Ne želimo samo mi zlato 1Foto:STARSPORT

Od 1988. godine i osvajanja olimpijskog turnira u Seulu najbolji vaterpolisti, prvo velike Jugoslavije, pa skraćene verzije zajedničke države, u zajednici sa Crnom Gorom, a posle njenog raspada reprezentativci Srbije na svake četiri godine odgovaraju na isto pitanje „da li je ovo prilika da osvojite jedinu titulu koja vam nedostaje?“.

 

 I već im ga je preko glave. Pogotovo Dejanu Saviću, ne tako davno velikom igraču, sa rekordnih 444 utakmice za nacionalni tim i desetina pokupljenih medalja u kapici sa državnim obeležjima, a sada vrhunskom treneru, pod čijom komandom su dojučerašnje kolege iz bazena i neki novi klinci vezali zlatne medalje na Evropskom prvenstvu, planetarnom šampionatu i u Svetskoj ligi.

– Maksimalno eskiviram komunikaciju sa novinarima, a da mogu sasvim bih se povukao iz medija. Makar do završetka Olimpijskih igara. To jest našeg učešća na njima, kad god mu dođe kraj. Volim da radim u miru, a mrzim da odgovaram na to kliše pitanje „od juče“ novinara. Pošto ne znaju ništa o vaterpolu ili ga malo razumeju ili ga potcenjuju uhvate se za to jedno, pa nas gnjave, očekujući valjda da ćemo se javno zakleti da ćemo uzeti zlato. Ka da nama nije najviše stalo. Kao da je to jednostavna stvar. Kao da ga niko drugi osim nas ne želi. Čast onima koji razumeju poentu ove priče. I, da, ne čeka Srbija „sto godina“ na olimpijsko zlato. Prošla je samo decenija od kada se, konačno, opet osamostalismo.

# I stranci vam predviđaju najviši mogući plasman u Rio de Žaneiru. Šta kažete za prognoze, po kojima su srpski vaterpolisti „sigurni šampioni“ na ovim Igrama?

– Živimo u neko čudno doba. Svi nešto računaju, ronđaju po statistici, predviđaju, analiziraju, mudruju, anketiraju… Nikome uspesi ne padaju s neba, pa ni nama. Radimo najbolje što možemo i to ne par nedelja, nego mesecima i godinama. I mi smo radoznali da vidimo šta će nam to doneti u Brazilu. A, eto, ne znamo da gledamo u kristalnu kuglu ni bacamo pasulj (smeh).

# Svako vaše dobijeno selektorsko finale na EP, SP i u SL komentarisali ste jednom rečju, na jeziku domaćina turnira. Imate li spreman „govor“ za Brazil?

– Daleko je taj dan. Ako dođe do njega. Čekajte prvo da vidimo kako ćemo otvoriti takmičenje. Pa, posle sve po redu.

# Uz reč Srbija u vaterpolu obavezno ide reč medalja, kaže istorija njenih učešća na velikim takmičenjima. Možete li, zato, zamisliti scenario po kojem se vraćate praznih ruku iz Brazila?

– Ovi momci su vaspitavani kao šampioni, kao moja generacija i mnoge pre nas. Nijedan problem ne može biti tako veliki da nam promeni pobednički mentalitet. Ali… Dojadili smo i bogu i narodu sa svim tim našim titulama. I kao takvi stalna meta konkurenciji. A ona je na Olimpijskim igrama uvek specifična. Na Evropskim i Svetskim prvenstvima zna se ko kosi, a ko vodu nosi, ko napada medalju a ko je turista. Na Igrama je to drugačije. Svi žive za to takmičenje i svi bi da urade veliku stvar za svoju zemlju i sebe. Suprotno onoj Kubertenovoj, niko ne dolazi samo da bi učestvovao. Ne samo Srbija. I zato, da, mogu da zamislim scenario za koji ste me pitali. Spremno bih ga dočekao. Za druge ne znam, a i ne zanima me naročito.

# Ko bi mogao da vam se ispreči na putu do zamišljenog uspeha? Krenimo od rivala u grupi.

– Dosta je ozbiljnih, kvalitetnih i ambicioznih ekipa na turniru, a sa mnogima ćemo imati posla već u takmičenju po grupama. Počev od Mađarske. Uz te mečeve odavno ide epitet „vaterpolo klasik“. Toliko o našim vaterpolo školama i trofejnim tradicijama. Jako im je stalo da se vrate tamo gde su bili pre Londona 2012, kada su posle tri vezana olimpijska zlata ostali bez mesta na pobedničkom postolju. Grčka je u naletu, Australija uvek potencijalni klip u točkovima ekipama iz samog svetskog vrha. Domaći Brazil, sa vrsnim Ratkom Rudićem na mestu selektora, našim Slobodanom Sorom na golu i nekoliko bivših reprezentativaca Španije i Hrvatske, predstavlja potencijalno iznenađenje, a Japan pravu retkost sa svojim neobičnim stilom igre. Svaki meč biće težak i zanimljiv na svoj način.

# I drugoj grupi se „preliva“ kvalitet. Šta mislite o potencijalnim rivalima u nokaut fazi, gde zapravo počinje prava borba za odličja?

– Hrvatska brani titulu od pre četiri leta, a Italijani bi da odu dalje od tadašnjeg srebra. I po navici, neće birati sredstva da dođu do cilja. Crna Gora je ponovo u najužem krugu kandidata za visok plasman. Setite se samo naše tesne pobede u finalu ovogodišnjeg prvenstva Evrope. Amerikanci takođe „nišane“ medalju. Ako im naš Dejan Udovičić ostane selektor uskoro bi mogli redovno da ih osvajaju. Španija dugo čeka na zapažen rezultat sa velikih takmičenja. Rekao bih predugo za takvu vaterpolo zemlju. Francuska ne pripada ovoj grupi selekcija, ali nikako nije za potcenjivanje. Kažem vam, biće ovo jedan iscrpljujući i jak turnir.

# S kakvim adutima će te se upustiti u tu borbu?

– Znamo koliko znamo, navežbali smo se koliko smo mogli, poštujemo druge, ali još više verujemo u sebe, i držimo se zajedno kao da smo jedna velika porodica. Do sada nam je prolazio taj „recept“ za uspeh.

 

 

Sva odličja naših vaterpolista

 

ZLATNE MEDALJE

1968. Meksiko

1984. Los Anđeles

1988. Seul

SREBRNE MEDALJE

1952. Helsinki

1956. Melburn

1964. Tokio

1980. Moskva

2004. Atina

BRONZANE MEDALJE

2000. Sidnej

2008. Peking

2012. London

 

 

Trinaestorica odabranih

Vaterpolo Srbiju na OI 2016. predstavljaće 13 igrača: Gojko Pijetlović (Oradea), Dušan Mandić (Pro Reko), Živko Gocić (Solnok), Sava Ranđelović (Breša), Miloš Ćuk (Eger), Duško Pijetlović (Pro Reko), Slobodan Nikić (Orvušegetem), Milan Aleksić (Solnok), Nikola Jakšić (Partizan), Filip Filipović (Pro Reko), Andrija Prlainović (Solnok), Stefan Mitrović (Ferencvaroš) i Branislav Mitrović (Eger). O njima će brinuti: selektor Dejan Savić, treneri Uroš Stevanović i Vladimir Pavlović, skaut Stefan Ćirić, doktor Vladimir Harhaji i fizioterapeut Vladimir Radović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari