Najbolji menadžer je bivši fudbaler 1

Srećan je onaj ko iz fudbala nikad ne ode. Samo retki od onih koji su okusili fudbalski hleb neće reći da im je to i želja i jedan od životnih ciljeva.

U Pazaru se često i sa različitih strana čuje kako osim vanserijskih fudbalskih talenata grad prosto vapi za uglednim sportskim radnicima, sudijama A kategorije i fudbalskim menadžerima. Svaka smena generacija donosi nešto novo, vrlo je moguće da će poslednja doneti pomake i u ovim okvirima. Altin Grbović (31), nekada nada beogradske Crvene zvezde i Novog Pazara, iako još nije rekao poslednje zbogom aktivnoj karijeri fudbalera i golovima, kao svojoj specijalnosti, uporedo i uspešno gradi i menadžerski put.

„Još uvek nemam menadžersku licencu. Dok ne dođem u njen posed koristim zakonsku mogućnost koja dozvoljava bavljenje ovim interesantnim i nimalo lakim poslom tako što svaki ugovor koji se između posrednika i igrača sklopi kod notara ili advokata po automatizmu je i validan“, upoznaje nas na početku razgovora sa okolnostima u kojima posluje Altin Grbović.

Do prvog i što je od izuzetne važnosti, uspešno realizovanog transfera došao je neočekivano, a rezultat je prijateljskih kontakata kojima je oduvek pridavao izuzetnu važnost:

Pozvao ga je bivši trener iz albanskog Škumbinija Špeti Duro, tada u svojstvu šefa struke Partizanija iz Tirane. Tim koji je vodio nije imao ni očekivane rezultate ni centarfora. Pošto su njih dvojica svojevremeno izgradili odnos baziran na obostranom poverenju, te je Duro na Grbovićevu preporuku angažovao Stevana Račića, fudbalera Javora, čija je karijera u tom trenutku bila na silaznoj putanji. „Te sezone je malo igrao i postigao je samo jedan gol. Poznavao sam njegove kvalitete, a kako bez određenog rizika nema uspeha ni u jednom poslu, ispostaviće se da sam bio u pravu. Račić je „proigrao“ i to u timu koji je konkurisao za šampionsku titulu, postigavši 14 golova. Sledili su novi pogođeni transferi, Borislava Simića iz užičke Slobode u albanski Bilis, onda mog prijatelja Semira Hadžibulića u Vlazniju iz Skadra, mladog Novopazarca Tarika Čmajčanina u Teutu iz Drača i ovog leta Ervina Kačara u Pobedu iz Prilepa. Pri većini ovih transfera ogroman uticaj odigralo je odlično poznavanje albanskog jezika. Izuzetno je težak, a ja ga odlično govorim, služim se rumunskim i španskim, i u Novom Pazaru studiram još i engleski jezik. Znanje više jezika samo će mi olakšati bavljenje menadžerskim pozivom“, ne zanemaruje ni u jednom trenutku značaj obrazovanje Grbović.

Da se i u Novom Pazaru mogu osloniti na njegove kontakte i poznavanje tržišta fudbalera pokazao je ovog leta pri posredovanju oko dolaska kreatora igre Marka Vučetića u redove prvoligaša. „U klub su došli novi, mladi ljudi s kojim je moguće sarađivati. Mislim da nisu pogrešili prihvatajući uz moje asistiranje Vučetića, s kojim sam pre mnogo godina bio saigrač u Radničkom sa Novog Beograda. Još sam na početku u ovom poslu i svestan sam da će morati da prođe dosta vremena kako bi se u njemu visoko pozicionirao. Da ne mislim da ću biti uspešan ne bih ni ulazio u ovu priču. Naravno, biće i grešaka u izboru, ali nikada svesnih, jer kome je u interesu da sebi gradi loš imidž? Za sada sam okrenut formiranim igračima, tako ću raditi sve dok ne izgradim ime, a onda će se otvoriti mogućnost da pratim i preporučujem mlade i talentovane fudbalere“, ne želi da preskače razrede u poslu kojim želi ozbiljno da se bavi u budućnosti..

Menadžersku aktivnost, kako sam kaže, olakšava mu činjenica da je kao fudbalski profesionalac dobro upoznao do kakvih sve odnosa može doći na relaciji menadžer – fudbaler. Iz ličnog iskustva zaključuje da ko nije okusio fudbalski hleb u ovom pozivu videće isključivo biznis. „Svi gledamo lični interes, ali do njega se može doći i ako u fudbaleru prvo vidiš čoveka, pa tek onda nekoga ko ti može doneti zaradu. Bio sam napadač i znam da prepoznam dobrog napadača, a to su tipovi igrača koji su najtraženiji na tržištu. Šteta je što su loši reprezentativni i klupski rezultati poslednjih godina učinili da se smanji interes za igračima sa ovih prostora u Albaniju, gde sam se izborio za status kakav nisam imao Novom Pazaru, ni kao igrač“, kaže naš sagovornik, koji je u Albaniji poznatiji i priznatiji, što je apsurdno.

– Nadam se da će poslednji uspesi našeg fudbala poboljšati pozicije svih nas, i u Albaniji i na svim drugim prostorima. U godinama kada sam i sam bio na igračkom vrhuncu naš drugoligaški fudbaler odlazio je bez mnogo problema u najjači turski fudbal, danas je to neizvodljivo iz Super lige. To je zato što su vrhunski igrači, poput Baste, Mrđe, Trivunovića, Lečića i ostalih gradili karijere kroz drugu ligu. To je jasan parametar u kakvom stanju nam je klupski fudbal. Ne tako davno u Albaniju su odlazili igrači a da nema potrebe za probnom utakmicom. NJihov fudbal je toliko napredovao da tako nešto više nije moguće. Opet, kod nas imamo situaciju u kojoj su igrači Super lige pretplaćeni, a prvoligaški nedovoljno plaćeni, a svi zajedno imaju problem da im se i obećane plate ne isplaćuju redovno, bez dlake na jeziku govori Grbović.

Kako se uverio na ličnom primeru da ume i zna da pliva i u ovim vodama, sledeći potezi Grbovića vezani su za prostor van ex Jugoslavije. ,,Moj prijatelj Semir Hadžibulić uspešno brani boje Klaksvika, kluba sa Farskih ostrva. Planovi su mu da po završetku karijere krene mojim stopama. Želimo da otključamo tržište skandinavskih zemalja, i šire“ – otkriva poteze u bliskoj budućnosti Grbović.

Najbolji je onaj menadžer koji te dobro poznaje

Iskustva Altina Grbovića u vreme igračke karijere sa menadžerima su polovična. „Bilo je ovakvih i onakvih, a najbolje je kada vas preporuči neko ko vas dobro poznaje. Kada sam odlazio u neki klub posredstvom, mog bivšeg trenera iz Crvene zvezde, Zorana Perkovića, to je uvek bio pun pogodak“, kaže Grbović.

Nezaboravni dani u Crvenoj zvezdi

Posle Dejana Profilovića, koji je početkom 80-ih godina prošlog veka nosio dres omladinskog tima Crvene zvezde, Altin Grbović je drugi Novopazarac koji je uspešno nosio crveno – beli dres u mlađim kategorijama višestrukog šampiona. Bio je golgeter u tandemu sa Radetom Veljovićem, a ostatak tima činili su danas poznati igrači Vladimir Bogdanović (Speranta Moldavija), Nikola Vujadinović (Leh), Bojan Pavlović (golman Sarajeva), Slobodan Vuković bivši igrač Novog Pazara i pokojni Goran Gogić:

– To je period života i karijere koji nikada neću izbrisati iz sećanja. Sve što znam naučio sam u Zvezdi, za koju me vežu najlepše uspomene. Iz nje sam stigao i do reprezentativnog dresa. Put me je kasnije odveo do Radničkog iz Novog Beograda, pa rumunskog drugoligaša Delta Tulče, Škumbinija iz Pećinija, Skenderbega iz Korče, Zvijezde (Gradačac) i u nekoliko navrata do Novog Pazara. Prvi povratak u Novi Pazar, iako sam bio njegov najbolji strelac u drugoligaškoj konkurenciji, pokazao se kao velika greška. U Beogradu mi to što sam sin Fikreta Grbovića (P. S. fudbalska legenda Trepče i Novog Pazara) nije ni pomoglo ni odmoglo, oca su izuzetno poštovali, a za dobre pozicije sam se sam izborio. U Pazaru odnos pojedinaca bio je krajnje nekorektan i samo zbog toga nisam dao onoliko koliko sam mogao Novom Pazaru. Albanija me je vratila u život, igrajući za Škumbini postao sam prvi strelac tima sa 15 golova i četvrti njihove najjače lige. Pogrešan izbor predstavljao je i odlazak u Gradačac, a dobar potez nastup u malezijskom fudbalu za Sabah i Kuantan, ukratko je prepričao svoju igračku odiseju Grbović .

Povreda zadnje lože u Albaniji dok se nalazio na igračkom vrhuncu i lom dva rebra u vreme kada je Dragoljub Bekvalac vodio Novi Pazar usporili su mu karijeru. Jedno vreme nosio je dres Jošanica, a danas povremeno za svoju dušu igra u okružnom ligašu Pazar juniorsu 1928.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari