Sarajevo na potezu 1

Nakon nedeljnog referenduma na kome se ogromna većina građana izjasnila da se 9. januar obeležava kao Dan Republike Srpske, stanje povišene političke napetosti u BiH produžiće se još najmanje sedam dana – do lokalnih izbora 2. oktobra.

U tih predstojećih sedam dana centralna vlast u Sarajevu povući će neki potez kao odgovor na referendumsko izjašnjavanje u RS. U trenutku pisanja ovog komentara to je formiranje tužilačkog predmeta za kršenje odluka Ustavnog suda BiH – referendumsko izjašnjavanje u RS sprovedeno je upravom tragom toga što je Ustavni sud stavio van snage odluku Skupštine RS o 9. januaru. Da li će se stvar dalje razvijati u pravcu pokušaja političke izolacije Milorada Dodika, koji je označen kao glavni inicijator i organizator referenduma, zavisi od procene Sarajeva. Preduzimanje pravnih mera protiv predsednika Republike Srpske u smislu ograničavanja kretanja moglo bi doneti Dodiku oreol mučenika kod srpskog biračkog tela. Sa druge strane, nepreduzimanje mera moglo bi se protumačiti kao još jedan znak slabosti centralne vlasti, što takođe birači ne praštaju.

U suštini, od intenziteta i mudrosti poteza Sarajeva zavisiće koji će se postreferendumski scenario razviti. Govori se o dva oprečna – jedan prema kome će sve ostati isto, o čemu recimo govori analitičar Džejms Ker Lindzi ističući referendum sa severa Kosova iz 2012, koji je pao u potpuni zaborav nedugo pošto je održan. I drugi, po kome više ništa neće biti isto, jer je kardinalno naneta šteta Dejtonskom miru. Ovaj drugi, koji je mnogo rizičniji, istovremeno je i verovatniji. Jer glasanje u nedelju smešta u širi kontekst nego što je ispoljavanje narodne volje po jednom, u suštini, marginalnom pitanju. Širem nego što je izjašnjavanje u nezgodnom političkom trenutku, čiji je prikriveni cilj i svrha predizborno jačanje kampanje vladajuće Dodikove stranke. Jer, reč je o obliku izjašnjavanja koji se u politici u BiH pominje godinama unazad, koji najmanje od 2010. postaje lajtmotiv scene. I kojim se priziva neka druga politička stvarnost. Bez strateškog plana šta bi posle referenduma moglo biti politički cilj, referendum je postao politička strategija po sebi. Umesto da bude način da primiri krizu u nekom društvu referendumsko izjašnjavanje se pretvorilo u politički cilj, posle koga nema jasnog odgovora šta dalje. To što sličan efekat imaju i referendumski poduhvati u razvijenim i jakim zemljama poput britanskog bregzita, nije nimalo utešno, već je pre za opštu geopolitičku strepnju. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari