Zašto je potreban Prajd 1

Iako se, u trenutku dok ispisujemo ove redove, MUP još nije oglasio u vezi sa bezbednosnom procenom za održavanje Parade ponosa u nedelju, 18. septembra, očito je da nema nikakvog razloga da se Prajd ne održi.

Vladajuća stuktura je ostala ista kao i prošle godine kada je šetnja prošla bez incidenata, uz muziku, smeh, balone. Vlast je tada zauzdala desničare, huligane i homofobe, nema sumnje da će ih negde „skloniti“ i ovog vikenda.

Uradiće oni to ne zbog toga što silno veruju u to da LGBT osobe treba da imaju ista prava kao svi, ili zbog toga što im je žao što je svaka četvrta LGBT osoba fizički napadnuta ili zato što sada u svojim redovima imaju autovanu ministarku, već će to uraditi zbog međunarodne zajednice.
Što se tiče same zajednice, ono što je drugačije no prethodnih godina je tako očigledna podela u LGBT pokretu. S jedne strane su oni koji organizuju i podržavaju Prajd, s druge ostali (izgleda da neutralnih nema) koji nikad nisu bili glasniji u kritikovanju Organizacionog odbora Parade ponosa, i to ne zbog toga da li Prajda treba da bude ili ne, već zato što „samo uzimaju pare za sebe“, te „ništa ne rade na poboljšanju položaja LGBT osoba“. Kako god, ova podela svakako nije dobra za LGBT zajednicu. Pitanje je u šta će se sve to pretvoriti u narednim godinama, ali otom potom.

Da se vratimo na Prajd, koji itekako treba da se održi, jer, za one „neverne Tome“ – ne, homoseksualnost nije bolest! LGBT osobe u Srbiji gotovo su svakodnevno diskriminisane. Dve trećine njih trpelo je psihičko nasilje. Odbacuje ih porodica, prijatelji. Teško dolaze do zaposlenja, a i kada se zaposle često trpe mobing. Nemaju skoro pa nikakva prava. Ne mogu da sklope zajednicu/brak, nemaju regulisano imovinsko pitanje… Ali zato budu pretučeni, popljuvani, verbalno maltretirani skoro svaki dan. Aktiviste prebijaju, policija i tužilaštvo ne reaguju.

LGBT osobe su građani ove zemlje, plaćaju porez i poštuju Srbiju. Zato je potreban Prajd – da ukaže na sve gore pobrojano. I to baš u formi šetnje, muzike i zabave, jer se tako obeležava u svim demokratskim, modernim državama, a Srbija sebe upravo takvom predstavlja. U godini ima 365 dana, postoje dani ovoga i onoga, od Međunarodnog dana zagrljaja, preko Međunarodnog dana lastavica, pa do Međunarodnog dana dezertifikacije i suše, te onda može jedan dan da se odvoji za LGBT zajednicu u Srbiji, koja je jedna od najugroženijih manjina u Srbiji i itekako ima sva prava da se bori za svoja prava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari