Do trona bez neizvesnosti 1Foto: Fonet/CEV

Umerene u pobedi i porazu, srpske odbojkašice su nekako odgajane da i najveće uspehe slave sa merom, ukusom i stilom.

Zlato sa Evropskog prvenstva u Azerbejdžanu i Gruziji svakako je nešto najvrednije što će im ostati u porodičnim vitrinama i sa kojeg će redovno brisati prašinu, glancati sve dok im se nanovo ne ukaže lik neprikosnovenih gracija na Starom kontinentu. Drugi put od osamostaljenja srpske odbojkašice postale su najbolje u Evrope (posle 2011), a ukoliko merna jedinica postoji, onda je poslednje zlato za nijansu teže i veće vrednosti, pošto je izvojevano u okolnostima kada su kadrovski problemi pravili prevagu na strani unapred proglašenih favorita Holandije i Rusije.

Srpkinje su i definitivno obeležile poslednju dekadu u evropskoj reprezentativnoj odbojci; osim dva zlata, na poslednja četiri prvenstva Evrope osvojile su i jednu bronzu, odnosno zauzele četvrto mesto. Prva titula osvojena je 2011. godine u Beogradu, ali je to bila potpuno drugačija ekipa. U reprezentaciji koja je superiorno trijumfovala u Bakuu šest godina kasnije, ostale su samo Tijana Malešević i Milena Rašić.

– Još nismo svesne da smo osvojile Evropsko prvenstvo uz samo dva izgubljena seta. Mislim da zaista retko koja ekipa može to da uradi. Čestitke devojkama i stručnom štabu na velikom uspehu, nadam se da ćemo ovako nastaviti i u narednim godinama – poručila je kapiten Milena Rašić, koja je primerom dodatno motivisala saigračice.

Devojka rođena u Prištini pre 26 godina nije želela da odustane od učešća na kontinentalnom prvenstvu, iako je sve vreme tokom priprema bila povređena. Onako rovita odlučna je bila u nameri da makar u „civilu“ pomogne saigračicama, bez značajnijeg doprinosa, iako je sasvim sigurno jedna od najboljih srednjih blokerki na svetu. Rašićevu je odlično odmenila sjajna Jovana Stevanović, koja je vrhunski potencijal najavljivala još u dresu Crvene zvezde. Ćerka čuvenog fudbalera Gorana Stevanovića standardni je član reprezentacije od 2015. U seriji je od tri osvojene medalje u dresu Srbije, ali joj je odličje iz Bakua prvo zlatno.

– I dalje sam u čudu i sve mi je nestvarno. Bukvalno se ježim dok ovo pričam. Ovo je sve za naš narod i njihovu sreću – euforična je Stevanovićeva, možda i srednjak sa najboljim radom nogu na svetu.

Da je zlatna medalja iz Azerbejdžana proizvela najbolji mogući efekat posvedočila je i Ana Bjelica. Rođena sestra nekada vrhunske košarkašice Milke i brata Milka koji nastupa za Crvenu zvezdu, nije uspela da se izbori za mesto u reprezentaciji na Olimpijskim igrama, ali je zato vezala dva odličja sa Evropskog prvenstva. Posle bronze iz 2015. „odlikovana“ je zlatom u Bakuu. Bjelica je bila najbolja moguća opcija na korekciji kad god bi se fenomenalna Tijana Bošković (MVP šampionata) preforsirala ili umorila, što su zaista bili retki trenuci.

– Nikada u životu nisam dobila više poruka, čestitki i poziva nego posle finalne utakmice. Predivno je znati da te toliko ljudi prati i podržava i da su svi oni došli da sa nama podele najveću radost. Velika medalja, veliki uspeh svih nas. Sanjali smo da se pojavimo na tom balkonu – ostvarila je Bjelica tinejdžerske snove.

Tijana i Brankica najveće pobede

Aleksandar Boričić jedan je od najboljih sportskih radnika u našoj zemlji. Dok je vodio Odbojkaški savez Srbije, aktuelni predsednik CEV – a uspeo je, uz pomoć saradnika, da dobije i neke bitke van sportskog igrališta, tačnije na političkom polju. Tijana Bošković i Brankica Mihajlović bile su želja i nekih uticajnih i finansijski moćnijih saveza, koji su bukvalno pokušali da ih naturalizuju po svaku cenu. Turska je nudila pravo bogatstvo porodici Bošković, automatski pasoš, pokušavajući da Tijanu registruje još dok je bila maloletna. Na svu sreću, otac fenomenalne korektorke Srbije nije želo ni da sasluša do kraja ponudu Turske, verujući gospodinu Boričiću da naš Savez ima plan i način kako da reprezentacija postane najbolja u Evropi. Poput Boškovićeve (Trebinje) i Mihajlovićeva je rođena u Bosni i Hercegovini (Brčko). Njen talenat je brzo primećen, a nameru da je naturalizuje imao je Odbojkaški savez Hrvatske.

Zlato iz Sidneja, 17 godina posle

Na jučerašnji dan pre tačno 17 godina, 1. oktobra 2000. na Olimpijskim igrama u Sidneju, muška seniorska reprezentacija Jugoslavije osvojila je zlatnu medalju, pošto je u finalu savladala Rusiju sa 3:0 (25:22, 25:22, 25:20). U polufinalu, Jugoslavija je pobedila Italiju sa 3:0 (27:25, 34:32, 25:14) i tako osvojila zlato posle dve maksimalne pobede, što je bilo nezabeleženo u istoriji Olimpijskih igara. Meč u Sidneju odigran je pred 10.000 gledalaca, a sudili su Huan Anhel Pereira iz Argentine i Bela Hobor iz Mađarske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari