Vučić je veliki političar 1Foto: Stanislav Milojković

Pet godina je puno vremena. Sigurno mogu da kažem, najdramatičniji period u mom životu, privatno i profesionalno. Lično sam bio preplavljen Srbijom. Srbija mi je postala drugi dom i osećam veoma snažne veze sa ovom državom, njenim narodom i njihovim težnjama.

 

Došao sam sa bebom, a u Izrael se vraćamo kao porodica sa malim dečakom i devojčicom. Većina ili gotovo svi izraelski ambasadori, koji su služili u Srbiji i Crnoj Gori kažu da posle Beograda ništa nije bilo tako dirljivo, posebno kao služba ovde. Svi oni kažu da su osećali kako su dosegli vrh. Ja sam takođe to osetio – priča za Danas odlazeći ambasador Izraela u Srbiji Josef Levi.

Ambasador Levi ističe da je srećan što se u proteklih pet godina uspelo da se „posebne veze sa Izraelom“ pretoče u posete najviših zvaničnika Srbije – predsednika, premijera, ministra spoljnih poslova – Izraelu.

– Nažalost nismo uspeli da ovde dovedemo dovoljno visokih zvaničnika Izraela. To je pre svega zbog vremenskog rasporeda i krize na Bliskom istoku. Poplave u maju 2014. onemogućile su posetu našeg ministra poljoprivrede. Nadam se da će novi ambasador Alona Fišer-Kam, jedna od najboljih mladih diplomata Izraela, ovde ugostiti visoke zvaničnike koje ja nisam imao sreće da vidim u Srbiji.

* Šta izdvajate kao najveća postignuća tokom mandata?

– Izrael nije veoma relevantan na šahovskoj tabli Srbije. Nismo ni na koji način povezani sa integracijama EU, nismo povezani sa izazovom Kosova, na ograničen način imamo veze sa ekonomskim izazovom. Uprkos tome, osećam da smo veoma relevantna i jedna od centralnih ambasada u Srbiji. Veliko je dostignuće da dve male zemlje koje nemaju puno toga u političkom i ekonomskom smislu ipak neguju veoma intimnu atmosferu i generalni osećaj simpatije. Bilo mi je toplo na srcu kada sam video da su vlada i premijer imali veoma pozitivan pristup prema Izraelu u vreme rata u Gazi 2014. Primetio sam veoma duboke i emocionalne reči predsednika Nikolića na ceremoniji sećanja na holokaust i u Srbiji i u Jerusalimu. Bio sam impresioniran kako je pročitao molitvu na hebrejskom kada je sadio drvo u Jerusalimu, mislim da nijedan predsednik pre njega to nije učinio.

* Kažete da Izrael nije relevantan kada je reč o kosovskom problemu. Ipak, za Srbiju je izgleda važna podrška koju u tom smislu ima od Izraela. Šta vi mislite?

– Kao što znate, Izrael do ovog trenutka nije priznao Kosovo. S druge strane, mi činimo sve što možemo da otoplimo naše odnose sa ljudima i institucijama na Kosovu. To su uglavnom Albanci, Srbi i ostali i želimo da imamo dobre odnose sa svima. Sa Albanijom imamo sjajne odnose i naša ambasada u Tirani je odlična. Saradnja Izraela i Albanije je zaista izvanredna. Kad god putujem u Prištinu srećem se sa tamošnjim visokim zvaničnicima i nastojim da otoplim naše ljudske, kulturne, ekonomske odnose takođe u vremenu nepriznavanja nezavisnosti. Kao što takođe znate, Srbija je priznala Palestinu kao državu nečlanicu u UN i pre toga njeno članstvo u Unesku. To je gotovo bio trenutak krize i ja sam lično bio tužan. Ali to ipak nije zasenilo naše sveukupne odnose koji su veoma, veoma impresivni.  

* U Hrvatskoj je rehabilitovan Stepinac, moguće je da će u Srbiji biti rehabilitovan Nedić. Kakav je vaš komentar?

– Zvaničan stav Izraela o Stepincu prepuštam našoj ambasadi u Zagrebu i naravno Ministarstvu spoljnih poslova u Jerusalimu. Lično, kao ljudsko biće, Jevrejin i Izraelac ja ne verujem da pomirenje i ljubav mogu biti dostignuti proglašenjem za sveca osobe koja ja bila deo ubilačkog režima. Mislim da u Izraelu nismo dovoljno svesni užasa ustaškog režima i da smo nedovoljno svesni današnje nostalgije prema toj monstruoznoj prirodi ustaša. To me uznemirava jer imamo odlične odnose sa modernom Hrvatskom i ti odnosi takvi treba i da ostanu. Verujem da je naša dužnost kao Izraelaca da odajemo poštovanje dvema našim dužnostima – prvo dužnosti da gradimo plodne i zdrave odnose sa svakom zemljom koja priznaje pravo Izraela na postojanje, i drugo da negujemo i poštujemo naše obaveze kao predstavnika jedine jevrejske države. Takođe moram da kažem da bih bio vrlo tužan ako bi Nedić bio rehabilitovan. Ne mešamo se u odlučivanje srpskog suda. To nije zahtev Izraela niti intervencija, ja samo izražavam želju, nadu da Pandorina kutija prošlosti neće biti otvorena na veoma neodgovoran način.

* Kad god se evropske zemlje suoče sa terorizmom neizbežno se pitaju “šta bi Izrael učinio na našem mestu”. Da li su ovi napadi iznenađenje?

– Ne, oni nisu iznenađenje. Veoma je tužno shvatiti da su upozorenja počela da se obistinjuju.

* Čija upozorenja?

– Onih koji su upozoravali Evropu da zatvara oči pred terorom islamskog fundamentalizma. Prvi korak u borbi i sprečavanju budućih napada jeste zauzeti veoma čvrst stav i razumeti da smo na početku nove ere u kojoj su teroristi već u Evropi. Mi znamo te ljude. Oni su u okruženju Izraela. To su ideologije koje kažu da ako si drugačiji od mene nemaš prava da postojiš. Bio je jedan visoki zvaničnik EU koji je konstantno krivio Izrael za likvidiranje ljudi bez suđenja. Ali zatvorio je oči kada su izraelska deca bila poklana, kada su teroristi noževima ubili žene dok su čistile svoje kuće, kada su palestinski teroristi digli autobus sa putnicima u vazduh. Ali kada izraelski policajci, bezbednosne snage ili građani napadnu teroriste dok ubijaju ljude, i ubiju ih ili ih rane da ne bi nastavili ubijanje, taj evropski političar Izrael optužuje za kršenje ljudskih prava. Vidimo da su francuski policajci ubili vozača kamiona, teroristu iz Nice, da je nemačka policija ubila teroristu u vozu. Ali on ne optužuje Francusku i Nemačku da krše ljudska prava.

* EU je upravo kritikovala Izrael jer ruši kuće Palestinaca na Zapadnoj Obali i ne da im dozvole za njih. SAD su upravo kritikovale Izrael zbog planova da gradi jevrejska naselja u Istočnom Jerusalimu. Koji je vaš odgovor?

– Verujemo da je Jerusalim glavni grad Izraela i da ne treba da tražimo dozvole za gradnju stanova ili zatvaranje balkona u našem  glavnom gradu. Bez obzira na to, 2016. godine kada se svet raspada i stanovništva čitavih regiona beže iz svojih kuća, dok 10 miliona ljudi ide ka Evropi, dok se bebe dave u moru bežeći, dok ljude bacaju sa balkona zato što su gej ili nekog ubijaju zato što je šiit, kada u takvom svetu toliko energije ulažete na to koliko je balkona Izrael zatvorio ili stanova izgradio – za mene je to čudno.

* Smatrate li i tekući talas migracija pozitivnim?

– Neizostavno je tako. LJudi beže spasavajući život. Ko je, zaboga, prisilio milione Sirijaca da napuste Alepo i Homs? To je muslimanski arapski terorizam, iz njihove sopstvene porodice. Arapi su sada u najgorem položaju od 1258. kada su Mongoli zauzeli Bagdad. Nažalost, to je arapsko islamska nesreća, to potpuno nepoštovanje ljudskih života, ta destrukcija Sirije – ona više ne postoji – kao i migracije, to nije ni od kuda uvezeno. Treba da se pogledaju u ogledalo i kažu „mi smo to učinili“. Rešenje za islamski arapski svet je u njihovim sopstvenim rukama. Imaju Islamski savet, Arapsku ligu, arapski samit, 25 prestonica i bilione i bilione dolara i ne nalaze rešenje. Ne zaustavljaju masovno ubijanje sopstvenog naroda.

* Kako su izgledali susreti na kraju mandata sa srpskim zvaničnicima?

– Sastanak sa premijerom Vučićem je bio odličan. Smatram ga velikim političarem. Sastao sam se i sa predsednikom, ministrom spoljnih poslova. Za puno ljudi u vašoj vladi mogu reći da smo bliski prijatelji. Tu ubrajam i Nebojšu Stefanovića, Marka Đurića, Aleksandra Vulina, Ivana Tasovca, Zoranu Mihajlović, Vanju Udovičića…

* A neke sa „druge strane“?

– Naravno! „Sa druge strane“ imam sjajne odnose sa Borkom Stefanovićem, kojeg veoma cenim i koji mi se veoma dopada. Veoma cenim Bojana Pajtića. Imao sam izuzetne sastanke sa Borisom Tadićem. Upućujem svoje najbolje želje i Vuku Jeremiću jednom od vaših najboljih ljudi. Veoma cenim Dragana Šutanovca. Stvar dakle nije u politici – ovde se osećam gotovo kao kod kuće. Srbi su kao pojedinci neverovatni. Mislim da Srbiji treba – a to nije nikakva kritika – magični lepak koji će srpske uspehe učiniti još većim. Da budu veliki kolektivni uspeh. Verujem da je Srbija u pravim rukama. Imam poverenja u vaše lidere i kako vide budućnost koja je evropska, zapadna, a u isto vreme poštuje duboke panslovenske emocije u kulturi i veri. Mislim da vaše rukovodstvo zna kako da pronađe čarobnu formulu da sve to kombinuje.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari