Pedeset, ali baš imena 1

Negde pred Novu godinu kad je u bolja vremena vrilo od tzv. novogodišnjih prijema, promovisana je jedna povelika i podebela knjiga na način priličan renomeu „Business info group“, njenog izdavača.

Ali, uprkos tome, čini se da na nju nije dovoljno skrenuta pažnja šire javnosti, pa je to zadatak i ove beleške.

„Zbirke“ novinskih tekstova u knjigama nisu uvek najbolji primer „knjiškosti“, ali je ova u tome izuzetak. Površinski, po njenom „čupavom“, bolje reći „uz dlaku“ naslovu „Neću da ćutim“. Ali, pre svega dubinski – po sadržaju. Reč je, naime, o pedeset dobro ukoričenih velikih i značajnih intervjua objavljivanih u protekle dve bliske godine u mesečniku – eto opet „drčnog“ naziva – „NE“, što su inicijali za „Novu ekonomiju“.

I – još jedno uprkos: dakle, uprkos imenu izvornika tih zapaženih, nekratkoročnih i dnevno potrošnih intervjua, oni nisu svi, ni većina, privredno-ekonomski. Dali su ih novinarima „NE“ značajni javni radnici iz najrazličitijih oblasti i, da ne bismo bili nepravedni pominjući neka, a ne pominjući druga imena, dovoljno je citirati reči iz kraćanog predgovora Biljane Stepanović, direktorke „BIG grupe“, pa da se uverimo da je reč o – baš imenima i ličnostima. Oni se, kaže, kao „aktivni učesnici na javnoj sceni Srbije, koji se i u vreme kada je zamro dijalog, a kritički glasovi bili vrlo retki, nisu libili da jasno iznesu svoje mišljenje ubeđeni da time doprinose dobrobiti društva u kome živimo“.

Ove reči, bez sumnje, podvlači i činjenica da među njima „najboljega nema“. Iako, bezmalo ne zatvara usta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari