Nasilni pripovedački stil 1

Pred čitaocem je knjiga u kojoj nema konačnog „ishodišta nemira“. Napeta, gotovo preteća svakodnevica romanesknog sveta, poput fantastično-horornog lavirinta, pokreće lavinu opsesivnih tema Samante Šveblin (Buenos Ajres, 1978)…

… među kojima su i one „urođene nemoći da se predvide zlokobne, apsurdne intervencije sudbine“, te „ekološki horor genetski modifikovanog sveta“, ukršten sa „dekadencijom argentinskog sela i fantastikom sujevernog sveta punog predrasuda – najavljuje zrenjaninska „Agora“ svoju novu knjigu, „Spasonosna razdaljina“ Samante Šveblin, u prevodu Ljiljane Popović Anđić i Branka Anđića.

Samanta Šveblin, knjigama priča „Srž nereda“ i „Ptice u ustima“, koje su objavljene i u Srbiji, stekla je status jedne od najharizmatičnijih spisateljica savremene hispanoameričke književnosti. Njen prvi roman „Spasonosna razdaljina“ nominovan je za međunarodnu nagradu „Men Buker“.

„Kulminirajući u nerešivu misteriju u kojoj svaka rečenica nosi „neizrečenu pretnju“, „Spasonosna razdaljina“ jeste roman u kojem sve što se kaže, postaje sve gore i gore… konačno puštena nit, kao fitilj zapaljen na nekom mestu; nepomična pošast koja tek što ne bukne“, ocenjuje roman londonski „Gardijan“.

„Ovaj opasno adiktivan prvi roman, još jednom potvrđuje Samantin prepoznatljivi, preteći i subliminalno nasilni pripovedački stil u kojem se pred-apokaliptički svet latentne pretnje predstavlja kombinacijom književnosti apsurda, fantastike i horora oscilirajući između najboljih stranica Embrouza Birsa, drama Beketa i Pintera, i pomalo zaboravljenih priča Koboa Abea“, zabeležio je, između ostalog, Branko Anđić.

„Samanta Šveblin je glas koji obećava u modernoj književnosti na španskom jeziku. Ni najmanje ne sumnjam da ovaj pripovedač ima sjajnu karijeru pred sobom (Mario Vargas Ljosa).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari