Site name

Ustavni bh-patriotizam

U BiH se još uvijek izbjegava javni diskurs o kompromisu ili konsocijativnoj političkoj kulturi, ma koliko elementi te kulture bili ugrađeni i u postojeća ustavna rješenja, ili bili sofisticirani zahtjevi iz procesa prilagodbe EU.

7

Piše: Mile Lasić

30. jul 2017. 17:00

Ustavni bh-patriotizam

NJeguje se, zapravo, posve tvrdoglavo, iluzija kako je moguće upravljati BiH na tradicionalan način i uz pravila koja važe za manje složene zemlje. Do rješenja za <I>hrvatsko pitanje<I> u BiH kao i rješenja za sva bosanskohercegovačka nacionalna pitanja, može se doći samo temeljem transnacionalnih i tranentitetskih suradnji, temeljem pravnog iskustva višenacionalnih zemalja i višenacionalnih politekonomskih integracija, kakva je Europska unija, te uz primjenu metoda upravljanja razlikama. Ovim se pristupom ne dovode apsolutno u pitanje vrijednosti tzv. većinske demokracije, ali se želi izrijekom upozoriti da se jednakost građana manjinskih nacionalnih i etničkih skupina dovodi u pitanje ukoliko se u društvima formiranih skupnih razlika ne poštuju skupni identiteti i skupne razlike i ne omogućuje balans između metoda većinske i zastupničke demokracije.

Utoliko je krajnje opasan zahtjev za ukidanjem kantona, ili ukidanjem domova naroda u Federaciji, i to pod geslom jednake važnosti glasa svakoga građanina. Takvo što je opravdano demonstrirati u zastupničkim/predstavničkim domovima, ali se od <I>domova ili vijeća naroda<I> ne smiju praviti paralelni zastupnički domovi jer bi se tako odustalo od mehanizama zaštite vitalnih nacionalnih interes (identitarnih, jezičnih, obrazovnih), ali i zaštite elementarnih ekonomskih interesa i razvojnih pitanja, prevažnih za svaki politički narod u višenacionalnoj zajednici. Društva svjesna svoje podijeljenosti morala bi primjenjivati već postojeće instrumente zaštite identiteta i istovremeno tragati za sofisticiranijim zaštitama (primjerice unutar koncepta institucionalne jednakopravnosti za takvima kakvi su paritet, veto, vitalni interesi...), ukoliko misle nadići podjele, odnosno izaći iz konsocijacijske situacije u neku od formi političkih zajednica (takvih primjera je već bilo u povijesti). U protivnom, ukoliko se u tzv. konsocijacijskim situacijama ne osigurava zaštita i temeljnih osobnih i skupnih prava, ne može se izbjeći nametanje vrijednosti većinske etničke/nacionalne zajednice manjinskoj zajednici. U tom slučaju su na djelu mehanizmi i metode prisilne asimilacije ili nasilne integradije, koje su - kako smo već u uvodu spomenuli - najkasnije s prijelazom u novi milenij prezrene, ako ne posvuda i odbačene kao nadvladane metode stare paradigme ili paradigme nasilja.

U (post)modernističkoj dekonstrukciji je inače neupitno da se i nacionalizam i patriotizam kao pojmovi mogu koristiti u sinonimnom značenju, ma koliko među njima može biti i suptilnih razlika. Patriotizam je naime uvijek povezan s interesima političke zajednice, čak i u višenacionalnim zajednicama (otuda i njegova dominantnija manifestacija kod većinskih nacija), dok nacionalizam može, ali ne mora, biti povezan s političkom zajednicom i/ili etničkom grupom. Patriotizmu je, u pravilu, inzistiranje na povezanosti s etničkom grupom strano, a nacionalizmu nije. Patriotizam postoji samo kao težnja za obranom već postojeće političke zajednice, a nacionalizam može postojati i bez političke zajednice i može biti okrenut protiv neke političke zajednice jer priželjkivana nacija-država može se zastupati i postići isključivo nacionalizmom. Zbog toga ne bismo smjeli previđati koncepciju ustavnog patriotizma koji su u SR NJemačkoj razvili Dolf Sternberger i Jurgen Habermas, ma koliko u BiH bili udaljeni od toga koncepta u ovom trenutku. Mi naime prvo moramo započeti s elementarnim pretpostavkama konsensne kulture: međusobnog priznanja oformljenih identiteta te neupitnog prihvaćanja državnog okvira BiH kao otpimalnog okvira za sve bh. identitete, uključivo i onaj koji dolazi kao zajednički nazivnik svih bosanskohercegovačkih identiteta - državno-građanski. No do njega se ne dolazi dokidanjem ili zanemarivanjem postojećih, nego uvažavanjem svitu identiteta i orijentacija, pa nas do tako nečega ne mogu dovesti već spomenuti daltonisti i jeftini prijatelji Bosne.

Ovim se, na kraju svih poduzetih dekonstrukcija, želi poručiti kako je nužno već danas misliti na tzv. ustavni patriotizam kao orijentaciju i metodu. Uostalom, kada se i Habermas zalagao posle Drugog svjetskog rata za ustavni patriotizam kao poželjni oblik njemačkog nacionalizma, kojim bi se nadilazilo etničko kao isključujuće za sve drugo, ili kao koncept koji ne bi smio biti zainteresiran za širenje SR NJemačke kao političke zajednice na ostale etničke njemačke prostore, nije pledirao za drugo do za unutarnju kvalitetu zajednice, za doslovno poštovanje Ustava SR NJemačke kao osiguravatelja ljudskih i građanskih prava svih njemačkih građana bez obzira na njihovo etničko podrijetlo. Utoliko bi razumijevanje i ovoga koncepta moglo pomoći u osmišljavanju modela reintegradije, kako bi se u BiH znalo otkuda početi, što je sve nužno respektirati i što nam je činiti.

U svemu ovomu na njegov način govori i Ulrich Beck, kada u predodgovoru važne studije Moć protiv moći u doba globalizacije govori o mogućnostima kozmopolitskog gledanja ili razvoju politike u kozmopolitsku državu. Ne radi se, piše Beck. o clash of civilizations, već o borbi za kulturu čovječanstva u kojoj je moguć suživot veoma različitih tradicija. Pod kozmopolitiskim se, tvrdi Beck, ne misli na "idealističko-elitistički pojam kojim se nadnacionalna elita i organizacija služe kao ideološkim otvaračem u svojim imperijalističkim ambicijama", nego mu se kao poželjan cilj čine "vrijednosti priznate, životne šarolikosti koja prožima sve društvene slojeve i povijesne kontekste u smislu kozmopolitskog common sense, što zahvaća znatan dio čovječanstva i navodi ga na možda nezaustavljive promjene.

Pri samom kraju kažimo, u (post)modernom svijetu nove paradigme (kojega nema ni u formama projekta izvan EU) se i ne radi o drugom do o pokušaju življenja alteriteta ili mnoštva identiteta, do čega je stiglo, ili stiže putem političke kulture priznavanja kulturoloških pluralnosti, odnosno upravljanjem etničkom/nacionalnom pluralnošću. Otuda je naložen veliki oprez pri opravdanim dekonstrukcijama neoliberalnih pojava unutar EU-pozajedničenih politika, ili propitivanju i samih temelja i temeljnih pojmova unutar EU, uključivo i propitivanja svakojakih negativnih popratnih pojava tijekom procesa približavanja EU. Ni u kojem slučaju, naime, ne bi se smjelo dovoditi u pitanje EU kao projekt mira, niti njezin ustroj temeljem načela supsidijariteta, hromonizacije ili solidarnosti. Jednostavno iz razloga što takvih mehanizama nije nikada bilo u povijesti ni jedne druge imperije, ili saveza država, to jest što je EU sa svim njezinim manama sui generis tvorevina, u kojoj se odvijaju i procesi tzv. transnacionalnih pulsacija, interakcija i socijalizacija, to jest nove paradigme nenasilja i međusobnog uvažavanja. Uz ovu vrstu uočavanja, posve je potom opravdano, pa čak i nužno, razlikovati procese europeizacije, sustavne dubinske prilagodbe potencijalnih članica EU putem preuzimanja pravne stečevine ili pravnog nasljeđa EU, od nevoljnog i samo formalnog povezivanja s EU ili "Eu-izacije".

Umjesto bilo kojega zaključka, kazat ćemo na samom kraju, i izrijekom, da su bh. elite nesposobne razumjeti i prihvatiti novu, uvjetno kazano EU-paradigmu, jer takvo što podrazumijeva i novi mentalitet i europeizirane politike u najvažnijim oblastima života, u njihovim kompleksnim značenjima i nerijetko protivurječnim izvedbama. Umjesto ove vrste izazova, političke elite u BiH su se odlučile zadržati zemlju zamrznuta konflikta u njihovom zarobljeništvu, u involutivnom sunovratu i vlastitu lošu prošlost. Onemogućujući joj postati dijelom modernoga svijeta, onomu u kojemu je moguće živjeti susrete kultura i kulturu alteriteta, i izrijekom kazano - postati punopravnom članicom EU, u BiH će se nastaviti umiranje na rate po nekom sličnom scenariju kao pri kraju postojanja bivše SFRJ.

Otuda bi bilo iznimno važno spoznati već danas potrebu za vrijednostima paradigme nenasilja i posve drugačijom političkom kulturom, u čijem su temelju spremnost na dijalog i kompromis, a upravljanje nacionalnim razlikama vrhunski princip. Jedino ovim putem bi se, u konačnici, mogle u BiH nadvladati autoritarne kulture, te se ujedno rastati i od separatističkih i unitarističkih koncepcija, kako bi se svi u BiH počeli vraćati održivoj zajedničkoj i jednakopravnoj zajednici. U europskoj zemlji BiH - temeljem uvažavanja ovih načela, uz funkcionisanje pravne države i garanciju zaštite ljudskih prava, uključivo i individualnih i prava naroda i narodnosnih manjina - mogli bi se nadići zamrznuti konflikti i razriješiti i sva nacionalna pitanja i bosanskohercegovačko državno-političko pitanje.

U izdanju Synopsisa

Mostarski profesor političkih nauka, ex-yu diplomata i dugogodišnji dopisnik više balkanskih medija iz Nemačke uključujući i Danas, dr Mile Lasić objavio je knjigu eseja provokativnog naslova Avanti, diletanti (izdavač Synopsis, Sarajevo-Zagreb 2016). Preispitujući teška iskušenja i izgradnji bh-državnosti, prof. dr Mile Lasić nudi jedan drugačiji pristup baziran na iskustvu Evropske unije. Reč je o konsocijativnoj demokratiji kojom se koriguju princip jedan čovek jedan glas i preko osiguranih zasebnih identiteta teži stvaranju zajedničkog bosanskohercegovačkoj državno građanskog identitete.

U dogovoru sa autorom Danas donosi odlomak iz ove knjige. Izbor i oprema teksta redakcijski.

povezane vesti

komentari (7)

* Sva polja su obavezna

Potvrdite

Slanjem komentara slažete se sa Pravilima korišćenja ovog sajta.

Hamo

02. avgust 2017.

Osim isprazne retorike gosp. Lasić ništa argumentovano nije rekao. Mogao je bar da navede gdje to u EU ima, ili kako je to Hrvatska riješila, a ne protjerala skoro 10% stanovništva. O majorizaciji i unitarizmu pričaju nacionalisti. Donekle SDA podržava njegove stavove da se u BiH ništa ne mijenja, jer struktura nacionalista živi na grbači svih naroda. U Račanovo vrijeme donese je u Saboru Hrvatske Deklaracija o domovinskom ratu, kojom ispada da Hrvatska nije bila agresor u BiH, ali činjenica smrti spriječila je Tudjmana da odgovara za ratni zločin. Ovo dokazuje da EU i USA trebaju da preuzmu ustroj BiH kao moderno koncipirane države, a ne kao zajednicu naroda, od kojih su srbski i hrvatski, uz podršku Srbije i Hrvatske vodili agresivni rat na uništenju bošnjačkog naroda. Dejton je donio ustavno uredjenje BiH da bošnjački narod kao većinski ne bi nadglasao ostala 2 u vodjenju i upravljanju državom, pa ni u stvarima koje su u cijelom svijetu uredjene na jedinstven način, tako npr. ako se predstavnici 3 naroda ne slože ni 2+2 nije 4, ma kako bilo značajno pitanje za državu (donacije EU za odredjene projekte, ulazak u NATO, itd). Mislim da je krajnje vrijeme da u BiH prestane eksperimentisanje sa narodima nego da medjunarodna zajednica preuzme ovlaštenja na principima medjunarodnog prava da se uredi ova država te da se zabrani rad lica i stranaka promotora agresije, fašizma, ratnih zločinaca, koji za svoje radnje i postupke ne snose odgovornost, a mirno uz pomoć susjeda rade na razgradnji države. Iz iskustva znam da npr. MMF neće da finansira deponiju smeća bez saglasnosti lokalne zajednice, a nama su uništili priznatu državu i nametnuli nemogući Dejton. Glas jednog punoljetnog tzv. Hrvata u izbornom zakonu BiH vrijedi kao 4,5 glasova Bosnjaka. Znaci kad jedan tzv. Hrvat glasa na izborima u BiH, njegov glas vrijedi kao 4,5 glasova Bosnjaka. U instituticije BiH 12% BIH populacije koja se izjasnjavaju kao tzv. Hrvati, popunjava najmanje 33,3% radnih mjesta, sto znaci, neka u administracijama BiH na budzetu ima recimo 300 000 poslova, Hrvati zakonom zauzimaju 100 000 mjesta. Porezi BiH Svi gradjani BiH su zakonski duzni placati isti procent poreza, bez obzira na nacionalnu pripadnost, za razliku od izbornog zakona gdje jedan nacionalni glas tzv. Hrvata vrijedi kao 4,5 nacionalnih glasova Bosnjaka. Sto znaci, cca. 450 000 Hrvata iz BiH bira recimo 100 000 sluzbenika za budzetske administrativne poslove u svim nivoima za institucije u BiH dok za isti broj mjesta cca. 2 000 000 Bosnjaka se takodjer biraju. Ako je tako, zasto recimo prosjecan Hrvat ne placa 4,5 puta veci procenat poreza od prosjecnog Bosnjaka, recimo prosjecan tzv. Hrvat da placa 60% poreza, a prosjecan Bosnjak 15%? Eh to ne moze.I jos tzv. Hrvati kukaju i smatraju da su ugrozeni. Interesantno je da je gosp. Lazić radio u Marksistički centru u Sarajevu i obrazovao se kao nacionalista. Kao intelekgualac nije se izjasnio o "dvije škole pod jednim krovom", ustaškim nazivima u Mostaru, što je preneseno iz Hrvatske. Svoje znanje stavio je funkciju zagovaranja trećeg entiteta u BiH.

Mile Lasić

02. avgust 2017.

Vidim, Hamo, da nije samo vrućina u pitanju, nego ste skloni kao neupitni patriota i laganju, pa bez stida velite: "I jos tzv. Hrvati kukaju i smatraju da su ugrozeni. Interesantno je da je gosp. Lazić radio u Marksistički centru u Sarajevu i obrazovao se kao nacionalista. Kao intelekgualac nije se izjasnio o "dvije škole pod jednim krovom", ustaškim nazivima u Mostaru, što je preneseno iz Hrvatske. Svoje znanje stavio je funkciju zagovaranja trećeg entiteta u BiH." Sram vas bilo. Srećom pa me čitatelji "Danasa" poznaju!

Hamo

03. avgust 2017.

Mile Lasić: Ništa niste naveli argumentovano što bi pobilo moje navode. Uopćene fraze, što ne bi trebao biti Vaš nivo. Očito da je knjiga pisana i za nalogodavce, vjerovatno su je i finansirali. Da bi čitaoci u Sr. Vaše navode lakše shvatili, uzmino hipotetički da je KiM entitet u Srbiji, imalo bi 25% stanovništva države, ili bi po BH kriteriju bili konstitutivni narod, te u konsocijacijskim situacijama učestvovali u organima vlasti, u državnoj administraciji, javnim preduzećima itd. sa 50%, kao i Srbi.

Hamo

03. avgust 2017.

Mile Lasić: Očekivalo bi se da u odgovoru iznesete neke argumentovane stavove, koji bi ukazvali na lažno navedene konstatacije. Služite se općim frazama, što ne bi trebao biti Vaš nivo. Vjerovatno ste zastupali i one koji su finansirali izdavanje knjige. Da bi čitaoci lakše shvatili Vaše konsocijacijske situacije ili stavove, hipotetički uzmimo da je KiM u sastavu Sr. imalo bi 25% stanovništva države. Po BH kriterijima Albanci bi bili konsitutivni narod, i imali pravo da učestvuju u vlasti, državnoj administraciji, javnim preduzećima itd. sa 50%. Ovo o čemu pišete i čemu težite, i što opravdavate nema nigdje osim u BiH, i eventualno u diktatorskim zemljama.

Mile Lasić

03. avgust 2017.

Hamo, opet špekulirate i uspoređujete neusporedivo: Hrvati u BiH nisu ničija dijaspora, niti su nacionalna manjina, jer su jedan od tri autohtona i konstitutivna bh. naroda, ili jedna od tri bh. ko-nacija, političkih naroda koji nisu više "etnija" a ne mogu kao ni druga dva postati "nacija država". Vremena tog modela su prošla, na redu su transnacionalne socijalizacije i senzibilna upravljanja razlikama, čime se uostalom bavim u mojpj knjizi"Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije EU" (Sarajevo, 2016.). Utoliko se cijela BiH nalazi u tzv. idealnoj konsocijacijskoj situaciji, koja prosto vapi za senzibilnim metodama upravljanja razlikama, što podrazumijeva i tzv. institucionalnu jednakopravnost građana svih ko-nacija, građana pripadnika nacionalni manjina i građana koji se ne mogu ili ne žele izjasniti pripadnicima ni ko-nacija ni nacionalnih manjina. Njih je po popisu iz 2013. bilo circa 160.000. Ali, o aporijama multikulturalnosti se ne može govoriti bez potrebnih predznanja, pa toplo preporučam čitanje kultne knige Willa Kymlicke "Multikulturalno građanstvo" ili barem moje knjige "Aporije multikulturalnosti u svijetu i kod nas" (Sarajevo, 2014.) Uostalom, što mislim o ovim i drugim pitanjima svatko dobronamjeran se može uvjeriti na mojoj web stranici www.milelasic.com, mada je u pluhakiranom stanju, pa od 05. aprila više ne mogu na nju postavljati nove priloge. Sugeriram zbog toga pogledati i moju FB stranicu na kojoj postavljam sve tekstove, pa se tamo mogu čitati i aktualne kolumne posvećene mojemu radu u Ekspertnoj skupini za promjenu Ustava Federacije BiH. Tko bude pažljivo čitao lako će uvidjeti da ja nikad ne govorim o "trećem entitetu" nego o obrani svih identiteta putem spomenute institucionalne ravnopravnosti, kako bi se uopće moglo krenuti ka izgradnji "političke zajednice" jednakopravni ljudi u šansama bez obzira na njihov kolektivni identitet. U tom obzorju građani onih ko-nacija kojih je više imaju samo veće obveze a ne i veća prava u svakoj administrativnoj jedinici. Nadam se da ćete se potrudjeti i tim putom razumjeti koliko ste u prvoj reakciji bili naduti, neobaviješteni i grešni.. I u drugoj reakciji ste izgovorili neistinu špekulirajući o nalogodavcima za pojavljivanje ove knjige. Takvih jednostavno nema ako se odlučite da ne pripadate nijednoj stranci, ako izaberete ostati vjerni samo struci i savjesti. INađe se, srećom, tu i tamo poneki prijatelj među nakladnicima, pa se tako i pojavilo mojih 15 knjiga u posljednjih osam godina po povratku u BiH nakon 18 godina boravka u SR Njemačkoj u kontinuitetu, između egzila i azila, kako je to sjajno formulirao rođeni Mostarac, pokojni Predrag Matvejević ...

Hamo

03. avgust 2017.

Vjerovatno znate mnogo o istoriji Bosne, da na ovim prostorima nisu živjeli hriščani – nego krstjani, tzv Bošnjani pripadnici manihejske (dualističke) Bosanske crkve, skoro sve do dolaska Turaka. Bilo je pokusaja nasilnog primanja katoličanstva od strane rimske kurije ili pravoslavlja od strane carigradske patrijaršije kojima je podlegao jedan dio stanovništva. Koliko je to bilo iskreno o tome ne postoje materijalni tragovi koje su vladari imali ili ostavljali na drugim prostorima: crkve, manastiri, razne zadužbine i sl. Sa dolaskom Turaka mnogi krstjani (dokaz stećci kao nadgrobni spomenici) i stanovnici prelazili su na islam kao i oni koji su primili novu vjeru katoličanstvo i pravoslavlje takodje su pojedini prelazili na islam, što dokazuju ista prezimena iz sva 3 naroda, kao Bošnjak, Kovačević, Hadžić, Nikšić i dr . Srbi kao ni Hrvati nisu kroz istoriju vladali Bosnom, mozda kratak period pojedinim dijelovima, prije je bilo obrnuto jer je Bosni pripadao jugoistični dio Srbije, pa u Hrvatskoj Jadran od Zadra do Stona. Čak i četnički ideolog Garašanin je u svojim NAČERTANIJAMA 1844 godine pisao da u BiH žive Bosanci 3 vjere; islamske, pravoslavne i katoličke. Hrvati i Srbi koji ne vuku korijene iz Srbije su Bošnjani, to im je porijeklo, a to što se sada tako zovu to je tzv. derivativno sticanje, pod raznim interesima, pritiscima i propaganda susjednih država. Prema tome floskula kontitutivni narodi služi samo dnevnoj politici, i toga nigdje nema u smislu vašeg zalaganja, jer nema univerzalne vrijednost, osim da su to narodi ili nacije koji dijele zajedničku teritorijalnu cjelinu jedne države.

Mile Lasić

03. avgust 2017.

Dobro, Hamo, mislite kako god hoćete, ali ovo što ste napisali o "bogumilstvu" , manihejstvu i stećcima ili mramorovima, u konačnici o Crkvi bosanskoj, u međuvremenu je posve dovedeno u pitanje vrijednim studijama i istraživanjima. Sugeriram, zavirite u dobre studije pokojnog Dubravka Lovrenovića na ove teme!