Kako se uspesi odbojkašica kuju još od najmlađih kategorija 1Foto: Vladimir Marković

Drugo evropsko zlato i(li) četvrta medalja ženske odbojkaške reprezentacije na Evropskim prvenstvima nisu došli kao posledica sticaja srećnih okolnosti, ne predstavljaju prolazni bljesak niti su puka slučajnost.

Apsolutna dominacija na takmičenju u Azerbejdžanu i Gruziji rezultat su sistemskog rada u Odbojkaškom savezu Srbije, postavljenom još početkom devedesetih, kada se predsedničke funkcije u tadašnjem Odbojkaškom savezu „skraćene“ Jugoslavije, a kasnije OS Srbije prihvatio (od 2015. godine) prvi čovek Evropske odbojkaške federacije Aleksandar Boričić.

Do tada trećerazredni sport u zemlji, jednako nezanimljiv navijačima i medijima, po zamisli ovog veštog, pronicljivog i ambicioznog sportskog menadžera, s ne malim iskustvom rukovođenja u OK Crvena zvezda i Sportskom društvu CZ, transformisao se u jednog od zaštitnih sportskih brendova. Okružen proverenim i igri na mreži jednako privrženim saradnicima, pre svih Nenadom Golijaninom i Slobodanom Miloševićem, Boričić je uveo principe rada u (i sa) nacionalnim selekcijama, ne praveći razliku između muških i ženskih ekipa, A reprezentacija i mlađih timova. Svi imaju iste uslove rada, svima se posvećuje jednaka pažnja, svi prođu isto „sito i rešeto“ i od svih se očekuju vrhunski rezultati, a kada je tako onda se samo neupućeni mogu iščuđavati kontinentalnoj tituli dama i evropskoj bronzi muškaraca u istoj godini, kao što je slučaj ovog leta. A, gde su uspesi tu su i interesovanje sponzora i blagonaklonost države, odnosno novac, pa za sve ovo vreme nikada nismo čuli da se reprezentativci žele na loš smeštaj i prevoz, manjak opreme ili kašnjenje u isplati premija.

Ono što OSS još ili najviše izdvaja u odnosu na većinu ostalih Saveza jeste kontinuitet u radu selektora. Tako je, na primer, vođa novih evropskih vladarki Zoran Terzić glavnokomandujući u stručnom štabu još od 2002. godine. Na nagovor Boričića, naravno, pod čijim se uticajem svojevremeno prihvatio i treniranja ženske ekipe OK Crvena zvezda, iako pre toga nikada nije sebe video u radu sa damama. I kada bi izostajala mesta na pobedničkom postolju on bi imao blanko poverenje OSS. I kada bi mu pojedine igračice okretale leđa zbog ličnih sukoba i netrpeljivosti, makar one bile nosioci igre, on je bio taj kome je bezrezervno držana strana. Ko je puštan da radi onako kako smatra da bi trebalo. Od skautiranja naslednica devojaka pred „penzijom“ i alternativa povređenim curama, u čemu se posebno dobro pokazao, jer su smene generacija ili izostanci ključnih figura mahom prolazili bez većih rezultatskih posledica, pa do načina vođenja priprema i mečeva, u čemu uživa potpunu autonomiju. Da „večiti mrgud“ zna šta radi, da su oni koji ga drže tu gde jeste u pravu, a kolege selektori mlađih selekcija dobro obučeni i u službi opšteg dobra, potvrđuje to što se u učinku A reprezentacije ne osećaju tanak kvalitet domaće lige i konstantan odliv najtalentovanijih u inostranstvo.

Nekada neprikosnoveno Jedinstvo iz Užica, u trenerskoj eri Darka Zakoča, takođe vrlo zaslužnog za ekspanziju srpske ženske odbojke, na tronu su smenili neki drugi klubovi, iz Beograda, okoline i pojedinih gradova Vojvodine, odakle su najčešće dolazili potonji šampioni i naši predstavnici u CEV takmičenjima. Uz finansijsku pomoć zaljubljenika u ovaj sport i materijalnu podršku Saveza, na primer, prošle sezone se takmičilo 11 ekipa, a šampionsku titulu odnelo Jedinstvo iz Stare Pazove, ispred beogradske Vizure i obrenovačkog TENT-a. Mahom sa klinkama, jer se samo preko mogu valjano naplatiti veliki trud i odricanja. Međutim, vrlo razrađen sistem praćenja igračica kalibra za reprezentaciju ne dozvoljava da iko bude ispušten iz vida, a „treniranje“ zdravog patriotizma od malih nogu sprečava otkaze zbog prečih ličnih obaveza. Čak i kada to podrazumeva višemesečno odsustvo od kuća i odvojenost od porodica.

Najzad, svega toga ne bi bilo da Srbija ne vrvi od perspektivnih devojčica voljnih da besomučno skaču i udaraju po lopti, na šta su ih opet, kao u vrzinom krugu, svojih vrhunskim dometima „navukle“ sadašnje i neke prošle sportske heroine. Točak se stalno vrti, a na putu do seniorske konkurencije često „padaju“ medalje u tzv. tinejdžerskom dobu, čeličeći pobednički duh za borbe na velikoj sceni. I popunjavaju bogatu riznicu trofeja pre samo tridesetak godina skrajnutog a danas najmasovnijeg domaćeg ženskog sporta. Šampioni ne padaju sa neba niti nastaju preko noći, oni se kale kao čelik, a u Srbiji je ispod tog nakovnja do sada ištancovano 14 mesta na pobedničkim postoljima na SP, EP i šampionatima Balkana za juniorke, 15 odličja u konkurenciji kadetkinja i 4 medalje pionirki. Što je više nego dovoljno razloga da verujemo da će odbojkašice još dugo izvoditi narod na ulice.

Od Brazila do Kine

Od 14 osvajačica evropske krune samo Bojana Milenković (Crvena zvezda) i Teodora Pušić (Vizura) dolaze iz srpskih klubova. Ostale za život zarađuju u osam zemalja, na tri kontinenta. Najdalje su otišle Ana Bjelica i Tijana Malešević – čak do Sao Paula u Brazilu. Brankica Mihajlović igra na drugom kraju sveta, u kineskom Tjanđinu, dok su se ostale raštrkale po Evropi. Bojana Živković je članica švajcarskog Volera, Slađana Mirković igra za Baku iz Azerbejdžana, na privremenom radu u Turskoj nalaze se kapiten Milena Rašić (Vakifbank) i Tijana Bošković (Ezačibaši), Jelena Blagojević (Hemik Police) i Stefana Veljković su deo poljske lige, a Jovana Stevanović (Kazalmadjore), Mina Popović (Bergamo) i Bjanka Buša (Montikjari) preko godine igraju u Italiji.

Svi uspesi seniorki

Olimpijske igre

srebro 2016. (Rio de Žaneiro)

Svetsko prvenstvo

bronza 2006. (Japan)

Evropsko prvenstvo

zlato 2017. (Azerbejdžan/Gruzija), 2011. (Srbija/Italija)

srebro 2007. (Belgija/Luksemburg)

bronza 2015. (Belgija/Holandija)

Svetski Gran pri

bronza 2011. (Makau), 2013. (Saporo), 2017. (Nanking)

Svetski kup

srebro 2015. (Japan)

Evropske igre

bronza 2015. (Baku)

Evropska liga

zlato 20009. (Kajzeri), 2010. (Ankara), 2011. (Istanbul)

bronza 2012. (Karlove Vari)

Ani Antonijević ukinuta suspenzija

Svetska odbojkaška federacija ukinula je suspenziju srpske reprezentativke Ane Antonijević, izrečene zbog pozitivnog nalaza na klenbuterol. Test je obavljen tokom Finalnog turnira Gran Prija 2017, a naknadnom detaljnom analizom je utvrđeno da je sporan rezultat uzorkovan konzumiranjem mesa u Nanđingu, u Kini, tokom turnira. Prema odluci FIVB Antonijevićeva će moći da igra za Volereo Cirih u klupskim takmičenjima u predstojećoj sezoni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari