjeg bastiona nacizma i ustaštva, jer je u Odžaku maja 1945. slomljen posljednji otpor snaga koje su bile vjerne nacističkom vođi. Ustaški otpor u Odžaku slomila je 16. muslimanska brigada i sada se neki ponašaju kao da je to bio strašan zločin. To je naša realnost.

Krsmanović: Ulica u kojoj sam stanovao zvala se Partizanski put, a sada je to Ulica Nikolaja Velimirovića. Promjenjena su imena svih ulica i škola koje su nosile imena partizanskih boraca. Nema više nijedne ulice ili škole koja nosi ime Ivana Gorana Kovačića i Ive Lole Ribara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari